img
Beograd, 8°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Pozorište

Radikalno srednja linija

30. novembar 2022, 20:17 Marina Milivojević Mađarev
foto: tanjug / rade prelić
Copied

Vilijem Šekspir: Magbet; režija Jagoš Marković; Narodno pozorište

Kada se postavlja ovako izuzetno značajan komad nameću su tri pitanja: ko je Magbet, zašto igramo danas ovaj komad i imamo li glumca za ovu ulogu? Na prva dva pitanja reditelj Jagoš Marković odgovara u programu predstave na sledeći način: “Svi smo mi on. Svako je grešio i ubijao. Bar rečima, makar mislima… Sada smo na najnižoj tački, čini mi se od kad nas znam. Gori nego ikada, ali pročistićemo se i biti bolji, nadam se i verujem u dobro.” Pozorišna kritika nije mesto gde treba raspravljati o tome da li je isto poželeti nečiju smrt i stvarno ubiti čoveka, već ćemo tretirati ovu rediteljevu tvrdnju u kontekstu predstave Narodnog pozorišta. Dakle, u fokusu rediteljeve pažnje je sam lik Magbeta i pokušaj da se u njemu prepozna naša “tamna strana”. Međutim, nameće se pitanje može li se Magbetova želja za vlašću i psihološke krize i ludilo u koje upadaju on i ledi Magbet razumeti bez jasnog stava prema društvenom i političkom kontekstu u kome se odvija borba za vlast. Odnosno može li se Magbet svesti na Magbeta (i ledi Magbet)? Načelno to bi bilo moguće uz radikalan štrih, ali time bi se čitava tragedija svela na priču o ludilu bračnog para, što jeste važna, ali ne i jedina tema ovog komada. Međutim, Jagoš Marković ne pravi radikalan štrih već samo sklanja gomilu manje važnih likova i time sažima tekst tragedije bez naročitog isticanja bilo kog aspekta ovog komada, te se iz samog štriha teško može naslutiti rediteljeva namera.

Kada pogledamo rešenje scenskog prostora (scenograf Matija Vučićević), on na prvi pogled deluje radikalno i efektno. Publika sedi na Velikoj sceni Narodnog pozorišta na improvizovanim tribinama. Publika sa tri strane okružuje scenu koja izgleda kao uzdignuta pista (rešetkaste strukture) koja “ulazi u publiku”. U pozadini je bogata crvena pozorišna zavesa. U jednom trenutku zavesa se diže i mi vidimo da u publici (na prvoj galeriji) sede veštice i da gledaju čitav prizor i nas (publiku) u prizoru. Ovaj momenat ima u sebi veliki značenjski potencijal, ali on nije do kraja i sasvim jasno oblikovan, već više deluje kao dosetka – veštice počnu predstavu tako što stoje pored piste, tik uz publiku, a onda odu na prvu galeriju, pa se posle vrate. Reklo bi se da veštice predstavljaju neku vrstu značenjskog okvira predstave – sa njima predstava i počinje i završava, ali je problem u tome što nije jasno ko su ove veštice i kakvu silu one predstavljaju danas. Tri glumice (Radmila Živković, Aleksandra Nikolić i Ivana Šćepanović) su nastojale da naprave razliku u načinu na koji govore tekst, ali ta njihova međusobna razlika nije bila dovoljna niti da razumemo koga one predstavljaju niti kakvi su njihovi međusobni odnosi. Od pomoći im nije bio ni kostim (kostimograf Lana Cvijanović) jer je i on krajnje uopšten. Zato zaključujemo da je ova uopštenost stvar odluke reditelja. Marković je učinio da razlike među svim likovima (i u kostimima i u načinu igre) budu neznatne. Čak se ni Dankan (Branislav Lečić) ničim posebno ne ističe. Razlika među likovima (makar u vizuelnom smislu) nastupi tek kada jedan obuče crveni mundir (u tonu crvene zavese) koji je netom skinut sa prethodnog nosioca krune. Spolja gledano ovo je znak da svim likovima (od Dankana, preko Magbeta do Malkolma) samo gola vlast daje identitet, ali opet da bi to bilo jasno potrebna su bila značajnija pomeranja u interpretaciji komada, a reditelj Jagoš Marković to nije hteo. On kao da je hteo da nam kaže nešto veliko i radikalno, ali da istovremeno u svemu zadrži srednju liniju. Iz uravnjenosti načinom glumačke interpretacije iskaču Nebojša Dugalić (Magbet) i Nataša Ninković (ledi Magbet).

Nebojša Dugalić i Nataša Ninković su glumci koji imaju i potencijal i glumačko iskustvo da odigraju Magbeta i ledi Magbet. Dugalić je na sceni Narodnog pozorišta već igrao i velike i značajne uloge (setimo se samo Sigismunda i kneza Miškina!), a Natašu Ninković smo na početku sezone gledali u jako dobroj ulozi Jokaste, što dokazuje da je dobroj glumačkoj kondiciji. Dugalić je nastojao da svu svoju glumačku energiju unese u lik Magbeta. On plače, viče, graške znoja mu se slivaju niz čelo od napora. Napor koji on ulaže od početka do kraja predstave veoma je veliki i reditelj taj napor dodatno potcrtava upotrebom svetla. Veoma je, recimo, dramatična scena na početku kada se pod svetlom učini da mu se lice deformisalo od užasnih misli pre nego što je ubio kralja. Ta slika je izuzetno upadljiva i snažna. Međutim, veoma je teško držati pažnju publike kada stalno igrate tako da je sva igra sazdana od jakih i prejakih emocija i gestova. Nataša Ninković nastoji da dočara ledi Magbet kao snažnu i strastvenu ženu. Njeno lice je veoma ekspresivno, njena gesta je odlučna, a glas čvrst i jasan onda kada je ledi Magbet snažna. A onda kada se ledi Magbet slomi pod teretom osećanja straha i krivice, Nataša Ninković je igra kao jedno slabo, skvrčeno i teturavo biće. Dugalić i Ninkovićka su hteli da nam pokažu da su Magbet i ledi Magbet bračni par pun strasti, ali da bismo razumeli njihovu strast i povezali se sa njom ovde i danas potreban nam je jasan okvir, a toga nema. Zato i igra glumaca deluje kao spolja nametnuto nabijanje temperature bez jasnih unutrašnjih osnova.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kultura

19.novembar 2026. S. Ć.

Evropska nagrada Novosadskom džez festivalu

Novosadski džez festival dobio je evropsko priznanje za muzičke festivale, jednoglasnom odlukom žirija

Kultura

19.novembar 2026. S. Ć.

FAF: Prvi ovogodišnji festival u Beogradu koji izgleda kao festival

Festival autorskog filma se medijski dočekuje kako dolikuje velikom festivalu, a i selektovani filmovi odgovaraju njegovoj odrednici da prikazuje nagrađene filmove. Fest, Bitef, Bemus i Oktobarac nisu dostigli svoje odrednice

Kultura

19.novembar 2026. S.Ć.

Nova galerija SANU: Izložen izbor radova akademika dobijenih na poklon

SANU otvara prvi od tri nova prostora izložbom radova Zore Petrović, Ljubice Sokić, Predraga Peđe Milosavljevića, Stojana Ćelića, Mladena Srbinovića, Milice Stevanović, Save Halugina i Miodraga Tabačkog - izbor od 250 radova dobijenih akvizicijom

Pozorište

18.novembar 2026. Marina Milivojević Mađarev

Razgradnja malograđanskog uma

Kabuki, Ansambl Bele Pintara, Festival “Desiré Central Station”

Knjige

18.novembar 2026. Goran Stojanović

Politička anatomija jedne iščezle mogućnosti

Dejan Jović, Otpor intelektualaca, Akademska knjiga, Novi Sad, 2025.

Komentar
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Aleksandar Vučić

Komentar

Vučićevo konstituisanje iluzije

Aleksandar Vučić svojim jezikom ne konstituiše stvarnost, već iluziju, jedino što sada više neće biti u stanju da iluziju nameće policijskim pendrecima i plaćenim batinašima. To je pokazao na konstitutivnoj sednici Narodne skupštine

Ivan Milenković
Skupština Srbije

Komentar

Konstituisanje Skupštine: Istorijski dan za Srbiju

U utorak, 17. novembra, počinje konstituisanje Narodne skupštine u kojoj apsolutnu većinu ima Studentska lista. Zašto je ovaj dan za Srbiju istorijski?

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure