
Jubilej
Ujedinjene galerije oko Lazara Vozarevića
Sto godina od rođenja Lazara Vozarevića, Galerija u Sremskoj Mitrovici koja nosi ime ovog velikog slikara, obeležava zajedničkim izložbama sa galerijama u Zrenjaninu, Beogradu u Novom Sadu
26. jul 2004, Bašta Sava centra, Beograd
Beogradski letnji festival BELEF uspevao je da proturi kvalitetne programe i dovede zanimljive izvođače i pod gorim gradskim vlastima (SPS, SPO…) pa se, naravno, snašao i s aktuelnom. U muzičkom delu sistematski pomak obnovljen je prošle godine kada je selektor za tu oblast postao Bojan Đorđević (B92/Festival Ring Ring/edicija Serbia Sounds Global), po očekivanju stremeći da ozvuči Beograd je svet/World Music. Što je dobro, i tako se dogodilo da (ne računajući DJ-nastupe) u nažalost retko korišćenoj bašti Sava centra prošlog ponedeljka muziciraju Klezmatics, vodeći predstavnici klezmer (kažite: klecmer) muzike.
Kroz istoriju popularne muzike Jevreji su imali takve uloge i uticaje – naročito poslovne – da se ona sjajna naprava komotno može zvati Jewbox. No, najširoj publici valjda je najbliži stereotip svečarskog klecmer benda s belim kapicama i muškim pletenicama, koji u filmu ili TV seriji sa sve harmonikom, klarinetom, violinom, neobično praši i standarde, a nije polka-sastav, rokenrol i sl. Iskusniji deo publike u našem glavnom gradu međutim zna i više, prvenstveno zahvaljujući Francuskom kulturnom centru, koji je u više navrata proteklih petnaestak godina priređivao koncerte izvornih jevrejskih muzičara pretežno sefardske tradicije. Sredinom prošle decenije Beograd je imao i ladino-orkestar, tačnije sastav Ladino, prispeo naravno iz Sarajeva. No, da vas poštedimo terminološke zbrke i predugog objašnjavanja, klecmer je muzički izraz (neretko mladih, školovanih) potomaka Jevreja iseljenih naraštajima unazad iz istočne/srednje Evrope u Ameriku. A Klezmatics pevaju na jidišu, hebrejskom, engleskom itd., mada ponekad i na aramejskom…
Dakle, grupa je iz Njujorka a vođa joj se preziva London (Frenk, trubač) i poslednjih godina vodi i čisto duvačku/limenu klecmer-postavu, koja je zapaženo sarađivala s orkestrom Bobana Markovića pa se tako i pojavljivala na ovdašnjim pozornicama i izdanjima Serbia Sounds Global. No, Klezmatics su sekstet s konvencionalnom ritam-sekcijom (bas-gitara i ponekad zanimljiv bubnjarski rad pod „našim“ motivima) gde je s vremenom elektrifikacija zahvatila još članova koji koriste klavijature. Normalno, nikom nije zabranjena promena, ali ne dopada mi se baš da je to (predvidljivo) na uštrb akustičnih instrumenata koji su ranije svoje linije uplitali kao dixieland. Zato bih vam rađe preporučio njihove starije albume kao Rhythm + Jews (1991, Piranha).
Jedne od programima najnatrpanijih večeri ovog BELEF-a, uz simboličnu cenu ulaznice od 200 din. skupilo se možda i više od 500 ljudi, s dovoljno sedišta za sede glave i hladnog piva za mlađa grla. Topao prijem i neobavezan žamor ukrasilo je plesanje upućenih – ne izgleda teško, a lepo je.
Klezmatics su najbolji kad zabrzaju i zakuvaju pa još zazvuče naški. Jedan blok numera posvetili su uticajima Balkana/Srbije, no reklo bi se da je ovdašnji folklor ipak zanimljiviji nego što ga oni tumače. London i njegovi nisu virtuozi ni veliki improvizatori, ali i dalje odlično izmeštaju pojedinačne nacionalne/etničke motive pružajući ne samo uvid u sličnosti nego i perspektivu unutar Muzike. Vrhunac večeri je prirodno I Ain’t Afraid – razumljivo pominjanje demonstracija, barikada, antiglobalističke najave kulminiraju u duhu folk-himni i protestnih pokliča uz muziku. Stari hipici, nego šta, i sve je OK, sve se to slaže kao pršljenovi one prave etničke i etičke kičme ozbiljne pop-muzike. Normalno, ovacije i par biseva, zaključno s prekrasnom Mermaid Avenue violinistkinje Lize Gatkin, u stilu Džoan Baez.
Pošto su nam valjda svi prepustili da budemo najstariji i najnamučeniji narod, ovaj je bio od retkih koncerata koji nisu isprovocirali ni Mihajlova ni obrazovane. Ili su na kolektivnim odmorima?
Sto godina od rođenja Lazara Vozarevića, Galerija u Sremskoj Mitrovici koja nosi ime ovog velikog slikara, obeležava zajedničkim izložbama sa galerijama u Zrenjaninu, Beogradu u Novom Sadu
Odlukom Vlade Srbije, Jugoslav Pantelić više nije direktor Jugoslovenske kinoteke, ne zna se zašto. Da nije možda zato što se Kinoteka priključila martovskom štrajku na koji su pozvali studenti
Mediji su puni hvale za srpski film „Karmadona“ čija je svetska premijera upravo održana na festivalu u Torontu, opisuju ga kao direktan sud stvarnosti bez kompromisa
Ako se složi Skupština Grada, Fest će biti održan od 21. do 28. decembra. Bio bi to jedini način da se zaboravi na sve ono što koči realizaciju ovogodišnjeg izdanja
Netačna je teza izneta ovih dana da nema preciznog uvida u stanje hala Beogradskog sajma, te da je procena troškova njihovog privođenja novoj nameni zbog toga neizvesna, kaže profesor Građevinskog fakulteta u Beogradu Dušan Najdanović
Vreme nasilja: Protest u Novom Sadu u pet slika
Bes, pendreci i suzavac Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve