

Festival
Beogradski festival igre počeo predstavom Akrama Kana
Do 8. aprila u Beogradu, Novom Sadu i Subotici biće 25 predstava Beogradskog festivala igre pod sloganom Budi igra koja želiš da budeš




Za razliku od neoteranih, večito povratničkih i prepariranih rokerskih veličina, ovi veterani deluju ulubljeno i očešano, kao stari auto koji oduvek parkirate po pretrpanom gradu, ali motor mu i dalje srčano radi
Šta god da je pank danas – ako ga uopšte ima – u drugoj polovini ‘70-ih
(godina prošlog veka, kaže se) bio je uzbunjivač rokenrola, prodorno bljuvao istinu koju većina nije htela da zna iako je bila očigledna. Da pobuna više nije bitna za RnR, naprotiv. A veći deo ove petine XXI veka živimo tamo gde i državna TV ima rok-emisiju/festival Bunt. Šta bi se onda bolje moglo desiti sredovečnim ljudima usred vikenda u Beogradu, pošto nekako izbauljaju kroz redovne porodične obaveze i protest, nego da uživaju na koncertu rodonačelnika panka iz zemlje koja takvu omladinu nije nadživela?
Pravi lučki grad, Rijeka je u rokenrolu Jugoslavije dugo bila prvoklasni B-centar, uvek iznova – iz radničke klase – nudeći istinske stvari, kao alternativu neretko pozerskim scenama osovine Ljubljana-Zagreb-Beograd. Tu modernu tradiciju započeo je trio Paraf gitariste/pevača Valtera Kocijančića, bez privilegija tj. sa zadrškama zabeležen i vinilno, kultnim singlom Rijeka/Moj život je novi val (‘79, RTV LJ) i albumom A dan je tako lijepo počeo… (‘80, RTV LJ). No zato je ovaj bend – šireći postavu i menjajući se – u kratkom roku i realnom vremenu, sa svega tri LP izdanja ubedljivo prošao osnovna stilska razdoblja savremene im svetske rok-scene: drugi album Izleti i opet odličan singl Fini dečko/Tužne uši (‘81, RTV LJ) bogat je novotalasnim teksturama i ključnom tačkom Javna kupatila, a nedorađeni i potcenjeni Zastave (‘84, Helidon) tipično postpankerski tonuo u dark-koncept. Das Ist Walter napustio je grupu posle debi LP-a, nova i upečatljiva pevačica Vim Kola (Pavica Mijatović) ubrzo je postala ikonična, vizuelno ‘smenivši’ basistu Zdravka Čabrijana (legendarna fotka s BOOM festivala ‘78. u Novom Sadu), s kojim je i danas u braku.
Posle art-rokerskog predstavljanja SFR Jugoslavije na bijenalu u Barseloni ‘87. (u paketu sa slovenačkim likovnjacima Irwin i el.GBT Borghesia), parafiranje je obustavljeno. Retka okupljanja bila su povodom žilavog lokalnog festivala Ri-Rock ‘94. i 2003, te 2008. kada je Dallas Records njihovog starog prijatelja i menadžera/producenta Gorana Lisice (Fox) objavio trostruki CD Riječki novi val (više o tom značajnom izdanju, „Vreme“ 903/904); tom prilikom u postavi su nastupili i Valter i Vim. A četiri decenije od prvog koncerta prošle godine u Rijeci obeleženo je izložbom, tribinom i kraćim nastupom (sve ovo vreme) učitelja V. Kocijančića i Perspektive, po staroj pesmi Parafa nazvanog sastava u kom ga prate ex-Lauferi Vlado Simčić-Vava i Alen Tibljaš. Ubrzo objavljuju jedan od Parafovih ranih koncertnih favorita Goli otok, nekadašnju provokaciju koja je stradala/ostala neobjavljena u prvim sudarima s cenzurom. Pre kraja 2018. najzad izlazi i box-set Sabrana djela 1976–1987. (4CD, Dallas Records), pa na promociji nastupaju Valter/Perspektiva i Vim/Paraf, i logično se stapaju. Štaviše, kao nagoveštaj novih radova, Paraf digitalno objavljuje numeru Bez lica. Uostalom, u prošlom broju „Vremena“…
Ali, najvažnije: brišućim letom Paraf je ponovo stigao uživo i u Beograd (i Novi Sad, prim. ur.)! Prijatno uzbudljivo gužvanje u gornjoj sali (Amerikana) Doma omladine, šarena publika uklj. post-festum pankere (ulaznice od 1200d.), dodatni šank, zagrevanje putem Crne liste, čiji su članovi iz drugog naraštaja beogradskog Novog talasa (tzv. ARA – Petar i zli vuci, TV moroni, Bezobrazno zeleno, Berliner Strasse). Naoko nasumična svetla i pozadinske projekcije. Šta li (na)goni prenosioca znanja Kocijančića da se ponovo hvata gitare i ovako praši? Žal za mlados’ neće biti, estrada ne dolazi u obzir… Uzdržana gđa Kola ima vokalnu ispomoć (Iva Močibob, ex E.N.I, sada u Turistima sa suprugom Vavom), uz muža tu su i klavijaturista Raul Varljen, te prinove Simčić (gitara) i Tibljaš (bubnjevi). Za razliku od neoteranih, večito povratničkih i prepariranih rokerskih veličina, ovi veterani deluju ulubljeno i očešano, kao stari auto koji oduvek parkirate po pretrpanom gradu, ali motor mu i dalje srčano radi. Valter, Vim i repertoar se neosetno smenjuju, bend energično hvata zalet u sirov, poletan RnR koji pali prisutne. Neuredan zvuk ne ometa opsesivni melodijski zaplet Pobune bubuljica, uz već pomenute standarde prljavština i žestina, naravno, izbijaju kroz omasovljene refrene, s naglaskom na već legendarnom Nijedne nema bolje od naše policije. No, biser večeri je izvođenje Kišnih razdraganaca generacijskih pank-sugrađana Termita: ovaj omaž podseća na dublje, ljudske veze Parafa i Termita/Leta 2 i 3 Damira Martinovića Mrleta – zajednički članovi su im bubnjar Dušan Ladavac Pjer, gitaristi Mladen Vičić Riči, Robert Tičić Tica (iznenada preminuo ‘84) i Matej Zec koji je producirao i Goli otok i Bez lica.
Oduševljenoj publici na bis opet Narodna pjesma, pa Živjela Jugoslavija. Ispaljivanje sada nostalgičnih, komunist-slogana Tuđe nećemo, svoje ne damo! i Živjela KPJ! izmamilo je osmeh i strogoj Vim Koli, i time je zapečaćen ovaj para(gra)f istorije. Koji uvek možemo osvežiti i ponovo čitati.
Kako beše, nijedne nema bolje od naše politike… Dan se tako lepo završio.


Do 8. aprila u Beogradu, Novom Sadu i Subotici biće 25 predstava Beogradskog festivala igre pod sloganom Budi igra koja želiš da budeš


Unesko je potvrdio da su najmanje četiri kulturne i istorijske znamenitosti oštećene u napadima na Iran. U Ukrajini je oštećeno više od 500 znamenitosti


U novoj knjizi Svetislava Basare „Đinđić: memoari s onu stranu groba“, ubijeni premijer iznosi anatomiju uzroka i posledica čina koji mu je došao glave, ali i njegovih istorijski utemeljenih inspiratora


Ovogodišnji Irski festival u Beogradu posvećen je 120. godišnjici rođenja Semjuela Beketa. I tokom meseca frankofonije biće priređena izložba Beketu u čast


Najteži mi je bez dileme bio intervju sa Džonijem Štulićem. Tu je ona njegova valjda hiljadama puta citirana izjava da smo prethodnih 40 godina slušali zavijanje vukova, a da ćemo zato narednih 40 slušati blejanje ovaca. Bilo je teško ne zato što je on bio neprijatan ili problematičan sagovornik, naprotiv, već zbog toga što se svojski trudio da sve svoje stavove što preciznije objasni. Tako da je umeo i da zakomplikuje odgovore, a ja sam se trudio da što bolje razumem šta želi da kaže
Režimska propaganda i njene žrtve
Šta Vučić zna o masakru u kafeu Panda i ubistvu braće Bitići Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve