Jelena Gvozdenac Martinov direktorka Narodnog muzeja u Zrenjaninu, odlučila je da likovnim umetnicima oduzme prostor Galerije. Bez objašnjenja. I to u vreme dok je Zrenjanin prestonica kulture
U Zrenjaninu, u okviru Narodnog muzeja, postoji Galerija ALUZ u kojoj godinama izlažu i volonterski je održavaju članovi Asocijacije likovnih umetnika Zrenjanina. Zrenjaninci kažu da su umetnici vrlo aktivni, imaju izložbe na svake dve nedelje, i da ti njihovi programi daju živost kulturi grada.
Međutim, Jelena Gvozdenac Martinov direktorka Narodnog muzeja, odlučila je da likovnim umetnicima oduzme taj prostor. Bez objašnjenja.
Treba odmah podsetiti da je Zrenjanin ove godine prestonica kulture Srbije. Svašta je tim povodom planirano i najavljeno, ali ništa nije realizovano zato što se ispostavilo da Grad nema para iako je rečeno da je novac iz budžeta izdvojen, a Ministarstvo kulture Zrenjaninu nije prosledilo očekivani deo.
U takvim okolnostima, programi Galerije ALUZ bili su jedini noviteti zrenjaninske kulture, jer su sve ostale manifestacije održane pod oznakom Prestonica kulture bile deo redovnog programa: „Stripolis“ postoji 16 godina, „Pesnička štafeta“ je prošle godine napunila pola veka…
Sve je, osim programa u Galeriji ALUZ, bilo staro i nije nastalo povodom Prestonice kulture.
Direktorka Jelena Gvozdenac Martinov je nedavno imenovana na to mesto, na poslednjoj sednici Skupštine grada. Odluka da izbaci umetnike iz galerije je njena prva akcija na toj radnoj poziciji.
Zrenjaninska inicijativa IZRAZ osudila je ovu direktorkinu odluku, i između ostalog navela da „ukoliko je Narodnom muzeju Zrenjanin potreban dodatni prostor za sopstvene delatnosti, bilo bi logično da do njega dođe iseljenjem ugostiteljskog objekta – diskoteke, a ne umetničke galerije“.
Direktorka je ipak odlučila da Narodnom muzeju ne trebaju umetnici. Dozvolila je da se održi još samo izložba Nataše Živkov Stojkov „Slojevi tišine“ zato što je u medijima najavljeno da će biti otvorena 29. septembra.
U Galeriji ALUZ je trenutno izložba skulptura i prostornih instalacija beogradskog vajara Milorada Miće Stajčića „Placebo“, koja je otvorena 20. septembra, a na njoj je i skulptura sa figurama Šilje i Dabe – Šilja kao sveštenik pričešćuje Dabu policajaca. Na leđima Dabe piše „Policija“.
Foto: Mića StajčićIzložba Miće Stajčića
Skulptura je prethodno bila izložena u Kulturnom centru u okviru grupne izložbe autora koji su objavljivani u časopisu „Stripoilis“, ko deo istoimenog festivala.
Odmah nakon otvaranja festivala, protumačeno je da skulptura loše prezentuje policiju i ona je sklonjena iz izložbe u Kulturnom centru u okviru „Stripolisa“. Sad je izložena u Galeriji ALUZ-a kao ranije najavljen program.
Slučaj je hteo da otvaranje Stajčićeve izložbe u Galeriji bude baš prvih dana mandata direktorke Gvozdenac Martinov. Zrenjanici kažu da je, moguće, baš zbog već proterivanih Šilje i Dabe odlučila da iz Galerije izbaci sve nezavisne umetnike. Za svaki slučaj. Jer oni su poznati po pištaljkama, crvenim rukavicama, transparentima i sličnim stvarima koji zrenjaninska i srpska vlast smatraju nedoličnim.
Zrenjanin je Prestonica kulture do marta iduće godine.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
U projektu “Arheologija sećanja” fotografišem kuće u jednom kraju Beograda, potom ih monohromatski obrađujem, zatim štampam na glinenim pločicama i kasnije preko toga intervenišem crtežom. Proces izgradnje jednog sveta traje dugo, a mi smo skloni da ga u trenutku srušimo i zamenimo. Ja mislim da ima nešto u tome, u tim kućama... Opstati stotine godina, kao tajna. U tom urbanističkom vrtlogu susreću se razni paradoksi gradnje, kao i nemar u ophođenju prema prirodi koja je ranije tu bila dominantna
Za razliku od svoje supruge, nije potpisao glasovitu Havel-Patočkinu “Povelju 77”, zamjerajući joj da nije dovoljno oštra prema komunističkom režimu, što ga je izoliralo od disidentskih kružoka. Istovremeno se i on sve više udaljavao od kolega po peru, smatrajući kako nema smisla gubiti vrijeme na “jalove” političke akcije, već svoje nezadovoljstvo treba jasno kritički artikulirati u knjigama i drugim publicističkim tekstovima, jer im je doseg i veći i širi
Pisac i kustos svetskog glasa Nikola Burio (1965, Francuska) gostovao je u Beogradu povodom saradnje na katalogu srpskog paviljona na nedavno završenom Venecijanskom bijenalu arhitekture. Srpski paviljon u Veneciji je, pod nazivom Rasplitanje: Novi prostori, predstavio kolosalnu višeslojnu ispletenu površinu koja gotovo levitira u prostoru paviljona i koja se tokom trajanja Bijenala, parajući se, vraća u klupka pređe, kao odraz promišljanja odnosa rada ruke i postupka strukturisanja forme. Polazna tačka grupe autora – D. Ereš, J. Mitrović, I. Pantić, S. Krstć, I. Najdanović, P. Laušević – bila je Beogradska šaka (1963, B. Čolak-Antić), prva robotska bionička šaka na svetu koja je projektovana sa protetičkom namenom
Donald Tramp konačno je do pucanja zavrnuo ruku Aleksandru Vučiću, pa naprednjački režim pred rusofilskim biračkim telom pravi sebi alibi da izbaci Ruse iz NIS-a – ako ne može milom, onda silom
Zet Kušner sigurno razmišlja vredi li sa Vučićem, Jovanovim i drugim ćacijima saditi tikve. Prilikom otimačine Generalštaba ispali su smotana banda koja se u toku pljačke banke bez maski krevelji u kamere i ostavlja na pultu ličene karte
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!