Suvkasto i prohladno veče, magla i bi i ne bi, kao da smo na ljubljanskom Kodeljevu, u rodnom komšiluku Pere Lovšina. Prolazimo pored galerije SKC-a, sve vrvi od crnih i crvenih, modrih i zelenih, jedan iz mase dovikuje mi „Aranđelovac!“; uopšte, primetio sam da su poslednjih dana nepoznati ljudi oko mene napadno duhoviti, time valjda teraju neki maler, neki mrak, šta li. Kakogod, ulazimo u SKC, tamo je valjda utočište od svakog mogućeg „aranđelovca“, od zlokobne srpske stvarnosti A. D. 2007, eto nas već na spratu, pred salom i oko šanka okupilo se iha-haj beogradske osredovečale pank i nju vejv prvoborštine, ali i gomila mlađarije; uh, dobro je, sudeći bar po publici neće to biti tek sajamsredovečnenostalgije…
U deset i pet, evo i Mirka Ilića da najavi one zbog kojih smo tu: pre skoro trideset godina, veli Ilić, jedan je poznati kritičar rekao da panku nema mesta u Jugoslaviji. Eto, Jugoslavije više nema, ali pank je i dalje tu… Odmah potom, kvintet uglađenih zveri u pristojnim godinama istrčava na scenu, i počinje nešto što će brzo razvejati sve moje sumnje, zapravo, moju laganu strepnju da ću prisustvovati nedostojnoj tezgi, seansi mažnjavanja para od (u)zaludnih lovaca na nepovratno prohujalu mlados’. Ništa od toga, poštenih sat i po je trajalo zapravo prilično moćno i uigrano prašenje (njujorški zaslužni veteran Ivan Kral odlično se uklopio) jedinog uistinu po pesmama, po dometima, po trajanju, po subverzivnosti, po „društvenom značaju“ VELIKOG – u svetskim razmerama bitnog, mada nedovoljno afirmisanog usled „jezičke barijere“ – pank-benda ikada rođenog u SFRJ. Uz dva bisa, uz kolektivni završni delirijum u vidu neizbežne BandiereRose (a u prisustvu Rose, ha…), uz šutku posve ozbiljnih dimenzija, koja nije prestajala sve vreme koncerta. Naravno, šutkom su se bavili mahom klinci, a odrtaveli i omlohaveli čilageri (a bogami i tete) koji su mahnitali uz te iste Pankrte pre četvrt veka stajali su malo po strani i odobravajuće/nostalgično ih gledali, pevušeći i ljuljuškajući se u ritmu… Pola grla odere ti forsiranje ledenog piva, drugu polovinu urlanje Metkasenemorevečžogat ili Totalnarevolucijazanjeganirešitev, Janezkurbinsinhočesamopotrditev, ali ko mari, jebeš grlo, važan je „osećaj za filing“ da ovi momci nisu došli ovamo samo da budu sopstvenicover–band (što je dežurna opasnost kod rokenrol, možda ponajviše pank „rijuniona“) nego ljudi koji su i danas nekako srasli s tim pesmama, s prvom pravom Pobunom – a ne poslednjom, kako veli Goranka… – u jednom vremenu koje nam danas izgleda tako idilično, a koje je zapravo bilo zlokobni Početak Svega Ovoga. I ta pobuna je, uostalom, u zemlji iz koje nam dolaze Pero i ekipa poprilično uspela, valjda baš zato ta zemlja nije danas Zaželeznozaveso kao tužna Srbija…
Lovšin govori malo, ne što je suzdržan (Lovšin, pa suzdržan?!), nego što ne kupuje publiku jeftinim fazonima, kreće se scenom kao kakav elegantno olinjali stari mačor, no kako se koncert zahuktava tako se i Pero nekako podmlađuje, na kraju već besomučno skače kao da je ovo 1980, a bend upravo krenuo da promoviše Dolgcajt. Odnos pesama sa prva dva (i po) „prava pankerska“ albuma, i onih sa potonjih prilično je, hm, ravnopravan; dakako, ja bih više voleo da čujem ceo Dolgcajt i Državneljubimce i većinu Rdečegalbuma, pa da znojni & srećni gremo domov, ali bože moj… Ipak, tu je i Metka, i Puncanešeumret, i Lublanajebulana (ta-ram-tam-ta-ra-ram!), i Anarhist i Lepiinprazni, i predivna, himnična AdioLjubljana – taj zaljubljenički hommage dostojan nenadjebive, plemenite gradske bitange! – za oficijelni kraj, tu je čak i faking Osmidan, koji mi je uvek bio prokleto Opšte Mesto, nešto kao ShouldIStayorShouldIGo za Kleš, ali i on večeras zvuči fenomenalno…
Kao poseban, odjavni poklon publici, Lovšin & co. izvode rani, ali nesnimljeni Ze–Kapank, sa ključnim stihovima, koje ću posle pevati sve do kuće, zgražavajući vaskoliko okasnelo zemunstvo:
Naravno, naš se današnji ZK (Zveza komunistov) zove drugačije, skraćenica mu je možda koje slovo duža, ali poruka i dalje vredi! Izlazimo iz oaze SKC-a nazad u Depresiju koja se iznova zgušnjava nad Srbijom, obogaćeni ne samo za sjajan koncert, nego i za motto, za ono jedino što treba poručiti našim novim Gospodarima, „glupljim i opasnijim od prethodnih“, što reče Lovšin. Dakle: Ne me fukat! Ne ga srat! Bre!
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Izložba TISO Sekcije za tekstil i savremeno odevanje ULUPUDS-a otkriva da tekstil govori o radu, identitetu, migracijama, ekologiji, tehnologiji, memoriji i telu, jednako kao što govori o strukturi, boji ili tehnici izrade
Od 26 filmova koliko će ih Grad Niš pokazati na Međunarodnom filmskom festivalu, 8 ih je uvezeno sa Festivala scenarija u Vrnjačkoj Banji, a od 12 najavljenih, biće samo 4 premijere
Uz aplauze vatrogascima, himnu Crne Gore i „Odu radosti“ uz koje svi pevaju, govore političara koji nisu izviždani, otvoren je 39. Filmski festival Herceg Novi. Tako nešto gotovo je nemoguće u većini regionalnih zemalja
Filmovi iz Srbije su na upravo završenom Sarajevo film festivalu osvojili četiri nagrade. Film „Planina“ je najbolji dugometražni dokumentarni film festivala
Građani Ivanjice koji su prisustvovali 17. Nušićijadi, izviždali su ministra kulture Nikolu Selakovića i predsednika opštine Aleksandra Mitrovića, poznatog po tome što je za Badnji dan u opštinu uneo bukvu
Petnaest godina ove vlasti vide se u tome što duže od mesec dana nadležni ne umeju da ugase požar u Deliblatskoj peščari. Tu ne pomažu nikakve teorije zavere
Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija
Vučićev Igrokaz na Grzi, kada je zloupotrebio nesreću jedne građanke i njene porodice, bio je, naravno, jeftin medijski trik, ali to ne umenjuje njegovu skandaloznost. Naprotiv. Bila je to demonstracija moći čoveka lišenog emocija i civilizacijskih ograda koji pred kamerama gazi zakon
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.