
Otpor cenzuri
Počinje Ne:Bitef sa predstavama koje je odbio Odbor Bitefa
Sve ono što nije moglo da se vidi na 59. Bitefu, biće prikazano na Ne:Bitefu kao znak nepristajanja na cenzuru i ostale vrste sputavanja slobode
Baš je grunulo sa malih ekrana. Prvo su u subotu diplomci i diplomke sa visokih vojnih škola održali svečani defile i bacali kape u vazduh. Predsednik Tadić je rekao da će država učiniti sve da zaštiti ljudska prava i obezbedi poštovanje zakona. U međuvremenu su huligani isplanirali, organizovali i izveli mlaćenje navijača Tuluza, od kojih je jednom život još uvek ugrožen. Ivica Dačić je naredio da se počinioci što pre privedu licu pravde. Istini za volju, nekoliko dana ranije održana je grupna porodična šetnja, gde su se šetali mahom članovi i simpatizeri Koštuničine i Veljine stranke – narodnjaci. To mu je imalo biti nekakav „Sabor normalnih“‘, kao da je porodična šetnja sa poslanicima DSS-a i NS-a vrhunski dokaz normalnosti. Lepo se obučeš, ženu i decu za ruku, krug po Kališu, ako si u penziji obrneš partiju šaha, il’ kolce, pa kući. Mogao je da dođe ko hoće, al’ ne može dečko sa dečkom, ili devojka sa devojkom, to bi bila provokacija. Meni je to u sklopu sa pitomcima (iznad kojih je letelo sve što leti sa aeromitinga) izgledalo kao nekakav vojni i civilni izlazak u grad, gde će svaki lola naći svoju devojku mladu, kao u pesmi Džimija Barke.
U nedelju je Parada ponosa otkazana iz bezbednosnih razloga, odnosno – predložena je lokacija kod Palate Srbija (to vam je negdašnji SIV). Tu je, navodno, policija mogla da zaštiti „ono“ što je planiralo da šeta, „to“, naravno, ima ista prava ko mi ostali, samo Mi ne delimo isti „sistem vrednosti“ kao „oni“. Poruka je bila jasna i organizatori skupa su je savršeno razumeli i reagovali na jedini ispravan način. Ispred moje zgrade, na Novom Beogradu (gde je kao sigurno), ležali su po ulici leci sa porukom – Beogradom krv će liti, gej parade neće biti! I nije je bilo.
Ministarka pravosuđa je rekla da niko nije jači od države. Te večeri je Slobodan Homen izjavio da je, u stvari, glavni problem droga! Setio sam se omiljene floskule Slobodana Miloševića o drogiranim NATO bojovnicima, drogirane su bile i Tuđamanove ustaše i Alijini mudžahedini, a drogirane su bile i izbeglice kada su demonstrirale pred skupštinom. Drogiran je bio Čeda kada je kritikovao Koštunicu, danas su, navodno, drogirani ovi huligani. Ministar Čiplić je u „Utisku nedelje“ izjavio da nije poražena vlada, nego društvo. Nije precizirao da li je reč o delu društva, ili celokupnom društvu. Mirjana Karanović je coktala, uhtala i na kraju napustila emisiju. Potpuno je razumem, delovalo je kao da te prvo huligani danima plaše, pa ‘oće da te prebiju, pa te oteraju – pa ti na kraju Čiplić i Homen objasne šta ti se, u stvari, desilo. U nedelju je inače prebijen i jedan Australijanac, za kojeg je patrola patriota na Kališu (koji postade antigej bastion) ocenila da je „peškast“. Moj kolega, kamerman, rekao mi je da su razočarani navijači gotovo plačno molili boga da „bar jednom pederu raskrvave glavu, pa da odu kući ko ljudi“. Ne vrće se naš čovek kući neobavljena posla.
Stvar se malo primirila kada su počeli realiti programi na Pinku i B92, a policija počela da hapsi čelne ljude ultradesničarskih organizacija. Moram da kažem kako mi je čak smetalo što su se u javnosti i policijskim saopštenjima pominjala njihova imena. Ne zanima me kako se zove onaj iz „Obraza“, ili „1389“ ako će policija da ih pusti, a mediji će od njih da načine nekakve mučenike. Za mene je dovoljno da su imena poznata policiji. Šta sam dobio time što sam saznao da se Firer iz Nacionalnog stroja – zove Nekako Davidović? Sada znam da je u Italiji i da čita isključivo ćirilicu.
Za to vreme se grupa građana uselila na „Farmu“ Željka Mitrovića. VIP buketić čine zvezde Granda, Kursadžija, gradonačelnik Negotina i voditelji Pinka. Centralno mesto zauzima – „smederevac“. Na B92 je počela treća sezona „Velikog brata“, a među seksi starletama i lepuškastim dečacima nalaze se i mali čovek iz Podgorice i devojka koja ima veštačku nogu. Prvi put ćemo videti kako 24 časa žive osobe sa posebnim potrebama, što će za mnoge biti šokantno. „Veliki brat“ je u Velikoj Britaniji u devetom serijalu imao slepog ukućanina, što je za posledicu imalo pojavljivanje većeg broja osoba sa posebnim potrebama na britanskim televizijama. RTS je (koliko mi je poznato) imao jednog voditelja u kolicima, Studio B je imao voditelja sa oštećenim vidom, tako da se nadam da će posledica biti izlazak ovih ljudi iz medijskog mraka u kome žive. Skloni smo da ih sažaljevamo, ali ih najčešće – ne razumemo. I u kući „Velikog brata“ je kriza, pa je i tu na centralnom mestu – „smederevac“. Ovaj domaći šporet na drva je izgleda, potpuno neopravdano i ničim zasluženo, postao simbol bede i sirotinje. Zato tražim pravdu za „smederevca“!
U ponedeljak je nekoliko hiljada ljudi dočekalo naše košarkaše, koji su sa Evropskog prvenstva doneli srebrne medalje. U medijima sam čuo vest da su se građani posle skupa mirno razišli, a policija nije imala potrebu da reaguje. Sad je znači vest – kad policija nema posla, zamislite – sve normalno. Predsednik Tadić je u Americi izjavio da će Vlada i ubuduće obezbediti sigurnost za sve građane. Bože me oprosti i daleko bilo, da mu nisu nešto sipali u kafu, tamo u Americi?

Sve ono što nije moglo da se vidi na 59. Bitefu, biće prikazano na Ne:Bitefu kao znak nepristajanja na cenzuru i ostale vrste sputavanja slobode
„Ovo je nov festival, i nema nikakve veze sa Festom, niti je njegova zamena“, kaže Igor Stanković, jedan od inicijatora Beogradskog filmskog festivala koji će od 30. januara do 6. februara prikazati najnovije meinstrim naslove

Debi album Peti Smit jedan je od temelja savremenog rokenrol izraza. Poseban doprinos Peti Smit rok muzici počinje već sa načinom na koji je zavrtala reči, razvlačila ih, uživala u njima i istovremeno im menjala smisao kroz izgovor, uz nezaboravno strasno podvriskivanje prepuklim glasom, kao da se svađa sa samim rečima dok ih izgovara, raspravljajući se sa celim svetom

Dražen Lalić, Dvije kuće iznad mora; TIM press, Zagreb 2025.

Kako je ovde tako zeleno?, režija Nikola Ležaić, igraju Filip Đurić i Izudin Bajrović
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve