Radovi devetnaest umetnika na izložbi "Da li smo još uvek postmoderni?" u Kući legata pokazuju je postmodernizam, iako je zvanično trajao do kraja devedesetih, i dalje deo savremene umetnosti
’80 i ’90 danas – Da li smo još uvek postmoderni? izložba u Kući legata u Beogradu, predstavlja retrospektivu ovog pravca na primeru radova umetnika s kojima od osnivanja sarađuje ART-ZOOM.
ART-ZOOM je udruženje za unapređenje i razvoj vizuelne i likovne umetnosti, koje postoji od 2018. godine.
Mileta Prodanović
Na ovoj izložbi o postmodernizmu su radovi Aleksandra Rafajlovića, Anice Vučetić, Darije Кačić, Dobrivoja Кrgovića, Dragane Ilić, Dragoslava Кrnajskog, Dušana Petrovića, Đorđija Crnčevića, Igora Antića, Marije Dragojlović, Milete Prodanovića, Nine Todorović, Perice Donkova, Slobodana Кojića, Slobodanke Stupar, Srđana Apostolovića, Vladimira Perića Talenta, Vladimira Ristivojevića i Zdravka Joksimovića.
Svaki od autora predstavljen je pretežno sa po tri rada: jedan sa samih početaka karijere, jedan iz dvehiljaditih i jednog novog rada.
Ivona Fregl, istoričarka umetnosti, u katalogu izložbe kaže da „živimo u vremenu određenom prefiksom ’post’ – dobu postindustrije, postistorije, postdemokratije, postmedija, postistine“, međutim, taj prefiks ne objašnjava reč koja dolazi posle njega, već „ukazuje i na mogućnost da sve što se dešava u tom ’posle’ ima tendenciju da ostane za stalno, jer ne postoji post-posle.“
„Da li je i umetnost još uvek postmoderna? Ukoliko pod postmodernom mislimo isključivo na umetničke tokove iz perioda od pre četrdeset godina (’80 i ’90), onda zasigurno možemo reći da nije.“
Pa ipak, s obzirom da „vreme u kome živimo i stvaramo i dalje ima skoro sve bitne karakteristike postmoderne, što pogotovo danas, kad je sve umreženo, povezano i međusobno zavisno, utiče i na savremene umetničke prakse, i dalje možemo govoriti o tezi da savremena umetnost još uvek pokazuje karakteristike postmodernizma: formalni i konceptualni pluralizam, fluidan identitet, radove otvorene za različita iščitavanja i tumačenja, rušenje hijerarhija, izlazak iz muzeja i galerija u javni prostor i pokušaj dominacije kulturnih (kreativnih) industrija.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Često vežbom i srčanošću nadomestimo to što nismo profesionalni muzičari. Jedno je kad si profesionalni muzičar... To je kao kad igraš fudbal ispred zgrade, a ne na Vembliju. Mnogo je siroviji, življi, energičniji ispred zgrade, ima više grešaka, nije prefinjen ni matematički precizan. Međutim, to mu daje ono bez čega ne bi bilo fudbala
Jasno je da su 59. Bitef i drugi Ne: Bitef dva pristupa pitanju kako ovaj festival može ići dalje, ali oba su teško održiva na duge staze. Bitef bez umetnika značajnih u svetskom kontekstu i sa polupraznim salama ne može biti festival od najvećeg evropskog značaja. S druge strane, veliki međunarodni festival bez finansiranja teško može da opstane. Možda se nalazimo na korak od gubitka Bitefa. To bi bila ogromna šteta i nepravda prema budućim generacijama naših gledalaca i umetnika, koji treba na domaćim scenama da vide najbolje od najboljeg u evropskoj i svetskoj produkciji
Nove ploče: Neil Young and The Chrome Hearts, Second Song
Pedeseti album Neila Younga nastavlja tragovima nekih od njegovih najboljih i najuspešnijih izdanja – akustičnih remek-dela Harvest i Harvest Moon – nudeći dirljivo sročen epilog jedne neverovatne karijere
Od nemila do nedraga, slogan jubilarnog Festivala evropske poezije, ujedno je i opis proteklih 20 godina ove manifestacije zbog koje su u Beograd dolazili značajni pesnici Evrope
Kako su studenti od „izdajnika“ i „terorista“ već na početku zvanične naprednjačke predizborne kampanje postali „silovatelji“? Hoće li do 25. oktobra biti preimenovani u pedofile i ubice, recimo?
Zbog čega bi za Milenka Jovanova ispalo bolje da je u Kragujevcu klečao i tihovao kao onomad direktor Jovine gimnazije u Novom Sadu nego što je govorio o dijalogu i programima? I zašto mu ne veruje ni poslednji crnokapuljaš
Hašim Tači je bio zločinac i kad je kao predsednik sedeo sa Vučićem i baronesom Ešton. Sada je samo osuđen. O licemerju u „regiji“ i plemenskom moralu koji prevazilazi krvna zrnca
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.