
Plate u kulturi
Sindikati: Macut i Selaković su potpisali uravnilovku za zaposlene u kulturi
Novom Uredbom o koeficijentima koju potpisuju premijer Macut i ministar Selaković, gotovo da su izjednačene plate umetnika i radnika u tehničkim službama
Foto: Privatna arhiva
Izložba fotografija „Inventar“ Ivana Markovića, kao i njegov raniji dokumentarni film „Centar“, sačuvali su Sava Centar iz vremena kad je nagoveštavao lepu budućnost
„Inventar“ je naziv izložbe u beogradskom prostoru U10 na kojoj je Ivan Marković pokazao seriju fotografija i video rad koji o nestajanju nekadašnjeg inventara i enterijera Sava Centra, tokom njegove rekonstrukcije.
„Želeo sam da napravim poslednji dokument, opraštanje od nekadašnjeg Sava Centra“, kaže Ivan Marković za portal „Vremena“.
Objašnjava da fotografije „prikazuju različite faze promene: izmeštanje nameštaja, skidanje zidnih i podnih površina, ogoljavanje prostora do golog betona. Fotografije predstavljaju niz prostornih i vremenskih fragmenata koji ukazuju i na prošlost prostora i na njegovu trenutnu transformaciju“, te da su „isti elementi prikazivani u različitim fazama – njihovo postepeno premeštanje sa nekadašnjih pozicija, skidanje sa zidova, grupisanje onih koji su delom odstranjivani, delom odnošeni na rekonstrukciju.“
„Detalji tih predmeta stvaraju eho nekadašnjeg prostora, oni se međusobno dopunjuju i povezuju, jer su spojeni kako estetskom vizijom i arhitekturom, tako i vremenom provedenim pod tim krovom.“
Marković kaže da mu se tokom rada nametnula tema „zašto je Sava Centar doveden u stanje zapuštenosti“ i primećuje da „iako je rekonstrukcijom zadržan originalni spoljni izgled objekta, uz saglasnost prvobitnog arhitekte Stojana Maksimovića, samom činjenicom da prolazi kroz promenu – taj prostor nije više isti.“
Markovićeva izložba „Inventar“ se nastavlja na njegov dokumentarni film „Centar“ koji je snimio 2017. godine.
„U tom trenutku, pojavile su se prve vesti o privatizaciji, iako nije bilo jasno od strane koga, kada će se to desiti, u kojoj meri će prostor opstati“, pa otud i njegova potreba da se filmom zabeleži ovaj jedan od zaštitnih znakova Beograda „pre nego što se promeni ili izgubi“.
Marković je odlučio da ga sačuva samo pomoću slike i ambijentalnog zvuka, „prateći rad osoblja koje održava zgradu, bez teksta i objašnjavanja istorijskog konteksta. Jedini ljudi koji se pojavljuju u filmu su radnici koji rade na održavanju zgrade. Tokom filma postepeno stičemo utisak o njihovoj vezanosti za Sava Centar, da je opstanak prostora neodvojiv od rada tih ljudi.“
Njemu lično, tada je „Sava Centar stvarao osećaj prošlosti i budućnosti, uvodio me je u sopstveno vreme, odvojen od spoljnog sveta.“
Iako je „Centar“ dokumentarni film, u njemu je realnost apstrahovana – ističe Ivan Marković i kaže da se „budućnost, koju su nagoveštavale arhitektura i estetika Sava Centra, nikad nije obistinila“, kao i da sad, na izložbi „Inventar“, fotografisani detalji nameštaja i enterijera „nose tragove vremena i delimične napuštenosti svedočeći da je ta vizija budućnosti zapravo napuštena“.
Ipak, Ivanu Markoviću je bitno da istakne da je „Sava Centar, tada 2017. a i sada, dakle u situaciji kad država nema sredstava ili dovoljno volje da brine o njemu, taj prostor u sebi i dalje imao nešto veličanstveno.“
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com

Novom Uredbom o koeficijentima koju potpisuju premijer Macut i ministar Selaković, gotovo da su izjednačene plate umetnika i radnika u tehničkim službama

Sin i ja stvaramo u porodičnoj kući, u našem kućnom studiju, ne sukobljavamo se, imamo blizak i topao odnos. Isto sam to zaključio dok sam čitao knjigu koju je napravio Spenser Tvidi, o ljudima koji prave muziku iz svog “bedroom” studija. Išao je sa drugarima po kućama i gledao kako ljudi snimaju uz pomoć štapa i kanapa

Na kraju “običnih” godina prave se liste knjiga, filmova i pozorišnih predstava. Međutim, ova godina je bila jedna od onih koju ćemo pamtiti po intenzivnoj borbi za društvene promene pa nema smisla ponašati se kao da je sve regularno. Zato ću u ovom tekstu pisati ne samo o predstavama već i o pozorišnim utiscima koje ćemo poneti iz 2025. godine

Neki od najvećih, poput Vitolda Gombroviča i Česlava Miloša, bez Ježija Gjedrojća gotovo sigurno ne bi postali ono što jesu. Ni s jednim od njih, međutim, nije bio u dobrim odnosima: bio je odveć konzervativan da bi prihvatio raspusnog Gombroviča i isuviše iskusan da bi tek tako ukazao poverenje preobraćenom komunisti Milošu. Nikada, međutim, nije odbio ni Gombrovičev ni Milošev tekst. Bio je previše dobar urednik da ne bi, sebi uprkos, shvatio o kakvim je piscima reč

Crkni, ljubavi, režija Lin Remzi, igra Dženifer Lorens; Marti Veličanstveni, režija Ben Safdi, igra Timoti Šalame
Novi Trampov poredak (I)
Najpoželjnija nekretnina za američkog predsednika Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve