img
Loader
Beograd, 25°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Intervju – Ersan Mondtag, reditelj

Probijanje zida tiranije

20. септембар 2017, 18:18 Sonja Ćirić
foto: thomas schroder-mmk
Copied

"Postavlja se pitanje imaju li pozorišta strpljenja da sa njima sarađuju na duže staze, ili ih samo zanima to novo, što iskoriste i potom odbace"

Najčešće pominjano ime na konferenciji za medije na kojoj je predstavljan program ovogodišnjeg, 51. Bitefa, bilo je Ersan Mondtag. S razlogom: akcenat ovogodišnje selekcije umetničkog direktora Bitefa Ivana Medenice je pozorište nemačkog govornog područja, čija je zvezda u usponu – Ersan Mondtag, tridesetogodišnji Berlinac turskog porekla.

Na Bitefu će biti prikazane dve Mondtagove predstave, što će za njega biti velika prilika da postane međunarodno poznat, a za festival da nastavi svoju izvornu ulogu – promovisanje novih imena. To su predstave Sneg, po romanu Orhana Pamuka (Talijateatar iz Hamburga, Nemačka, ironično političko pozorište o sukobu između islamističke i sekularne Turske, koje se poigrava prepoznatljivim elementima turske kulture) i predstava Istrebljenje, po tekstu mlade dramske autorke Olge Bah (Koncertteatar iz Berna, Švajcarska, o mladima koji iskušavaju i zloupotrebljavaju sve slobode savremenog zapadnog društva), kojom će se završiti ovogodišnji Bitef.

„VREME„: U vašoj biografiji piše da ste počeli s učenjem režije tek pre pet godina, ali i da ste napustili školovanje. Da li to znači da bi se moglo reći da ste samouki?

ERSAN MONDTAG: Sad kad se osvrnem, sve deluje savršeno logično. Kao da je ovaj sadašnji reditelj u meni nekada bio student koji je svojevremeno odlučio da napusti akademiju Falkenberg. Samoga sebe može da podučava samo neko ko je ili svetac ili čudovište jer to podrazumeva povlačenje u samoću i prezir prema međuljudskoj komunikaciji. Ja sam se svesno opredelio da učim mimo neke jasno definisane strukture, ali ne zato da bih strukturu kao takvu izložio kritici (mada to često radim), već zato što je za moje istraživanje taj korak bio neophodan da bih znanje mogao da crpim iz nekih drugih izvora, a ne iz onoga što nudi akademija.

Po čemu se neformalna pozorišna grupa Kapitæl zwei kolektif, koju ste osnovali nakon napuštanja akademije, razlikuje od drugih?

K2K je mreža koja traga za alhemijom koja nastaje kada dođe do saradnje između raznih umetnika vizuelnih, izvođačkih i muzičkih umetnosti. Razliku između nas i drugih neformalnih pozorišnih trupa ne volim da objašnjavam – kao da smo mi nešto posebno u odnosu na njih. Naš cilj su predstave koje opovrgavaju opšteprihvaćene zakone percepcije. Umetnost se suprotstavlja zavisnosti od rutine, ona atakuje na zavisnost od svega na šta smo navikli. Rutina podrazumeva život na autopilotu, ona nam, zapravo, oduzima sposobnost donošenja odluka sve dok u jednom trenutku ne shvatimo da nam se čitav život bazira na raznim oblicima autopilota, a upravo to leži u osnovi fašizma. Samo jedna jedina istina i ništa drugo, ništa novo. Umetnost suočava publiku sa novim vidovima pojavnosti, sa mogućnošću da se preispita do čega bi dovelo odustajanje od uobičajenih vidova percepcije. Zato smo devet dana nastupali u minhenskoj Novoj Pinakoteci, zato smo suđenje zbog rasističkog neonacističkog ubistva predstavili kao žurku, zato smo naterali publiku da uvidi šta se događa sa percepcijom kada njihova zavisnost za stalno novim pričama i lepim narativima više ne biva zadovoljena. Tišina ume da bude zaglušujuća.

Rođeni ste u Berlinu, u turskoj manjinskoj zajednici. Vaš uspeh kao reditelja i popularnost u Nemačkoj dokazuju da u toj zemlji nije bitno nečije poreklo, već kvalitet. Kakvo je vaše iskustvo po pitanju multikulturalnosti nemačke kulturne sredine?

Ja sebe nikada nisam posmatrao kao turskog reditelja. Činjenica je da potičem iz Turske, ali se ne bavim nekim specifičnim turskim temama. Moje teme prevazilaze granice nacionalnog. Sada bismo se, naravno, mogli upustiti u frojdovska tumačenja o tome u kojoj meri ova moja izjava predstavlja podsvesnu borbu sa mojim poreklom. Nemačka je zemlja koja pokušava da multikulturalizam predstavi kao bitnu temu i izuzetno je ponosna na sebe zbog toga. Može se reći da je to ispravno, ali je isto tako činjenica da često nismo u stanju da uočimo kulturni kapitalizam, da činimo ono što nam omogućava da se dobro osećamo. Zato je multikulturalizam neka vrsta dekora.

Na nekom od prošlih Bitefa učestvovalo je pozorište Gorki čija je direktorka turskog porekla, pozorište koje neguje tursku i tradicije drugih manjinskih naroda. Da li turska tradicija utiče na savremeno nemačko pozorište?

Ne vidim da prava turska tradicija na bilo koji način utiče na nemačko pozorište. Pozorište nemačkog govornog područja je jedna vrsta ogromne laboratorije koju finansira država, tako da je komercijalni uspeh manje bitan nego u drugim zemljama. Iz tog je razloga teško utvrditi šta predstavlja konkretan uticaj jer ne postoji dominantan centar ili dominantan stil, kakvi su zastupljeni u drugim zemljama kojima je u prošlosti vladao apsolutizam. Poslednji zaista veliki uticaj su na nemačko pozorište izvršili poljski dramaturzi tokom sedamdesetih godina prošloga veka. Kada je o turskom pozorištu reč, pretpostavljam da je ono sa nemačkim usko povezano u velikim gradovima. A turski pisci, pesnici i glumci poseduju jedinstvenu genijalnost i perspektivu kojom ne obogaćuju tursko ili nemačko pozorište, već pozorište kao takvo. Zvanično pozorište u Turskoj je krajnje tradicionalno, često slavi istoriju. Takav stil je pozorištu nemačkog govornog područja stran.

U momentu kad razgovaramo, vaše predstave još nisu viđene u Beogradu. Na trejleru za predstavu Sneg primetni su turski elementi u muzici. Da li će ih biti u još nekom elementu predstave?

Hoće, ali u nekom nadrealnom smislu, u vidu ironičnog citata. Ideja mi nije bila da dostignem neki vid preciznosti u inscenaciji tog romana koji se odigrava u Turskoj, već da u njemu otvorim neku vrstu nadrealne ključaonice, jedan fiktivni, a samim tim i univerzalniji svet, kakav je, na primer, Prag u Kafkinim romanima.

Zašto ste izabrali da inscenirate roman velikog Orhana Pamuka koji su mnogi pročitali, pa samim tim imaju svoju sliku, svoje tumačenje njegove teme? Zar to nije rizično, šta ako im vaše tumačenje ne odgovara?

Pa, isto tako mnogi ljudi imaju neku ideju o Šekspirovom delu. Moja interpretacija jeste jedinstvena, ali tu nije reč o tome jesam li ja u pravu ili ne. Umetnost ne bi trebalo da zadovoljava ono što je poznato, već bi trebalo da provocira ono što je poznato. U dijalog se ne ulazi sa očekivanjem da se mišljenje druge osobe ne razlikuje od našega. Traganje za istomišljeništvom osnovna je karakteristika fašizma.

Godinama unazad pozorišne predstave nastoje da publici ukažu na neku društvenu pojavu, problem, fenomen. Šta je akcenat vaše predstave Sneg?

Lagana smrt čovečanstva.

Koja je danas svrha pozorišta? Da li možda da menja svest ljudi? Da li pozorište uopšte ima tu moć?

Pitanje je da li bi to uopšte trebalo da bude njegova namera. Možda svaki umetnik mašta o tome da njegovo delo pozitivno utiče na svet. Romani Čarlsa Dikensa su, na primer, izvršili veliki uticaj na temu socijalne nepravde u Engleskoj. Ja, međutim, ne mislim da to treba da bude pristup pozorišta. Kao što ne bi trebalo da se po svaku cenu trudimo da prikažemo nešto skandalozno. Ako mi pozorište smatramo političkim, ako ono izazove političke posledice, možemo slobodno reći da danas političkog pozorišta nema. To da revoluciju može da pokrene pozorišna predstava, to je, smatram, romantičarska iluzija. Vi, prosto, prikažete ono što smatrate da je ispravno i to probije zid tiranije. A publika se često sastoji od ljudi koji imaju moć da menjaju stvari. Umetnost često moćnicima pokazuje stvarnost kakvu ne mogu da poreknu.

O čemu je vaša druga predstava Istrebljenje koju ćemo videti na završetku Bitefu?

O rizicima i žrtvama kojima ljudi izlažu svoje telo da bi se osećali živima.

I vi i Olga Bah, autorka drame Istrebljenje, mladi ste. U Srbiji mladima nije jednostavno da dobiju priliku i pokažu svoje vrednosti. Kakva su vaša lična iskustva o tome?

Ponekad imate utisak da pozorišta vape za mladim talentima i da im drže vrata širom otvorena. Postavlja se, međutim, pitanje imaju li ona strpljenja da sa njima sarađuju na duže staze? Ili ih samo zanima to novo, što iskoriste i, potom, odbace? A interesantan mlad autor padne kao ljubavnica starijeg aristokrate. Pozorišta treba da im pruže šansu, ali treba i da budu svesna da je potrebno vreme da se pokaže ono što je vredno.

O RIZICIMA I ŽRTVAMA: Scena iz predstave Istrebljenje foto: birgit hupfeld
O RIZICIMA I ŽRTVAMA: Scena iz predstave Istrebljenje foto: birgit hupfeld
LAGANA SMRT ČOVEČANSTVA: Scena iz predstave Sneg foto: armin smailović
LAGANA SMRT ČOVEČANSTVA: Scena iz predstave Sneg foto: armin smailović
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Premijera

12.септембар 2025. S.Ć.

„Karmadona“ premijerno u Torontu: Direktan sud bez kompromisa

Mediji su puni hvale za srpski film „Karmadona“ čija je svetska premijera upravo održana na festivalu u Torontu, opisuju ga kao direktan sud stvarnosti bez kompromisa

Grad i Fest

12.септембар 2025. Sonja Ćirić

FEST: Trebalo bi da bude održan od 21. do 28. decembra

Ako se složi Skupština Grada, Fest će biti održan od 21. do 28. decembra. Bio bi to jedini način da se zaboravi na sve ono što koči realizaciju ovogodišnjeg izdanja

Urbanizam

12.септембар 2025. Sonja Ćirić

Finta privatnog investitora: Gde se krije osnova za rušenje Beogradskog sajma

Netačna je teza izneta ovih dana da nema preciznog uvida u stanje hala Beogradskog sajma, te da je procena troškova njihovog privođenja novoj nameni zbog toga neizvesna, kaže profesor Građevinskog fakulteta u Beogradu Dušan Najdanović

Država i knjige

12.септембар 2025. Sonja Ćirić

Godišnjica pada nadstrešnice: Na Sajam knjiga neće imati ko da dođe

Ove godine najposećeniji dan Sajma knjiga pada 1. novembra, na godišnjicu smrtonosnog pada nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu. Da li je, praveći raspored jesenjih manifestacija, uprava Beogradskog sajma zaboravila na to

Demant

11.септембар 2025. S. Ć.

Narodno pozorište: Nismo izostavili Vanju Milačić

Narodno pozorište demantuje da je iz teksta kojim objavljuje vest o nagradama na festivalu „Purgatorije“ u Tivtu izostavilo fotografiju glumice Vanju Milačić

Komentar

Pregled nedelje

Vojna parada: Paradero i balansero

Ima li Aleksandar Vučić vojsku? Nešto ponaprednjačenih kadrova sigurno bi u „datom trenutku“ stalo iza svog „vrhovnog komandanta“. Ali šta je sa trupom? Pa ništa – velika većina bi zabušavala, uzela bolovanje, isparila. Oni su tu samo zbog para

Filip Švarm

Komentar

Jovo Bakić naglavačke: Oni jure narod po ulicama

„Jurićemo ih po ulicama“, proricao je Jovo Bakić i mnogi su mu davali za pravo. Sada se dešava obrnuto – naprednjački Šturmabtajlung mlati narod po ulicama, kućama i lokalima. A naša čaršija se dobrim delom gnuša „svakog nasilja“

Nemanja Rujević

Komentar

Samo Srbina njegov navijač bije

Nije nelogično da se malo pribojavaš tuđih navijača kada odeš na utakmicu, pa i reprezentacije. Ali da strepiš da će te tvoji prebiti - to samo u Srbiji postoji

Marija L. Janković
Vidi sve
Vreme 1810
Poslednje izdanje

Vreme nasilja: Protest u Novom Sadu u pet slika

Bes, pendreci i suzavac Pretplati se
Vreme nasilja: Zastrašivanje građana

Naprednjačke bande za razbijanje glava i izloga

Srđan Rončević, dekan Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu

Odbrana etike, studenata i autonomije univerziteta

Kako su stotine prosvetara izgubile posao

Monstruozno mešanje karata

Predsednik i leteći automobili

Šta sanjamo, a šta nam se događa

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure