

Međuvreme
Kako do besplatnih karata za Almodovarov film
Čitaoci našeg njuzletera i ove srede dobijaju ulaznice za bioskop i jedan izuzetan roman




Srbija je, kažu, velika tajna. Ili je zemlja sa mnogo tajni. Mnoge od njih otkrivene su protekle nedelje na malim ekranima. Tokom ćaskanja na BK televiziji, Ceca je konačno priznala da ima silikone. Ugradio ih je brazilski stručnjak posle porođaja. Nekoliko godina, ovo je bila dnevna tema svih tabloida, bilo elektronskih, bilo štampanih. Ona je to otkrila onako uzgred, eto imam ih pa šta! Zemlja se nije otvorila, nije bilo gromova ni munja, mehurić je pućnuo i nije se desilo ama baš ništa. Možda su samo njene koleginice i dvojnice pojurile da pronađu dobrog doktora, ne bi li i njih ulepšao.
Druge tajne otpevao je zaštićeni Čume tokom svedočenja u Specijalnom sudu. Umesto predviđenih petnaestak, on je opisao gotovo trideset ubistava koje je počinio zemunski klan. Prebacio čovek normu, uz sve slikovite detalje i neviđenu brutalnost. Dok se o zločinima pričalo i polemisalo uopšteno oni su delovali apstraktno, ponekad mitski, međutim, đavo se krije u detaljima. Kao da ni advokati nisu bili spremni na toliku dozu surove realnosti, pa su zaćutali dok je Čume evocirao uspomene. Ponovo smo shvatili kome se tu sudi i zbog čega.
Na BK televiziji emitovan je domaći film Saša. Mi stariji, po uslovnom refleksu očekujemo špicu ¨Dozvolite da se obratimo¨, a mlađi (time i objektivniji) gledaoci primetiće da je tu reč o nekim klincima krimosima koji čukaju samiške, a posle roknu neke tipove u uniformama. Na kraju ispadne da im se klan zove „Saša“, da murija ne provali da ih ima više. Ako danas vidite klince kako se ispred zgrade igraju ta–ta–ta, pitajte ih da l’ su partizani i Nemci koji ratuju. Ja sam naišao na zbunjene poglede desetogodišnjaka, koji su mi učtivo objasnili da se igraju rata između Srba, ustaša, NATO-a i Amerikanaca. Potpuno logično.
Delovaće licemerno, ali često sam se poslednjih dana prisećao pokojnog Minimaksa. Jedino je on umeo da napravi šou-program u našoj socio- političkoj ludnici. Danas zaista nemamo adekvatnog naslednika, ili naslednicu Milovana Ilića, voditelja koji je u istoj emisiji uspevao da spoji različite aspekte naše realnosti. Emisija Isidore Bjelice „Klot/ frket“ izgleda mi kao pokušaj da se nastavi tradicija, ali ne uspeva da prevlada fascinaciju seksom i politikom. Iskreno sam se nadao da postoji još neki deo naše tabloidne realnosti za koji nisam znao i koji će nam Isidora otkriti, ali njega jednostavno nema. Kao da ti neko priča vic koji si već čuo sto puta. Doduše, Minimaksova duhovna deca raštrkala su se po različitim TV kanalima. Na Palmi imate kafansko–sponzorsko– patriotski program „Pod sjajem zvezda“, gde se neguje estetika prljavog čaršafa i estradnog prljavog veša. U Hagu smo gledali svedočenje Vojislava Šešelja, možda najdarovitijeg šoumena, koji je čak uspeo da opsuje u sudnici. Duh „Maksovizije“ je tako stigao do sudnice, samo sam čekao da se pojavi sponzorski blok Minakva – samo takva. Onda bi Šešelj, kao nekada Minimaks, pročitao sledeću vest sa teleksa i ispalio novi štos o kurvi Del Ponte ili Aliji Izmetbegoviću. Arkan bi sedeo u publici i umirao od smeha, posle bi nam Ceca pevala, a Šešelj i Margit bi razmenjivali lascivne komentare. Danas se na Pinku priprema autorski Dnevnik, a pevaljke gostuju u emisiji „Lepota, zdravlje i još po nešto…“ Samo je Grandovo jato plodno i brojno, kao u Njegovo vreme.
Protekle nedelje smo saznali otkud nam ovolike reklame na svim televizijama. Na festivalu marketinga Zlatni petao predstavili su nam se marketing eksperti iz zemlje i sveta. Hroniku festivala gledali smo na TV B92. Čudno je koliko su dosadni eksperti za medija bajing, šerove, kreativni direktori, piplmetar merači, kopirajteri i egzekjutiv menadžeri. Svi govore nerazumljivim jezikom, čak i kada se obraćaju TV gledaocima. Zaključio sam da vredi pravilo – kakav pipl takve i reklame. Pošto smo sirotinja, uvaljuju nam gomilu reklama jer smo jeftini, a uz to i jedni drugima obaramo cenu oglašavanja. Za razliku od Minimaksa, koji je ronio kroz naš medijski haos, marketing eksperti koriste najmodernije metode da taj haos analiziraju, mere i upakuju. A pipl ko pipl, obično ode da piški kad počnu reklame.


Čitaoci našeg njuzletera i ove srede dobijaju ulaznice za bioskop i jedan izuzetan roman


„Madlenijanum“ ima novog direktora, Gordana Matića. Nije mu nametnut već ga je izabrao Upravni odbor, i ima biografiju koja uliva poverenje


Velika glumica Žilijet Binoš pričala je publici 19. Beldocsa o filmu „Unutar nas“, kreativnom eksperimentu sa koreografom Akramom Kanom, nakon koga su shvatili da bi ona želela da igra, a on da glumi


Ako na promociju dođe eventualno dva-tri novinara, a izdavač nema vremena i kapaciteta da posveti pažnju vašoj knjizi, kako će ona stići do čitalaca. Ili: zašto se izdavač ponaša kao da ne želi da je proda


Sekretarijat za kulturu je procenio da programi Udruženja dramskih umetnika Srbije ne zaslužuju ni dinar iz gradske kase, za razliku od nekih nepoznatih pravnih lica. Nije objasnio -zašto
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve