Reflektor je regionalni festival društveno angažovanog pozorišnog izraza, , prestavlja pet predstava o temama rata i mira, odgovarajući na pitanje da li nam je Dejtonski sporazum doneo mir
Drugo izdanje Reflektor teatar festivala počinje 23. novembra. Okuplja predstave društveno angažovanog izraza iz regiona i moglo bi se reći da je Reflektor festival Bitef nezavisne scene.
Do 30. novembra pokazaće predstave i autore iz Sarajeva, Zagreba, Podgorice, Mostara, Prištine i Beograda. Sve se bave temama rata i mira, suočavanjem sa prošlošću, i pitanjem gde su zemlje i društva nastala raspadom Jugoslavije trideset godina kasnije, a njihov zajednički naslov je „Mirovni sporazum“ čime se ukazuje na 30 godina Dejtonskog sporazuma kojim su okončani ratovi u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.
Kako najaviti festival u ovoj Srbiji
Ovogodišnji festival je bio spreman još u avgustu, rekla je za „Danas“ Minja Bogavac, direktorka Reflektor teatra, ali tad „smo jedni na druge pucali vatrometima, preko kordona“, u septembru su studenti u Novom Sadu dobijali batine na kampusu a Beograd su gazila borbena vozila zbog državne vojne parade, u oktobru su masovnim protestima građana pridružene anti-blokade „i opet se činilo kako hodamo po ivici noža i kako svakog momenta, samo jedan pogrešni korak, može da nas uvede u građanski rat“.
„Sem toga, čitav oktobar je bio komemorativan i tužan… i sav u znaku priprema za Prvi novembar u Novom Sadu. U redu – mislili smo, naš Festival je spreman i treba samo da ga najavimo, ali usledile su možda i najstrašniji prizori s ulica. Kako najaviti festival kad petsto metara od prostora u kome on treba da se održi, jedna majka štrajkuje glađu, zahtevajući pravdu za ubistvo svog sina, dok neki drugi mladići i devojke, sa druge strane ograde, prave veselje uz lake note novokomponovanog folka?! Ima li uopšte smisla praviti festivale? Ima li smisla raditi bilo šta? Sa druge strane, tu je i pitanje: šta se događa ako odustanemo? Šta je sa ugovorima koje smo potpisali, pre godinu dana? Šta je sa obavezama koje smo preuzeli? Posledica našeg otkazivanja, verovatno bi bila gašenje Reflektor teatra, a verujte da za trinaest godina rada, nikada nismo bili suviše daleko od ovog scenarija.“
Na kraju se postavlja pitanje, kaže Minja Bogavac: „šta tačno društvo ima od nas, ako se ugasimo? Mi smo siguran prostor za mlade, radimo dobre stvari i svih ovih godina pravili smo predstave sa ciljem da publiku podsetimo na vrednosti demokratije, ravnopravnosti i vladavine prava. A to je baš ono što danas svi tražimo, na ulicama! I naš festival, takav kakav je, u tome treba da nas osnaži“.
Smatra i da je „važno da neki dobronamerni, iskusni i pametni ljudi dođu u Beograd, da vide kako sada izgleda, kako mi izgledamo, ali najviše: da shvate kako se osećamo i šta sve u sebi, na dnevnom nivou, treba da polomimo, pre odlaska na radne i borbene zadatke.“
Ovogodišnji program
Festival otvara predstava „Uspavanka za Mladenku“ Seada Đurića. Predstava je dobila ime po četvorogodišnjoj Mladenki Zadro, koja je najmlađa žrtva zločina u selu Grabovica iz septembra 1993. godine, kada su pripadnici Armije BiH ubili 33 hrvatska civila. Mladenka je simbol za sve nevine žrtve koje su izgubile život u prošlom ratu. „Ovaj projekt je krik mladih ljudi koji traže pravdu i mir zemlji koja neće imati budućnost, ako se ne razriješi prošlost“, piše u najavi ove predstave Mostarskog teatra mladih.
Dramski studio „Prazan prostor“ iz Podgorice dolazi sa predstavom „Smrt u Dubrovniku“ u režiji Petra Pejakovića, sledi autorski projekat Ivane Sajko „Naše ulice 24/25“ nastao kroz jednomesečnu radionicu, Centar za umetnosti zajednicu i Teatar Dodona iz Prištine učestvuju sa predstavom „Žene Troje“ u režiji Zane Hoxhe i Maje Mitić a učestvuju umetnici iz Beograda i Prištine. Festival zatvara predstava „Moja zemlja“ koju je po tekstu Minje Bogavac režirala Jelena Bogavac, čiji je podnaslov „Šta mladi misle o patriotizmu“.
Kao festival u festivalu je regionalna celodnevna konferencija „Cross border link: Festival u dijalogu“ povodom trideset godišnjice Dejtonskog sporazuma.
Drugi Reflektor teatar festival će biti održan u prostorima Svemirski ranččč (Žorža Klemansoa 29g). Luka Beograd i Centar za kulturnu dekontaminaciju (Birčaninova 21).
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Čuo sam da je Disney strašno blizu tome da kompletan igrani film napravi bez ljudskog dodira. Scenaristi su se probali braniti, bili su dugo u štrajku. Pravilo koje su uspeli dobiti je da veštačka inteligencija može napisati scenario, ali da onda mora ići nekom živom scenaristi koji ima pravo to doraditi i sebe potpisati. Bojim se da će doći do ogromne manipulacije, jer će naći klince koji će to potpisati
Kada mladi ljudi kroz dramski proces shvate da u “Mišolovci” nema pogrešnog odgovora, da je greška legitiman alat učenja i da niko od njih ne očekuje gotov šablon, dešava se neverovatna transformacija. Oni brzo prepoznaju da su spori rezultati do kojih dolaze sopstvenim istraživanjem i traganjem mnogo stabilniji, dublji i trajniji od bilo kakve brze spoljašnje nagrade
„Milonga strasnih senki“ je zbirka priča o tangu koje su napisali Borhes, Kortasar – ukupno 24 hispanoameričkih autora koje volimo, ali je i knjiga o njegovoj duši
Autori festivala kratkog igranog filma u Bajinoj Bašti objašnjavaju da sloganom u veoma nepovoljnoj i teškoj godini za kulturu i film kuckaju u boriće parka gde se pod zvezdama održava festival - za sreću i pametnije odluke
Manje je važno šta će pisati u službenim beleškama sa saslušanja Aleksandra Radića. Mnogo je važnije šta će večeras prolaziti kroz glave hiljada ljudi koji su o „zvučnom topu" govorili, pisali, svedočili ili tražili pomoć. Ako je odgovor: „Bože, samo da ne dođu i po mene", onda je cilj postignut
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.