img
Beograd, 11°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Pozorište

Verona na Balkanu

15. novembar 2006, 15:39 Ivan Medenica
Copied

Vilijem Šekspir, Romeo i Julija; režija Ivana Vujić; igraju Nenad Stojmenović, Vanja Ejdus, Sonja Jauković, Gojko Baletić, Dobrila Stojnić; Scena "Raša Plaović", Narodno pozorište

Reklo bi se, bar na prvi pogled, da je nova postavka tragedije Romeo i Julija Vilijema Šekspira (Scena „Raša Plaović“, Narodno pozorište) radikalna i provokativna. Porodični i društveni okvir Romeove i Julijine ljubavne tragedije, rediteljka Ivana Vujić je drastično rekontekstualizovala i osavremenila: dve zaraćene veronske porodice, čiji najmlađi članovi stradaju zbog tog sukoba, postaju Hrvati (Kapuleti) i Srbi (Monteki). Ovo rediteljsko pomeranje ostvareno je, prevashodno, jasnom jezičkom diferencijacijom.

Osim jezika, novi kontekst gradi i ona stereotipna podela na „otmene“ Hrvate i „divlje“ Srbe, koja je ovde postignuta kako nekim opštim stavom i ponašanjem tako i kostimima Bojane Nikitović: Kapuleti su u finoj odeći s prizvukom šezdesetih, a Monteki, oni mlađi, u nekakvom nepojamnom treš galimatijasu, sastavljenom od štrasa, cvetnog i maskirnog dezena. Ako bismo bili jako dobronamerni, mogli bismo da protumačimo ovaj znakovno nerazgovetan kostim Montekijevih – da za trenutak zanemarimo pitanje (ne)ukusa – kao izraz supkulturnog miksa ratničkog patriotizma i ljute estrade, tipičnog za Srbiju iz ratnih devedesetih… Rediteljka je još dodatno potencirla, nezavisno od nacionalnog sukoba, faktor spoljnog ugrožavanja Romeovog i Julijinog odnosa; u njenoj postavci, Julijin prosac Paris, u tumačenju Gojka Baletića, nije vršnjak izrazito mladih veronskih ljubavnika, već zreo i smiren čovek, veoma blizak vlastima, koji je, kao takav, sjajna prilika za Kapuleta da, ćerkinom udajom, učvrsti svoje političke pozicije.

Sukob dve porodice, koji uslovljava tragičan završetak jedne „zabranjene ljubavi“, toliko je opšte i arhetipske prirode da trpi svakakve transpozicije, pa i ovo prenošenje u poslednje balkanske ratove. Međutim, upravo zato što tragedija Romeo i Julija tako lako stvara savremene asocijacije, njena izričita i drastična rekontekstualizacija, onakva kakvu je ponudila Ivana Vujić, deluje krajnje površno i ilustrativno – kao scenska tautologija. Pored ove primedbe na koncepcijskom planu, dotičnom rediteljskom izmeštanju može se staviti i jedna dodatna zamerka – nije pregledno i dosledno sprovedeno. Pre svega, nije sprovedeno u scenografiji.

Scenografsko rešenje Borisa Maksimovića ne doprinosi ambijentu naših poslednjih ratova, ali zato ni bilo kom drugom; u pitanju je nekoliko samostalnih i nepovezanih prostornih punktova bez oznaka istorijskog i društvenog konteksta. Međutim, srazmerno veći problem od ovog sastoji se u tome što ovi elementi dekora ne vrše ni svoju primarnu, zanatsku funkciju – pregledno rediteljsko označavanje prostora. Centralno mesto zauzima jedan prozirni, višenamenski, klimavo sagrađeni sarkofag, koji označava i Julijinu sobu i grobnicu, ali zato ne i čuveni balkon (a on se, valjda, nadovezuje na sobu?!). Za balkon je izgrađena neka dosta glomazna konstrukcija sa strane, dok ćeliju oca Lavrentija označava jedna skrajnuta niša, koja je, neznano zašto, skrivena ogromnom zavesom. Ova izrazita scenska kakofonija – ima tu i cvetnih dekoracija, projekcija renesansnih fresaka, ogledala – ne može nikako da se opravda nekakvim savremenim, metaforičnim, postmodernim i/ili dekonstrukcijskim rediteljskim pristupom. Reč je o prozaičnom i potpunom haosu.

Osim u organizaciji prostora, rediteljka je imala problema i u radu s glumcima, u preglednom artikulisanju dramskih situacija, odnosa, likova; na trenutke se činilo da oni ne razumeju Šekspirov tekst, koji je, inače, bio prilično skraćen. Romeo Nenada Stojmenovića i Julija Vanje Ejdus prikazani su, u skladu s tekstom, kao izuzetno mladi i čedni ljubavnici, ali je to urađeno na veoma uopšten, dramski neizoštren način. Prizor njihovog prvog susreta, rediteljka je metaforično i lirski postavila: Julija dolazi na bal sakrivena ispod velike kutije, što može da simbolizuje njenu zaštićenost, čednost i infantilnost, ali i to da je ona za Romea „poklon s neba“.

,Valjda zato da bi mladim ljubavnicima drastično suprotstavila njihovo okruženje, rediteljka je tražila ili dozvolila naglašeniji komičarski ton u nekim sporednim ulogama. Sonja Jauković postavila je, tumačeći Dadilju, konture prepoznatljivog dramskog tipa – prostosrdačne, neposredne i iskrene žene iz naroda – ali su joj glumačka sredstva, među kojima je dominirao specifičan dijalekat u govoru, bila spoljašnja, komički prenaglašena (čak i za ovaj lik), na granici karikature. Tu granicu je bez zazora prešla Dobrila Stojnić: nekim spoljašnjim tikovima – pre svega opesesivnim trljanjem prstiju – ona je pružila neshvatljivo banalnu ilustraciju/karikaturu kukavne i gotovo retardirane Julijine majke… Ovakvi i slični ozbiljni rediteljski i glumački problemi u oblikovanju dramske radnje, učinili su da se i oni analizirani obrisi rekontekstualizacije i osavremenjivanja Šekspirove tragedije relativizuju i potpuno rasprše.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kultura

22.novembar 2026. S. Ć.

Vanja Ejdus i Igor Đorđević odbili da prime nagrade Narodnog pozorišta

Glumci Narodnog pozorišta Vanja Ejdus i Igor Đorđević odbili su da prime godišnje nagrade Narodnog pozorišta zato što Uprava odbila da nagradi njihove kolege nelojalne Vučiću

Kultura

21.novembar 2026. S. Ć.

Kamerna scena „Studio“: Predstave za mlade, mladih autora

„Studio Centar“ otvara Kamernu scenu. Na repertoaru su predstave za mlade, mladih autora. A toga u Beogradu nema

Kultura

21.novembar 2026. Sonja Ćirić

Ašhen Ataljanc: Zašto me UBUS nije predložilo za nacionalnu penziju

Ministarstvo kulture je prošle godine odbilo balerinu Ašhen Ataljanc za nacionalnu penziju, a ove godine je Udruženje baletskih umetnika Srbije nije ni kandidovalo

Otvaranje Festivala autorskog filma

Kultura

21.novembar 2026. S. Ć.

FAF: Konačno festival koji je napunio salu

Pred krcatom salom i sa Kanskim pobednikom, počeo je Festival autorskog filma - onako kako nisu počinjali prethodni ovogodišnji festivali u prestonici

Kultura

20.novembar 2026. Sonja Ćirić

Beogradska filharmonija mora da otkaže koncert Lang Langa

Koncert velikog pijaniste Lang Langa sa Beogradskom filharmonijom 13. decembra je otkazan, zato što se Ekspo povukao iz pregovora o generalnom pokroviteljstvu. Da li je moralo tako da se desi

Komentar
Lidija Vukićević polivena jogurtom ispred Skupštine Srbije

Komentar

Uloga jogurta u konstituisanju Skupštine Srbije

Zbog čega je neobična skupina ljudi predvođena Vučićem Aleksandrom, na konstitutivnoj sednici Skupštine Srbije, upala u amok zbog jogurta prosutog po glavi narodne poslanice, „ugledne umetnice“ i, dabome, žene?

Ivan Milenković
Vučić, Jovanov

Pregled nedelje

Skupštinski krindž Aleksandra Vučića

Kako je Aleksandar Vučić uverio javnost da naprednjaci nisu dostojni potpredsedničkog mesta Narodne skupštine i kako mu je njen predsednik – Aleksandar Čupić – pred svima teoretski i praktično objasnio šta je parlamentarizam

Filip Švarm
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure