Izložbom Nebeski Milić Dom Jevrema Grujića u Beogradu podseća na velikog umetnika i njegovu Mačvu, koju svet doživljava onako kako je on slikao o njoj
“Tu sam na planeti, ali neuhvatljiv. Pojaviću se opet kroz dva veka”, piše na vratima ateljea srpskog slikara Milića Stankovića, čuvenog Milića od Mačve.
U Domu Jevrema Grujića organizovana je izložba Nebeski Milić povodom 90. godišnjice njegovog rođenja. Izložba prezentuje prvih 30 godina stvaralaštva srpskog slikara. Pored Milićevih slika, kojih na izložbi ima više od 60, prikazani su i njegovi lični predmeti, fotografije i crteži. Autorka izložbe je Branka Conić, a koautorka Andrea Milojević.
foto: miodrag đorđević…
Naslov izložbe je proistekao iz anegdote po kojoj je Milić, u detinjstvu, u rodnom Belotiću voleo da provodi vreme na poljima. Cepkao je listove kukuruza i na njima pravio rupice. Kada bi rupičasti list usmerio ka nebu, svetlost od sunca, gustina oblaka i plavetnilo neba po listu bi stvorili razne oblike. Taj list je zapravo predstavljao platno. Kako je zapisao u svojim Povjesnicama, upravo to ga je navelo da postane slikar.
Istoričarka umetnosti Anđela Filipović, koja nas vodi kroz izložbu, navodi da je Milić od Mačve ostavio dubok trag ne samo u srpskom slikarstvu već i širom Evrope i sveta. Kaže da je, po nekim statistikama, naslikao oko 12.000 dela, a da je, po sopstvenom predanju, imao više od 100 izložbi koje su održavane u Severnoj Americi, u Briselu, Parizu, Beču i naravno, po Srbiji i Balkanu.
...…Karlovčanka iz minulih vremena,…
Na izložbi je pokazano jedno od prvih njegovih dela – Šuma janj – koje je naslikao u četrnaestoj, kao i delo kojim je konkurisao za upis na Likovnu akademiju. Anđela Filipović kaže da je izložbom predstavljen tok kojim je Milić stigao do nadrealizma, do simbola po kojima je prepoznatljiv.
Rođen je 1934. godine u selu Belotić kraj Mačve, što je, kako smatra Anđela Filipović, bilo izuzetno značajno za njegovo detinjstvo – o čemu svedoči i prefiks “od Mačve” koji je dodao svom imenu.
“Mačva je za njega bila uporište inspiracije, bila je pokretačka sila i sva iskustva koja su obeležila njegovo odrastanje umnogome će uticati na njegova slikovna dela”, navodi naša sagovornica.
U gimnaziji izgovorio je samom sebi u ogledalu “slikarsku zakletvu” i rekao: “Ja moram biti slikar! Biću slikar i od slikarstva ću samo živeti!”. Pa ipak, nakon gimnazije, kako bi ispunio želju svojih roditelja, upisuje arhitekturu, ali krišom upisuje i Likovnu akademiju.
“Želeli su da budem čovek sa mašnom, da se bavim nečim što će donositi korist, a za njih je to bio ili lekar ili inženjer”, govorio je Milić.
...…Levijatanska oprobavanja nad Domom invalida
Kada je njegov otac saznao za to, odrekao ga se javno u “Glasu Podrinja” i zabranio mu da dođe u Mačvu naredna četiri leta. Anđela Filipović kaže kako je ovakvo Milićevo odvajanje od Mačve bilo izuzetno važno za njegovo stvaralaštvo i da je rezultiralo ogromnom likovnom produkcijom. Tada, a to je bilo pedesetih godina, nastaju njegovi čuveni ciklusi – Mačvanska stradanja, Mačvanski portreti i Mačvanske legende.
Objašnjava i da ni ta zabrana Milića nije zaustavila da odlazi u Mačvu, pa je to činio “tokom zimskih meseci kada ima najmanje ljudi kako ga niko ne bi video. Pronalazio bi kolibe i vikendice koje su otključane, ulazio bi u njih sam sa svojim slikarskim priborom. Preživeo je zahvaljujući komadićima slanine koje bi seljaci za sobom ostavili. Sve, kako bi slikao svoju Mačvu.”
Godine 1959. Milić od Mačve je imao prvu samostalnu izložbu, na kojoj izlaže Mačvanske portrete. Kako navodi naša sagovornica, upravo ta izložba je bila ponovna ulaznica u Mačvu. Međutim, pomirenje sa ocem nije bilo jednostavno. Milić je odlučio da kupi dva vola, te da se sa njima pojavi na kapiji kako bi ocu dokazao da on može da gradi karijeru od slikarstva, da može da izdržava porodicu.
U slavu njihovog pomirenja, organizovana je izložba na otvorenom gde su upravo pomenuti mačvanski portreti bili izlagani svuda po njegovom dvorištu, bili su okačeni na zidovima kuća, na tarabama, pa su Mačvani mogli da vide sebe i svoj ambijent očima umetnika.
Koautorka izložbe, istoričarka umetnosti Andrea Milojević kaže da je Milić od Mačve jedan od retkih slikara čije delo ne karakteriše unuiverzalnost, već vraćanje i korišćenje nacionalnih motiva, nacionalne istorije, etno motiva, folklornih motiva, zavičaja. “Teme su uvek ili nacionalnog porekla, ili su vezane za Mačvu, ili su biografske, ili je sve to pomešano”, ukazuje.
Oko 1970. godine Milić manje ili čak sasvim prestaje da slika na platnu koje je do tada bilo glavni njegov materijal za rad, i prelazi da stvara na drvenoj podlozi gde sam eksperimentiše sa bojama koje bi odgovarale takvoj podlozi.
Kada su u pitanju razlozi što je Dom Jevrema Grujića odabrao da prikaže baš Milića od Mačve, Andrea Milojević podseća na projekat “Velikani srpskog slikarstva” kojim se bave od otvaranja, od 2015. godine, kome je cilj otkrivanje potisnutih i zaboravljenih velikana srpske umetnosti.
“Svakako jedan od nama najskorijih i najbližih vremenski jeste Milić od Mačve”, kaže ona i dodaje da je Milić “prilično zanemaren u istoriji umetnosti. Nakon njegove smrti bilo je samo nekoliko posthumnih izložbi, a danas se veoma mali broj istoričara umetnosti bavi njegovim izuzetno bogatim opusom”.
Objašnjavajući kriterijume po kojima su birana dela za izložbu, naša sagovornica navodi da je Dom Jevrema Grujića porodični muzej, pa su hteli da i sama izložba bude orijentisana na njegovu porodicu, pogotovo što ona čuva najveći broj Milićevih dela.
“Dela smo izabrali u saradnji sa njegovim ćerkama, u želji da prikažemo prve godine kreiranja umetnika počevši od kraja 50-ih godina pa do sredine i kraja 70-ih, kako bismo prešli sve njegove faze – žutu, crvenu, plavu fazu, slikanje na drvenoj podlozi, na platnima, od fakultetskog stila do stila koji je nama danas prepoznatljiv, kao i do čuvenih balvana koji su, u stvari, najtraženiji na našoj izložbi”, kaže Milojević.
Podseća da Dom Jevrema Grujića ima zanimljivu tradiciju da žene prenose istoriju kuće same porodice Grujić, jer su do prošle generacije samo žene bile naslednice, te je sa direktorkom muzeja Brankom Conić razgovarala da i ova izložba bude posvećena njegovim ženama i njegovim ćerkama koje su ga vodile kroz život, bile mu inspiracija, ali i ostale čuvari njegovog nasleđa.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Kako „Vreme“ saznaje, novi umetnički direktor Bitefa je Miloš Lolić, a novi termin festivala je kraj novembra. Da donese ovu odluku, Odbor Bitefa čekao je nova pravila Skupštine grada
Najpoznatiji skandinavski pisac današnjice Ju Nesbe boravio je u Beogradu povodom promocije svog novog romana „Minesota“. Za „Vreme" je govorio kako je greškom ušao u pogrešan voz i stigao u Beograd, na kojoj bi strani bio njegov junak Hari Hule tokom studentskih protesta u Srbiji, i mnogim drugim stvarima
Beldocs je za početak svog 18. izdanja izabrao film Želimira Žilnika. Slediće ga još 83 dokumentarca među kojima su i filmovi o životinjama, kojih nije bilo do sad
Govor Mirjane Đurđević na zatvaranju Trilerfesta je duhovito-gorka slika života kulture u Srbiji danas, primer i dokaz da kultura u Srbiji opstaje samo zahvaljujući ljudima koji stvaraju besplatno, zato što im je stalo do nje i ne mogu bez nje
Držati profesorku sociologije Mariju Vasić u zatvoru pod optužbom za terorizam je anticvilizajski zločin. Ili groteska, kako god hoćete. Zašto se protiv toga ne pobune sudije, tužioci, policajci, bezbednjaci
U govoru besmislenom s gledišta logike i celine, Vučić je svojim glasačima ponudio sve što oni žele da čuju. Ali, sve u protivrečnostima. Duh pobune se pak ne može više vratiti u bocu jer je boca slomljena
Republika Srbija je u opasnosti. Ako ostanemo nemi na montirani proces protiv političkih zatvorenika u Novom Sadu i kraljevački slučaj gde su žrtve proglašene za nasilnike, uskoro ćemo svi štrajkovati glađu i žeđu za mrvicu pravde
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!