
Pozorišta u Srbiji
Kraljevačko pozorište ima sedam zaposlenih, u Pirotu ih je osam…
Od 2012. broj institucionalnih teatara ostao je isti ali je broj zaposlenih u njima prepolovljen, dok je broj premijera opao za 40 odsto

Srbija je, kažu, velika tajna. Ili je zemlja sa mnogo tajni. Mnoge od njih otkrivene su protekle nedelje na malim ekranima. Tokom ćaskanja na BK televiziji, Ceca je konačno priznala da ima silikone. Ugradio ih je brazilski stručnjak posle porođaja. Nekoliko godina, ovo je bila dnevna tema svih tabloida, bilo elektronskih, bilo štampanih. Ona je to otkrila onako uzgred, eto imam ih pa šta! Zemlja se nije otvorila, nije bilo gromova ni munja, mehurić je pućnuo i nije se desilo ama baš ništa. Možda su samo njene koleginice i dvojnice pojurile da pronađu dobrog doktora, ne bi li i njih ulepšao.
Druge tajne otpevao je zaštićeni Čume tokom svedočenja u Specijalnom sudu. Umesto predviđenih petnaestak, on je opisao gotovo trideset ubistava koje je počinio zemunski klan. Prebacio čovek normu, uz sve slikovite detalje i neviđenu brutalnost. Dok se o zločinima pričalo i polemisalo uopšteno oni su delovali apstraktno, ponekad mitski, međutim, đavo se krije u detaljima. Kao da ni advokati nisu bili spremni na toliku dozu surove realnosti, pa su zaćutali dok je Čume evocirao uspomene. Ponovo smo shvatili kome se tu sudi i zbog čega.
Na BK televiziji emitovan je domaći film Saša. Mi stariji, po uslovnom refleksu očekujemo špicu ¨Dozvolite da se obratimo¨, a mlađi (time i objektivniji) gledaoci primetiće da je tu reč o nekim klincima krimosima koji čukaju samiške, a posle roknu neke tipove u uniformama. Na kraju ispadne da im se klan zove „Saša“, da murija ne provali da ih ima više. Ako danas vidite klince kako se ispred zgrade igraju ta–ta–ta, pitajte ih da l’ su partizani i Nemci koji ratuju. Ja sam naišao na zbunjene poglede desetogodišnjaka, koji su mi učtivo objasnili da se igraju rata između Srba, ustaša, NATO-a i Amerikanaca. Potpuno logično.
Delovaće licemerno, ali često sam se poslednjih dana prisećao pokojnog Minimaksa. Jedino je on umeo da napravi šou-program u našoj socio- političkoj ludnici. Danas zaista nemamo adekvatnog naslednika, ili naslednicu Milovana Ilića, voditelja koji je u istoj emisiji uspevao da spoji različite aspekte naše realnosti. Emisija Isidore Bjelice „Klot/ frket“ izgleda mi kao pokušaj da se nastavi tradicija, ali ne uspeva da prevlada fascinaciju seksom i politikom. Iskreno sam se nadao da postoji još neki deo naše tabloidne realnosti za koji nisam znao i koji će nam Isidora otkriti, ali njega jednostavno nema. Kao da ti neko priča vic koji si već čuo sto puta. Doduše, Minimaksova duhovna deca raštrkala su se po različitim TV kanalima. Na Palmi imate kafansko–sponzorsko– patriotski program „Pod sjajem zvezda“, gde se neguje estetika prljavog čaršafa i estradnog prljavog veša. U Hagu smo gledali svedočenje Vojislava Šešelja, možda najdarovitijeg šoumena, koji je čak uspeo da opsuje u sudnici. Duh „Maksovizije“ je tako stigao do sudnice, samo sam čekao da se pojavi sponzorski blok Minakva – samo takva. Onda bi Šešelj, kao nekada Minimaks, pročitao sledeću vest sa teleksa i ispalio novi štos o kurvi Del Ponte ili Aliji Izmetbegoviću. Arkan bi sedeo u publici i umirao od smeha, posle bi nam Ceca pevala, a Šešelj i Margit bi razmenjivali lascivne komentare. Danas se na Pinku priprema autorski Dnevnik, a pevaljke gostuju u emisiji „Lepota, zdravlje i još po nešto…“ Samo je Grandovo jato plodno i brojno, kao u Njegovo vreme.
Protekle nedelje smo saznali otkud nam ovolike reklame na svim televizijama. Na festivalu marketinga Zlatni petao predstavili su nam se marketing eksperti iz zemlje i sveta. Hroniku festivala gledali smo na TV B92. Čudno je koliko su dosadni eksperti za medija bajing, šerove, kreativni direktori, piplmetar merači, kopirajteri i egzekjutiv menadžeri. Svi govore nerazumljivim jezikom, čak i kada se obraćaju TV gledaocima. Zaključio sam da vredi pravilo – kakav pipl takve i reklame. Pošto smo sirotinja, uvaljuju nam gomilu reklama jer smo jeftini, a uz to i jedni drugima obaramo cenu oglašavanja. Za razliku od Minimaksa, koji je ronio kroz naš medijski haos, marketing eksperti koriste najmodernije metode da taj haos analiziraju, mere i upakuju. A pipl ko pipl, obično ode da piški kad počnu reklame.

Od 2012. broj institucionalnih teatara ostao je isti ali je broj zaposlenih u njima prepolovljen, dok je broj premijera opao za 40 odsto

Ilustracije Jakše Lakićevića u romanu „Sto posto tuđa posla“ ne podilaze mladom čitaocu. To je razlog zašto ova knjiga, osim samog romana Olivere Zulović, nije samo za starije osnovce

Nedavno otvoren Muzej Viminacijum izuzetan je u državi jer se nalazi na samom lokalitetu. Arheologija i zaštita nepokretnog kulturnog nasleđa prioriteti su Ministarstva kulture, rekao je ministar Selaković. Međutim, za Belo brdo nema novca u ovogodišnjem budžetu, a Generalštabu je oduzet status kulturnog dobra

Zbog projekta Prestonica kulture, Leskovac će ove godine u svoju kulturu uložiti najviše do sad, a Ministarstvo kulture je osiguralo potpuno nova sredstva, od kojih će biti podignut i spomenik kralju Milanu

Dobro došli u kratku retrospektivu najboljih svetskih muzičkih izdanja u 2025. godini. Prednost smo dali ostvarenjima sa visokom umetničkom vrednošću, a ne obavezno onima sa velikim brojem hitova
Intervju: Nenad Lajbenšperger, ličnost godine 2025.
Nemam prava da ćutim na nepravdu Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve