Izložba fotografija „Inventar“ Ivana Markovića, kao i njegov raniji dokumentarni film „Centar“, sačuvali su Sava Centar iz vremena kad je nagoveštavao lepu budućnost
„Inventar“ je naziv izložbe u beogradskom prostoru U10 na kojoj je Ivan Marković pokazao seriju fotografija i video rad koji o nestajanju nekadašnjeg inventara i enterijera Sava Centra, tokom njegove rekonstrukcije.
„Želeo sam da napravim poslednji dokument, opraštanje od nekadašnjeg Sava Centra“, kaže Ivan Marković za portal „Vremena“.
Objašnjava da fotografije „prikazuju različite faze promene: izmeštanje nameštaja, skidanje zidnih i podnih površina, ogoljavanje prostora do golog betona. Fotografije predstavljaju niz prostornih i vremenskih fragmenata koji ukazuju i na prošlost prostora i na njegovu trenutnu transformaciju“, te da su „isti elementi prikazivani u različitim fazama – njihovo postepeno premeštanje sa nekadašnjih pozicija, skidanje sa zidova, grupisanje onih koji su delom odstranjivani, delom odnošeni na rekonstrukciju.“
„Detalji tih predmeta stvaraju eho nekadašnjeg prostora, oni se međusobno dopunjuju i povezuju, jer su spojeni kako estetskom vizijom i arhitekturom, tako i vremenom provedenim pod tim krovom.“
Marković kaže da mu se tokom rada nametnula tema „zašto je Sava Centar doveden u stanje zapuštenosti“ i primećuje da „iako je rekonstrukcijom zadržan originalni spoljni izgled objekta, uz saglasnost prvobitnog arhitekte Stojana Maksimovića, samom činjenicom da prolazi kroz promenu – taj prostor nije više isti.“
Markovićeva izložba „Inventar“ se nastavlja na njegov dokumentarni film „Centar“ koji je snimio 2017. godine.
„U tom trenutku, pojavile su se prve vesti o privatizaciji, iako nije bilo jasno od strane koga, kada će se to desiti, u kojoj meri će prostor opstati“, pa otud i njegova potreba da se filmom zabeleži ovaj jedan od zaštitnih znakova Beograda „pre nego što se promeni ili izgubi“.
Marković je odlučio da ga sačuva samo pomoću slike i ambijentalnog zvuka, „prateći rad osoblja koje održava zgradu, bez teksta i objašnjavanja istorijskog konteksta. Jedini ljudi koji se pojavljuju u filmu su radnici koji rade na održavanju zgrade. Tokom filma postepeno stičemo utisak o njihovoj vezanosti za Sava Centar, da je opstanak prostora neodvojiv od rada tih ljudi.“
Njemu lično, tada je „Sava Centar stvarao osećaj prošlosti i budućnosti, uvodio me je u sopstveno vreme, odvojen od spoljnog sveta.“
Iako je „Centar“ dokumentarni film, u njemu je realnost apstrahovana – ističe Ivan Marković i kaže da se „budućnost, koju su nagoveštavale arhitektura i estetika Sava Centra, nikad nije obistinila“, kao i da sad, na izložbi „Inventar“, fotografisani detalji nameštaja i enterijera „nose tragove vremena i delimične napuštenosti svedočeći da je ta vizija budućnosti zapravo napuštena“.
Ipak, Ivanu Markoviću je bitno da istakne da je „Sava Centar, tada 2017. a i sada, dakle u situaciji kad država nema sredstava ili dovoljno volje da brine o njemu, taj prostor u sebi i dalje imao nešto veličanstveno.“
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Dragoslav Bokan je novi predsednik Upravnog odbora Narodnog pozorišta - odlučila je Vlada Srbije. Uprava Narodnog pozorišta nema komentar, a sindikalne organizacije najavljuju reakciju
Intervju: Aleksandar Rakezić Zograf i Stevan Vuković
Zografove teme, kaže Vuković, jesu fenomeni, ljudi i predmeti potisnuti iz glavnih tokova istorije i kulture, sa kojima nas njegov autografski avatar upoznaje. Tako se na stranicama njegovih stripova zatiču likovi anonimnih svedoka ratova, aboridžinskih umetnika, lokalnih osobenjaka, baba-trovačica koje veruju da su im snovi odredili sudbinu, likovi koji, u stvari, veoma dobro pariraju superherojima industrijalizovanog strip biznisa
Prostor i vreme, ljudski odnosi u prostoru i vremenu, odnos autora teksta, lika kome je dat tekst i osobe (glumca/izvođača) koji govori tekst, gledalac koji svojim gledanjem utiče na predstavu i energija koja sve ove činioce drži na okupu – to je ono što bismo na osnovu Liješevićeve predstave mogli odrediti kao pozorište
Akademski potkovan, odlične tehnike, a po temperamentu liričar, od majke Gabrijele-Gabi Novak nasledio je osećaj za sving i uopšte ljubav ka džezu; prefinjeno i precizno muzičko izražavanje prirodno mu je bilo u bogatom, aranžmanskom pristupu poput očevog. I kao što je teško ne pamtiti ga – čak i u njegovim zrelim godinama – kao dečaka tananih osećanja, nemoguće je zaobići njegovu neutaživu žeđ za muzikom i svime što je povezano s njom
Dramatičan apel zaposlenih u Junajted mediji pokazuje šta može da se desi kad medije kontrolišu režim i korporacije. Srbiji se dešava sada. Ako publika to ne prepozna, preti još crnji medijski mrak
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!