img
Beograd, 16°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Pozorište

Verona na Balkanu

15. novembar 2006, 15:39 Ivan Medenica
Copied

Vilijem Šekspir, Romeo i Julija; režija Ivana Vujić; igraju Nenad Stojmenović, Vanja Ejdus, Sonja Jauković, Gojko Baletić, Dobrila Stojnić; Scena "Raša Plaović", Narodno pozorište

Reklo bi se, bar na prvi pogled, da je nova postavka tragedije Romeo i Julija Vilijema Šekspira (Scena „Raša Plaović“, Narodno pozorište) radikalna i provokativna. Porodični i društveni okvir Romeove i Julijine ljubavne tragedije, rediteljka Ivana Vujić je drastično rekontekstualizovala i osavremenila: dve zaraćene veronske porodice, čiji najmlađi članovi stradaju zbog tog sukoba, postaju Hrvati (Kapuleti) i Srbi (Monteki). Ovo rediteljsko pomeranje ostvareno je, prevashodno, jasnom jezičkom diferencijacijom.

Osim jezika, novi kontekst gradi i ona stereotipna podela na „otmene“ Hrvate i „divlje“ Srbe, koja je ovde postignuta kako nekim opštim stavom i ponašanjem tako i kostimima Bojane Nikitović: Kapuleti su u finoj odeći s prizvukom šezdesetih, a Monteki, oni mlađi, u nekakvom nepojamnom treš galimatijasu, sastavljenom od štrasa, cvetnog i maskirnog dezena. Ako bismo bili jako dobronamerni, mogli bismo da protumačimo ovaj znakovno nerazgovetan kostim Montekijevih – da za trenutak zanemarimo pitanje (ne)ukusa – kao izraz supkulturnog miksa ratničkog patriotizma i ljute estrade, tipičnog za Srbiju iz ratnih devedesetih… Rediteljka je još dodatno potencirla, nezavisno od nacionalnog sukoba, faktor spoljnog ugrožavanja Romeovog i Julijinog odnosa; u njenoj postavci, Julijin prosac Paris, u tumačenju Gojka Baletića, nije vršnjak izrazito mladih veronskih ljubavnika, već zreo i smiren čovek, veoma blizak vlastima, koji je, kao takav, sjajna prilika za Kapuleta da, ćerkinom udajom, učvrsti svoje političke pozicije.

Sukob dve porodice, koji uslovljava tragičan završetak jedne „zabranjene ljubavi“, toliko je opšte i arhetipske prirode da trpi svakakve transpozicije, pa i ovo prenošenje u poslednje balkanske ratove. Međutim, upravo zato što tragedija Romeo i Julija tako lako stvara savremene asocijacije, njena izričita i drastična rekontekstualizacija, onakva kakvu je ponudila Ivana Vujić, deluje krajnje površno i ilustrativno – kao scenska tautologija. Pored ove primedbe na koncepcijskom planu, dotičnom rediteljskom izmeštanju može se staviti i jedna dodatna zamerka – nije pregledno i dosledno sprovedeno. Pre svega, nije sprovedeno u scenografiji.

Scenografsko rešenje Borisa Maksimovića ne doprinosi ambijentu naših poslednjih ratova, ali zato ni bilo kom drugom; u pitanju je nekoliko samostalnih i nepovezanih prostornih punktova bez oznaka istorijskog i društvenog konteksta. Međutim, srazmerno veći problem od ovog sastoji se u tome što ovi elementi dekora ne vrše ni svoju primarnu, zanatsku funkciju – pregledno rediteljsko označavanje prostora. Centralno mesto zauzima jedan prozirni, višenamenski, klimavo sagrađeni sarkofag, koji označava i Julijinu sobu i grobnicu, ali zato ne i čuveni balkon (a on se, valjda, nadovezuje na sobu?!). Za balkon je izgrađena neka dosta glomazna konstrukcija sa strane, dok ćeliju oca Lavrentija označava jedna skrajnuta niša, koja je, neznano zašto, skrivena ogromnom zavesom. Ova izrazita scenska kakofonija – ima tu i cvetnih dekoracija, projekcija renesansnih fresaka, ogledala – ne može nikako da se opravda nekakvim savremenim, metaforičnim, postmodernim i/ili dekonstrukcijskim rediteljskim pristupom. Reč je o prozaičnom i potpunom haosu.

Osim u organizaciji prostora, rediteljka je imala problema i u radu s glumcima, u preglednom artikulisanju dramskih situacija, odnosa, likova; na trenutke se činilo da oni ne razumeju Šekspirov tekst, koji je, inače, bio prilično skraćen. Romeo Nenada Stojmenovića i Julija Vanje Ejdus prikazani su, u skladu s tekstom, kao izuzetno mladi i čedni ljubavnici, ali je to urađeno na veoma uopšten, dramski neizoštren način. Prizor njihovog prvog susreta, rediteljka je metaforično i lirski postavila: Julija dolazi na bal sakrivena ispod velike kutije, što može da simbolizuje njenu zaštićenost, čednost i infantilnost, ali i to da je ona za Romea „poklon s neba“.

,Valjda zato da bi mladim ljubavnicima drastično suprotstavila njihovo okruženje, rediteljka je tražila ili dozvolila naglašeniji komičarski ton u nekim sporednim ulogama. Sonja Jauković postavila je, tumačeći Dadilju, konture prepoznatljivog dramskog tipa – prostosrdačne, neposredne i iskrene žene iz naroda – ali su joj glumačka sredstva, među kojima je dominirao specifičan dijalekat u govoru, bila spoljašnja, komički prenaglašena (čak i za ovaj lik), na granici karikature. Tu granicu je bez zazora prešla Dobrila Stojnić: nekim spoljašnjim tikovima – pre svega opesesivnim trljanjem prstiju – ona je pružila neshvatljivo banalnu ilustraciju/karikaturu kukavne i gotovo retardirane Julijine majke… Ovakvi i slični ozbiljni rediteljski i glumački problemi u oblikovanju dramske radnje, učinili su da se i oni analizirani obrisi rekontekstualizacije i osavremenjivanja Šekspirove tragedije relativizuju i potpuno rasprše.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kultura

19.novembar 2026. S. Ć.

Evropska nagrada Novosadskom džez festivalu

Novosadski džez festival dobio je evropsko priznanje za muzičke festivale, jednoglasnom odlukom žirija

Kultura

19.novembar 2026. S. Ć.

FAF: Prvi ovogodišnji festival u Beogradu koji izgleda kao festival

Festival autorskog filma se medijski dočekuje kako dolikuje velikom festivalu, a i selektovani filmovi odgovaraju njegovoj odrednici da prikazuje nagrađene filmove. Fest, Bitef, Bemus i Oktobarac nisu dostigli svoje odrednice

Kultura

19.novembar 2026. S.Ć.

Nova galerija SANU: Izložen izbor radova akademika dobijenih na poklon

SANU otvara prvi od tri nova prostora izložbom radova Zore Petrović, Ljubice Sokić, Predraga Peđe Milosavljevića, Stojana Ćelića, Mladena Srbinovića, Milice Stevanović, Save Halugina i Miodraga Tabačkog - izbor od 250 radova dobijenih akvizicijom

Pozorište

18.novembar 2026. Marina Milivojević Mađarev

Razgradnja malograđanskog uma

Kabuki, Ansambl Bele Pintara, Festival “Desiré Central Station”

Knjige

18.novembar 2026. Goran Stojanović

Politička anatomija jedne iščezle mogućnosti

Dejan Jović, Otpor intelektualaca, Akademska knjiga, Novi Sad, 2025.

Komentar
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Aleksandar Vučić

Komentar

Vučićevo konstituisanje iluzije

Aleksandar Vučić svojim jezikom ne konstituiše stvarnost, već iluziju, jedino što sada više neće biti u stanju da iluziju nameće policijskim pendrecima i plaćenim batinašima. To je pokazao na konstitutivnoj sednici Narodne skupštine

Ivan Milenković
Skupština Srbije

Komentar

Konstituisanje Skupštine: Istorijski dan za Srbiju

U utorak, 17. novembra, počinje konstituisanje Narodne skupštine u kojoj apsolutnu većinu ima Studentska lista. Zašto je ovaj dan za Srbiju istorijski?

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure