img
Beograd, 13°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Pozorište

Problem mere

24. decembar 2008, 19:04 Ivan Medenica
Copied

Jasmina Reza, Bog masakra; režija Alisa Stojanović; igraju Dušanka Stojanović, Tihomir Stanić, Jelena Đokić i Svetozar Cvetković; Atelje 212

Kako tačno primećuje kritičarka „Monda“, Brižit Salino, dramski opus nadaleko poznate autorke Jasmine Reze izaziva toliko oprečna mišljenja u francuskoj kulturnoj javnosti, da postajete skoro sumnjivi ako zauzmete umeren stav. Njene drame izazivaju manje polemika u anglosaksonskom teatru u kome su rado igrane – možda i zato što tamo komercijalni uspeh ne implicira nužno i umetničku beznačajnost – ali su, kad je u pitanju Rezin najnoviji komad Bog masakra, i vodeći engleski kritičari pokazali rezervu. Pošto je prilično lako okvalifikovati ili diskvalifikovati njene komade kao bulevar – čemu sam, uz ogradu da je u pitanju „intelektualni bulevar“, i sâm sklon – trudiću se da Bogu masakra priđem baš s tog suspektnog umerenog stanovišta; dakle, s razumnom rezervom, a ne s načelnim negiranjem.

Dva bračna para srednjih godina i srednjeg staleža sastaju se u stanu jednog od njih da bi – u duhu tolerancije i razumevanja kao bespogovornih vrednosti savremene intelektualne i društvene elite – sporazumno razrešili sukob njihovih jedanaestogodišnjih sinova, u kome je jedan drugome razbio zube. Već ova početna dramska situacija sadrži parodičan i satiričan ton, koji će u nastavku biti gradacijski razvijen: kako komad odmiče tako se sve više, sredstvima komedije, razotkriva da je tolerancija samo politički korektna fasada u savremenom kapitalističkom svetu, ukorenjenom u zgrtanju, sebičnosti i nasilju različitih vrsta. To značenje bi trebalo da se dramaturški ostvari usložnjavanjem odnosa u ovom četvorouglu, skidanjem maski, otkrivanjem prave prirode i motiva. Usput se lupaju ćuškice lažnoj brizi za životinje i rasnu i rodnu ravnopravnost, ali se kao središnja i opšta „kritička misao“ izdvaja sukob između naučene umerenosti, tolerancije i vere u napredak, s jedne strane, i urođene nasilnosti i sebičnosti, s druge.

Sve ovo su, manje ili više, namere teksta; u njihovoj realizaciji pojavljuju se pak različiti problemi. Ako bi komad, i pored određenog stepena stilizacije nužnog za žanr komedije, trebalo da sačuva psihološku i društvenu uverljivost (a ona je, opet, nužna ako se teži kritičkom angažmanu), onda su promene situacija i odnosa među likovima prebrze i preterane i tu ne pomaže ni Rezino providno izvlačenje s motivom postepenog opijanja protagonista. Takođe, ako se zadrži taj realistički okvir primeren društvenoj kritici, onda pomenute teme i problemi odaju utisak opšteg mesta. Međutim, spisateljica se prepustila, svesna ili ne ovog mogućeg problema, doslednoj razgradnji takvog realističkog okvira i to uvođenjem elemenata komedije apsurda (žena koja povraća neznano zašto) i, naravno, veštih vodviljskih trikova bulevarskog pozorišta. Ali, time se ne dobija neka homogena pinterovska smeša, u kojoj je realizam maska za apsurdnost, već kolač s neumućenim, potpuno zasebnim sastojcima: mrvicama socijalne kritike, psihološke analize, bulevarske efektnosti i apsurdističke preteranosti.

Pozorište mora veoma obazrivo, s puno mere, da se nosi s ovakvim sastavom, jer isuviše ozbiljan pristup otkriva površnost kritičkih ambicija, dok nagaženo komički vodi u… pa, u predstavu Ateljea 212. Rediteljka Alisa Stojanović i prestižna glumačka ekipa su već početnu situaciju postavili prenaglašeno, telefonirajući nam u kom pravcu će se stvari razvijati: pri tome mislimo na gradaciju u komičarskom stilu (takva žanrovska gradacija postoji i u komadu), a ne na razvoj radnje, na rast dramske napetosti, čega uopšte nema. Skoro od prve izgovorene reči Dušanke Stojanović – naoružan – oseća se da će se iza ove, oštro persiflirane strogosti i ozbiljnosti Veronikinog lika kriti malograđanština, pretencioznost, ispraznost, i frustracija umišljene intelektualke, ljubitelja umetnosti, borca za toleranciju, umerenost, prosvećenost, društvenu odgovornost, političku korektnost. U ovakvom tumačenju, čija se gradacija svodi na pojačavanje jednog jedinog komičkog tona, gubi se naličje lika – ranjivost te nesrećne, promašene i iskreno zalupane osobe – pa on ostaje efektna, ali, ipak, samo ogoljena karikatura koja ne pokreće nikakva osećanja.

Emocije ne stvara ni većina drugih likova, jer su i oni, iako razgovetno oblikovani kao karakteri (ili još pre: tipovi), doneti samodopadljivim i prenaglašenim komičarskim sredstvima. Alen Svetozara Cvetkovića je ovlašna komička skica nervoznog, ciničnog, korumpiranog i sebičnog poslovnog čoveka, ali mu nedostaje ona dimenzija na kojoj se zasniva kritička ambicija komada: on nije stvarno opasan tip koji samo glumi uljudnost, a zapravo je nasilan kao i njegov sin, te veruje da svetom vlada bog masakra. Mišel Tihomira Stanića je komičarski isforsiran i pojednostavljen prikaz papučića koji lavira između ženinih naprednih stavova i svoje prave prirode, koja je bliža Alenovoj. Veću složenost, pa i neku tajnovitost, ima lik Anet (Jelena Đokić) koja, kao i u komadu, ima potivurečan stav prema mužu: od želje da je štiti muškarac do prezira prema njegovoj sebičnosti.

Kao što se iz prethodnog vidi, glavni problem predstave je pitanje mere. S jedne strane, urušena je psihološka analiza i društvena kritika koja, ipak, postoji u komadu, a, s druge strane, postignut je kontraefekat i u pogledu humora; ta krajnje nagažena igra na publiku ukinula je duhovitost teksta za svakog iole zahtevnijeg gledaoca. Bulevarski aspekt dela Jasmine Reze ovog puta nije istakla kritika, već sâmi autori predstave.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kultura

19.novembar 2026. S.Ć.

Nova galerija SANU: Izložen izbor radova akademika dobijenih na poklon

SANU otvara prvi od tri nova prostora izložbom radova Zore Petrović, Ljubice Sokić, Predraga Peđe Milosavljevića, Stojana Ćelića, Mladena Srbinovića, Milice Stevanović, Save Halugina i Miodraga Tabačkog - izbor od 250 radova dobijenih akvizicijom

Pozorište

18.novembar 2026. Marina Milivojević Mađarev

Razgradnja malograđanskog uma

Kabuki, Ansambl Bele Pintara, Festival “Desiré Central Station”

Knjige

18.novembar 2026. Goran Stojanović

Politička anatomija jedne iščezle mogućnosti

Dejan Jović, Otpor intelektualaca, Akademska knjiga, Novi Sad, 2025.

Kultura

17.novembar 2026. S. Ć.

Niš ne voli da menja direktore ustanova kulture

Direktorki biblioteke „Stevan Sremac“ istekao mandat pre sedam godina, a na čelu ostalih ustanova kulture u Nišu su ili v.d. ili direktori isteklih mandata

Kultura

16.novembar 2026. Sonja Ćirić

Prilog spisku razloga za ostavku Jasmine Ninkov

Premeštanje zaposlenih bez razloga, i otkup knjige Čedomira Antića zbog interesne podrške, novi su razlozi koje navodi Slobodni sindikat Narodne biblioteke Srbije za ostavku upravnice Jasmine Ninkov

Komentar
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Aleksandar Vučić

Komentar

Vučićevo konstituisanje iluzije

Aleksandar Vučić svojim jezikom ne konstituiše stvarnost, već iluziju, jedino što sada više neće biti u stanju da iluziju nameće policijskim pendrecima i plaćenim batinašima. To je pokazao na konstitutivnoj sednici Narodne skupštine

Ivan Milenković
Skupština Srbije

Komentar

Konstituisanje Skupštine: Istorijski dan za Srbiju

U utorak, 17. novembra, počinje konstituisanje Narodne skupštine u kojoj apsolutnu većinu ima Studentska lista. Zašto je ovaj dan za Srbiju istorijski?

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure