img
Loader
Beograd, 26°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Serije – Slom i Na udaru

Važno je zvati se Hju… ili možda i nije

16. decembar 2020, 20:27 Zoran Janković
fotografije: promo
Copied

Dve nove britanske šestodelne serije... I dva sasvim različita putića sa naizgled srodnog kreativnog izvora

Čak se i iz usta onih koji krajnje posvećeno, možda čak i opse-sivno-kompulsivno prate nove igrane serije može čuti da je ponuda naprosto nerezonski preobimna, da je izazova previše čak i za poduži period temeljne dokolice… Kao i to da i bolje serije katkad očitavaju uočljivu kupovinu vremena, navlačenje minutaže, duženje po svim mogućim šavovima; stoga, može biti da je opravdano i zdravorazumski čestitati svima onima (autorima, kreativcima, pa i producentima) koji se zadrže na zauzdanoj meri, saobraznoj nekadašnjem poimanju funkcionalne mini-serije. Upravo tu negde bi mogla da otpočne priča o zapaženim recentnim mini-serijama Slom (The Undoing) i Na udaru (Roadkill), sročenim u po šest epizoda.

Slom je, kada se izvede krajnji „račun“ dometa i postignuća, možda i najzačudnija među ambicioznijim a premijernim serijama koje smo imali prilike da pogledamo tokom ove godine na izmaku. Naime, isprva se sve činilo kao pravi-pravcati zicer – poput serija Nevine laži (Big Little Lies) i Na sve strane mali požari (Little Fires Everywhere), Slom proizlazi iz knjiškog izvorišta iz domena takozvanih trilera za mame, producent je prekaljeni Dejvid I. Keli, čitavu seriju je režirala jedna rediteljka – nagrađivana Suzane Bir, i glumačka podela ukazuje na krupne prikazivačke ambicije (tu su: Nikol Kidman, Hju Grant, Donald Saderland, Edgar Ramires, Lili Rejb…), uz evidentno raskošan budžet i posledične produkcijske mogućnosti i apetite… I dobrim delom, ta poprilično visoka očekivanja u dovoljnoj su meri bila i ispunjena; doduše, u pitanju je očito tipski rad, konfekcija više klase, ali znalački upakovana, ritmički upečatljivo ispričana, pitka, pregledna. Naravno, ako već na samom početku, u zametku vlastite gledalačke investicije, pristanete na zamašnu suspenziju neverice (što triler, ove ili one podvrste, nekako već sam po sebi neizostavno iziskuje), i ako, pride, zažmurite na upadljivu romantizaciju stvarnosti te kao sasvim legitiman izbor pojmite odluku autora i producenata/finansijera da pred gledaoce isporuče još jednu priču o navodnim turbulencijama u životima egzistencijalno i ekonomski snađenih i nimalo tenzičnih, a što je jedna od krunskih postavki upravo tog soja trilera za mame (ili, tačnije, po projektovanoj meri i uopštenoj preferenci mama).

I to je sasvim u redu, dokolica je i sa tačke gledišta proleterijata snevana kota koja obećava smisleni spokoj i relaksiranost kakvu stvarni život retko kada i retko kome zbilja pruža; najposle, ne moraju filmovi, serije, knjige, sve ostalo iz domena lako dostupne popularne kulture da baštine glavolomne i značajne teme. Setimo se kako je život opisao Karlos Fuentes u odličnom romanu Smrt Artemija Kruza (prevela Sandra Nešović, objavila kuća Dereta): „tuga, svitanje, nesanica, pijanstvo, sramota, nesanica; ovo je reč svih nas. Iz nje se rađamo, sa njom i umiremo, živimo iz čiste zajebancije, od materice do posmrtnog odra, krijući se iza zajebancije. Ona otkriva lice, ona deli karte, učestvuje u svim igrama, ona provlači nedoumice i dvostruku igru, razotkriva sukobe i hrabrost, ona opija, viče, predaje se, prisutna je u svakoj postelji, na čelu je svih prijateljstava, mržnje i moći. Naša reč.“ A već od prvih scena prve epizode junaci Sloma mnogo i na razne teme govore, naravno, uglavnom praznoslove, da bi onda sledio udar u vidu strašnog usuda – suprug imućne i, reklo bi se, srećne psihoterapeutkinje biva optužen za surovo ubistvo mlađane ljubavnice (ovde prikazane kao epitoma drugosti – ona je egzotična, zanosna, zavodljiva, hirovita, temperamentna, samozatajna…, dakle, ubedljiva opasnost po mir i uređeno stanje stvari unutar te lagodne egzistencije). U tom delu Sloma veći deo toga je funkcionisao kako treba – priča se smisleno i neusiljeno razbokoravala, prikaz junakinje koja gubi tlo pod nogama je delovao ubedljivo, istraga je otvarala nove uglove i rukavce, a epizode su se prilično elegantno kretale ka zgodno upakovanim obrtima i klifhengerima u svojim završnicama.

A onda se stiglo do završne, šeste epizode koja je sve to isproblematizovala i gurnula pod senku ogromnog znaka pitanja, pritom ogoljavajući niz ranijih nedostatnosti, pa i zamašnijih falinki koje su se do tog trenutka dale istolerisati; pravo je čudo da je toliko iskusnih i, reklo bi se, mudrih i veštih glava dopustilo ovako pogibeljno i temeljno survavanje na samo dno u čijem mulju bitišu davnih dana potrošena opšta mesta, beslovesni potezi, neozbiljne ishitrenosti, a možda, i evidentan nemar, naravno, usled uverenja da se današnjoj publici, a na konto ovde već pominjane gladi za novim i još novijim serijskim đakonijama, može servirati i poturiti ama baš sve, pa i takva brljotina i to, da to naglasimo, u samom finišu i priče i serije. I ne čudi onda što su brojne ranije skrajnute mane isplivale na površinu, ukazavši čak i na dramaturšku traljavost kakva se u tom domenu serijske (hiper)proizvodnje zaista retko sreće: ćorsokak do ćorsokaka na planu razvoja i tretmana i zapleta i čitave radnje, višak likova, a manjak zdrave pameti i bazične logike… I, na kraju, Slom se slomio jer, miljkovićevski iskazano, slomu je i bio sklon, pa je dosta toga došlo pod lupu, počev od nedostatne glume ekspresivno vidno ograničene Nikol Kidmen, pa do stupidnog i mehaničkog preokreta koji to, zapravo, nikada i nije mogao da bude, pa pri konačnom svođenju računa Slom postaje ono što je, kanda, već u samim svojim povojima jedino mogao da bude – krajnje bled i jadnjikav blef na temu psiho-trilera iz VHS epohe devedesetih godina veka za nama, a da onda i lošiji radovi unutar te mikrožanrovske baštine možda imaju više toga da ponude od ovakvog Sloma.

foto: promo / za uvećanu sliku desni klik pa »view image«
Na udaru

Srećom, negde u isto vreme znatiželjni su dobili priliku da pogledaju nešto neuporedivo veštije, osobenije, pa samim tim i prekopotrebnije – odličnu btitansku seriju Na udaru, u kojoj Hju Lori nadahnuto i suvereno tumači lik ministra iz redova konzervativaca, koji se, usled nedavnih skandala, ali i šokantnih obrta na privatnom planu, nalazi na samoj međi – put opskurnosti ili put premijerske pozicije na vidiku. Iako u ovih šest epizoda nismo bili svedoci ničega neosporno inovativnog (štaviše, priča je ispripovedana uglavnom linearno i progresivno, a rešenja likova svakako potiču iz fundusa sijaset puta oprobanih pristupa), Na udaru pleni upravo tim spojem nenametljive modernosti i dobrano promišljenog tradicionalizma, uz jednostavnost kao krovni koncept čitavog autorskog pristupa. U tom aspektu, ali ne samo po toj osnovi gledano, Na udaru je moguće ekonomično i dosta precizno predočiti kao čedo škole iz koje je proistekla izvorna Kuća od karata (serija, ali i istoimeni roman kao stvarni početak te očito i dalje plodonosne loze). I zaista, baš kao i u (ostrvskoj) Kući od karata, Na udaru kreće od hronike naoko tipskih karaktera u pripovednu žižu uhvaćenih u trenutku mogućeg korenitog prevrata, čime se (u izvođenju strpljivih, umešnih i nadahnutih) stvara zgodno tle za znakovitu studiju karaktera i njihovih slabosti i možebiti niskih poriva koji ih teraju da delaju baš onako kako to i čine. Ta slagalica nesavršenosti karaktera i diskutabilnih naravi onda prti stazu za potentnu priču univerzalnijeg opsega, čija je arhitektonika određena upravo udarnim likom, gde elegantno gospodari Hju Lori, ovde u potpuno drugačijem glumačkom registru od ranije češće viđanog unutar njegove filmografije.

Univerzalnost ovde nikako nije slučajni dar sa metaforičnog neba, jer u scenarističkom smislu iza ove izvrsne nove serije koja savršeno drži tercu aktuelnom političkom i društvenom trenutku stoji glasoviti Dejvid Her, jedan od vodećih britanskih dramskih pisaca u poslednjih, recimo, 40 godina. On shvata prednosti serijske i serijalizovane naracije danas, i ta saznanja skladno miri sa onovremenskom staloženošću i preglednošću, gde galeriju likova ne moraju nužno da predvode više ili manje iritantni ekscentrici, baš kao što nije ni neophodno priču ukrašavati i opterećivati prenaglašenim znakovima vremena. A osim toga, Har očito shvata da uzbudljive i polivalentne priče danas i ne može biti bez ideološkog okvira; i u tom pogledu, Na udaru je vrhunski rad, duboko ušančen u starostavnom intelektualnom poštenju – visoka politika je naprosto igra već moćnih ili onih koji dragovoljno pristaju da budu jurišnici tih već moćnih, društveni darvinizam pri takvoj konstelaciji je i nužnost i jedini izbor, a državni aparat već u svom korenu nosi breme ideologije shvaćene kao pojavni oblik apstraktne moći i uvek dobrodošle distrakcije. Baš kako je, ukazujući na Marksova učenja, u svojoj studiji Ideologija i državni ideološki aparati, istakao Luj Altiser (preveo Andrija Filipović, objavio Karpos): „Ideologija se shvata kao čista iluzija, čist san, to jest kao ništavilo. Sva njena realnost je izvan nje. Ideologija se stoga vidi kao imaginarna konstrukcija čiji je status potpuno jednak teorijskom statusu sna kod autora pre Frojda.“

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Novi broj „Vremena“

10.septembar 2025. F. M.

Udbaške likvidacije: Kako su skautirani kriminalci

U knjizi „Vixera“ Srđan Cvijić detaljno dokumentuje ubistva koja je jugoslovenska služba sprovodila u emigraciji. U novom broju, „Vreme“ razgovara sa Cvijićem

Izložba

09.septembar 2025. S.Ć.

Izložba Božidara Prodanovića u Gornjem Milanovcu

Izložba kojom je u Čačku obeležena stogodišnjica rođenja Božidara Prodanovića, sad je Gornjem Milanovcu. Oba grada čuvaju legate ovog velikog slkikara

NAFFIT

08.septembar 2025. Sonja Ćirić

Nacionalni festival kažnjava glumce svoje nacije, a Lolita Davidovič ih hvali

Prema rečima Gage Antonijevića, žiri je odlučio da ne nagradi nijednog glumca zato što su bojkotovali NAFFIT, dok Lolita Davidovič, gošća Festivala, kaže da su najbolji na svetu

Cenzura

07.septembar 2025. Sonja Ćirić

DK Studentski grad: Otkazana tribina sa studentkinjom Nikolinom Sinđelić

Najnovija cenzura programa DK Studentski grad, i još jedan pritisak na urednike, je tribina na kojoj je trebalo da govori studentkinja Nikolina Sinđelić o osvetničkoj pornografiji

Srpski film

07.septembar 2025. S.Ć.

Srpska koprodukcija „Kratko leto“ nagrađen je u Veneciji

Vera u nove generacije stvaralaca se isplate, i to na najvećoj svetskoj sceni – rekao je Miroslav Mogorović koproducent filma „Kratko leto“ ruske rediteljke Nastje Korkije koja je dobila „Zlatnog lava“ za debitantski film

Komentar

Komentar

Najhrabriji Srbin i EU

Aleksandar Vučić je dobio packe iz Evropske unije. Hoće li se sada Najhrabriji Srbin usuditi da ponovo šalje policiju da mlati građane i vređa zvaničnike isntitucija EU?

Andrej Ivanji

Komentar

Usamljenost vođe

A da šta smo drugo očekivali dame i gospodo, građanke i građani? Da će predsednik svih građana po povratku s onog bala vampira u Kini da shvati kako je budućnost ove zemlje u poštovanju zakona, demokratskim procedurama i republikanskoj podeli vlasti, obrazovanju i uzdizanju kulture?

Ivan Milenković

Komentar

Satanski smeh Aleksandra Vučića

Aleksandar Vučić odaje utisak duboko frustriranog čoveka koji uživa u patnji drugih. Njegov kez ujedno je i njegov stav prema Novom Sadu, njegovim žiteljima i, posebno, šesnaestero mrtvih u padu nadstrešnice

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1809
Poslednje izdanje

Sistematsko uništavanje prestonice

Kako su dokrajčili Beograd Pretplati se
Novi Pazar

Političko prevaspitavanje sandžačkih političara

Intervju: Jelena Kleut

Fakulteti pretvoreni u policijske stanice

Intervju: Dejan Atanacković, pisac i likovni umetnik

Strategija za održavanje populističkih iluzija

Intervju: Arsen Oremović, reditelj filma Treći svijet

Besmrtna deca i sunce koje tone

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure