Predrag Ejdus je podneo neopozivu ostavku na mesto upravnika Narodnog pozorišta zato što je nakon nekoliko sastanaka sa ministrom kulture Nebojšom Bradićem uvideo da nema neophodne saradnje i komunikacije u rešavanju nagomilanih problema, kako trenutnih tako i principijelnih
MINISTAR: Nebojša Bradić
Ostavke upravnika Narodnog pozorišta i Beogradske filharmonije, i primedbe dva sindikata Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu upućene javno upravniku te kuće, označile su kraj prvog čina aktuelnih nemira u scensko-muzičkom ogranku nacionalne kulture. Kraj drugog čina bi trebalo da bude razrešenje. Da li će biti povoljno i trajno?
Predrag Ejdus je 27. februara podneo neopozivu ostavku na mesto upravnika Narodnog pozorišta zato što je nakon nekoliko sastanaka sa ministrom kulture Nebojšom Bradićem uvideo „da nema neophodne saradnje i komunikacije u rešavanju nagomilanih problema, kako trenutnih tako i principijelnih“ (citat iz pismene ostavke). Jedan od tih nekoliko sastanaka, i izgleda presudan, održan je dva dana pre Ejdusove ostavke. Na njemu je Ejdus predočio Bradiću da problemi Narodnog pozorišta proizlaze iz dva razloga od kojih je suštinski – tip radnog odnosa, stalni radni odnos. Permanentno se povećava broj izvršilaca, a organizacija je u stvari sve slabija i slabija, teško ju je kontrolisati, radni ljudi u stalnom radnom odnosu objektivno imaju sva prava, a veoma male obaveze. Zbog toga je Narodno pozorište postalo jedna ogromna socijalna institucija, što je po Ejdusu drugi razlog problema kuće.
BIVŠI UPRAVNIK: Predrag Ejdus
Na spisku zaposlenih u Narodnom pozorištu je 805 ljudi, od kojih su 58 tu na određeno vreme. Po slobodnoj Ejdusovoj proceni 350 ih je višak, što bi, uveren je, trebalo da reši država sa ljudima iz struke. Ministar Bradić, međutim, tvrdi da su otkazi Ejdusov posao, poziva se na Zakon o radu (koji je u nedostatku zakona o kulturi, o pozorištu, pa i o Narodnom pozorištu, jedini merodavan) po kome upravnik predlaže ko je višak. „Ministar kaže da je broj zaposlenih u Narodnom pozorištu optimalan, ali da među njima ima neradnika i netalentovanih, i da je na upravi da taj problem reši… To je ravno pitijskoj misli neke Sfinge“, izjavio je Ejdus na konferenciji za novinare sazvanoj povodom njegove ostavke.
Sledeći pokazatelj odnosa Ministarstva prema nacionalnom teatru, po Ejdusu, jeste novac: od potrebne svote za realizaciju programa, Pozorište od Ministarstva dobija samo trećinu. Argument u korist države je da Pozorište još nije dostavilo program rada za ovu godinu sa predračunom novih predstava, iako su im više puta traženi. Pa ipak, Narodnom pozorištu je ove godine iz Ministarstva kulture odvojeno 832 miliona dinara od čega za programe 99 miliona.
Sve ovo o čemu sada govori Predrag Ejdus priča još otkad ga je u novembru 2007. godine Vlada Srbije imenovala za upravnika (videti „Vreme“ br. 888, 10. 1. 2008). Kako to da se zainteresovanost Ministarstva za stare probleme Narodnog pozorišta (datiraju još godinama pre Ejdusa) podudarila s optužbama Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata nacionalnog teatra, kao i podrškom iste od strane DSS-a, da je Ejdus pozorišnom platnom karticom namirio lični dug, da prima dva lična dohotka: upravnički i profesorski na Akademiji lepih umetnosti, da mesečno igra u dvadesetak predstava, da snima film? Ejdus je ove optužbe nazvao političkom hajkom protiv njega. Nešto slično desilo se na početku njegove upravničke karijere i bilo je upereno protiv njegovog prezimena. Ako je ekonomska kriza inicirala rešavanje višegodišnjih problema Narodnog pozorišta, što bi bilo razumljivo, zašto ministar Bradić to jasno ne kaže već svojim odgovorima ostavlja nekolike mogućnosti? Kako to da se problem upravničkog kadra u nacionalnim kućama (Narodno plus Filharmonija) podudario sa dilemom kako izabrati nove upravnike gradskih ustanova kulture, pa dakle i nekoliko pozorišta, a da sve političke stranke budu zadovoljne?
Vrlo je moguće da se odgovori na ova pitanja neće saznati ni nakon proglašenja novih čelnika Narodnog pozorišta i Beogradske filharmonije. Ovog vikenda ministar je najavio da će se to desiti za desetak dana. Odmah nakon objavljivanja Ejdusove ostavke, čulo se (i pročitalo) da će ga naslediti Vojislav Brajović (prethodni ministar kulture čijom zaslugom je Ejdus pristao da bude upravnik), Svetlana Bojković (predsednica Upravnog odbora Narodnog pozorišta koja je ponudila ostavku), Dejan Savić (prethodni upravnik Narodnog pozorišta a sadašnji direktor Opere) ili Ivan Tasovac (ne pominje se od Bradićevog saopštenja da je Tasovčeva kampanja „prljava“ pa da s toga ne želi da učestvuje u njoj). O pretendentima na Tasovčevo mesto se nije čulo.
„Od Predraga Ejdusa, dosadašnjeg upravnika Narodnog pozorišta, Ministarstvo kulture očekivalo je pun angažman i konstruktivne predloge. Samo glumački angažman očigledno nije bio dovoljan. Zato je njegova neopoziva ostavka olakšanje, kako za Narodno pozorište i Ministarstvo kulture tako pretpostavljam i za njega samog“, saopšteno je iz Ministarstva kulture. „Obaveza Ministarstva kulture je da za upravnika Narodnog pozorišta predloži adekvatnu ličnost koja će se maksimalno angažovati, što pre svega podrazumeva stalno prisustvo u Narodnom pozorištu, ličnost koja je spremna i na odricanje u uslovima krize koja nas je zahvatila.“ Nijedan od kandidata koji se pominju u javnosti ne zadovoljava uslov „stalno prisustvo“ izuzev ako se liši svoje osnovne profesije. Želja je predstavnika sindikata, sa kojima je ministar Bradić upriličio sastanak krajem prošle nedelje, da budući upravnik poseduje umetnički integritet i menadžerske sposobnosti. Da li sindikalci zaista misle da te dve osobine uopšte treba isticati za nekog ko upravlja bilo kojom ustanovom kulture a kamoli Narodnim pozorištem, ili im je rečeno da tako pomisle?
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zgrada Narodnog pozorišta u Subotici, čija rekontrukcija je trajala dve decenije, poredila se sa „Skadrom na Bojani”. Završena je nakon sedamnaest godina, a plaćena je pola milijarde dinara više nego što je predviđeno
Izložba radova koje su naši umetnici prošlog veka naslikali zbog Pariza i o Parizu, istovremeno govoreći i o njihovim danima provedenim u gradu za koji Cuca Sokić kaže da mu je „svaka fleka, nekako na svom mestu“
„Novi narativ“, teatrološka studija Marine Milivojević Mađarev ispituje kako dramski pisci, pišući o prošlosti, utiču na promenu njene percepcije u sadašnjosti, a time posredno i same sadašnjosti stvarajući nov narativ
Ako u pravednom gnevu na zlo uzvratimo zlim, ako se i sami prihvatimo silničkih metoda razumljivih vladajućoj sili, čini se da ćemo naškoditi samo prethodnim zlikovcima, ali ne i zlu samom – jedna je od niza tema o kojoj mislite nakon predstave „Mihael Kolhas“
Ivo Andrić je 19. aprila 1939. predao akreditive kao kraljevski poslanik u Nemačkoj, a nekoliko meseci kasnije, 1. septembra, počeo je Drugi svetski rat. Srećom mogao je da se osloni na odličnog vojnog izaslanika, pukovnika Vladimira Vauhnika. Ispostaviće se da je on bio najbolji špijun Kraljevine Jugoslavije
Ovih dana na društvenim mrežama u toku je rat polova. Ništa novo, reći će neko. Ovog puta, međutim, stvar je malo neobičnija nego inače. Jedni protiv drugih ne bore se muškarci i žene, nego – muškarci i medvedi
Religijski praznici slave gospodara, što je zastrašujuće samo po sebi. Nacionalni praznici slave mitove zajedništva, što nije manje beznadežno. Samo se Prvog maja slavi rad kao uslov slobode, dakle slavi se slobodni građanin koji se ne podaje gospodarima, niti se klanja kumirima nacije. Zato se ovaj praznik u modernim populističkim režimima sistematski obesmišljava
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!