„U neimenovanoj zemlji diktator egomanijak kuje spletke da bi držao na uzdi političke protivnike i čvrstom rukom zadržao vlast. Kako tiranija uzima maha, svi su prisiljeni da načine izbor između kompromisa i smrti… Ovo vrhunsko ostvarenje dobitnika Nobelove nagrade Migela Anhela Asturijasa, prožeto bogatom liričnošću, simbolikom Maja i narodnim govorom Gvatemale, u isti mah je oštra satira totalitarizma, sveobuhvatan portret psihološke strahovlade i nadrealističko remek-delo koje je dugi niz godina bilo zabranjeno“.
Ovako je na sajtu izdavačkog preduzeća „Laguna“ kratko opisano remek delo nobelovca Migela Anhela Asturijasa.
Blokade i drugi protesti
S obzirom na vreme pobune koje živimo, na studentske i građanske proteste, blokadu fakulteta i RTS-a, na očigledan manjak demokratije i višak tiranije u Srbiji, na podele u društvu i zbijanje redova pri vrhu vlasti, edicija „Lagune“ „Sloboda počinje između korica“ već na prvi pogled deluje isnpirativno. Kao da je neko slagao knjige u odnosu na srpsku stvarnost. A možda i jeste.
Tu su klasici „Proces“, „Zločin i kazna“, „Jadnici“, „Teška vremena“, pa „Sloboda govora“ Vladana Matijevića, „Sloboda narodu!“ Teri Pračet, „Kraj priče“ Luiz Svonson, ili „Kako sačuvati zdrav razum u doba podela“ Elif Šafak koje „Laguna“ opisuje ovako:
„Živimo u doba teskobe pritisnuti događajima oko sebe. Tište nas nepravda, patnja, neprestana kriza. Kako usred svega toga možemo da sačuvamo nadu i veru u bolje sutra? I kako da sačuvamo zdrav razum u doba sve žešćih podela?
U ovom snažnom pozivu na svesni optimizam, književnica i aktivistkinja Elif Šafak osvrće se na naše doba pesimizma, gde emocije vode i zavode politiku, a dezinformacije i strah su norma. Elif Šafak uranja u sopstvena sećanja i istražuje moć priča kako bi nam otkrila da književnost može da podstakne demokratiju, toleranciju i napredak. Uz to nas podseća da samo kada pažljivo slušamo jedni druge, uzajamna empatija postaje jača, a naša vera u bolju i mudriju budućnost snažnija”.
Nazad do korena
U svakoj od ovih knjiga, starih i novih, provejava srpska stvarnost. Pogotovu studenti koji nemaju predavanja između protesta i blokada imaju trenutno na pretek vremena da pročitaju štivo koje vodi do korena i samim tim razumevanja njihovih i naših aktuelnih problema i dilema.
Jer, zapravo se u Srbiji suštinski ništa novo ne događa. Sve je ovo već viđeno, samo su akteri drugi i drugačija sredstva borbe za prevlast dobra i zla. Ofucana je i izreka „istorija se ponavlja kao farsa“, što ne znači da u srpskom aktuelnom slučaju nije ubistveno tačna.