Deborah Cook: Adorno, Foucault i kritika Zapada
prevela Ivana Maksić; Karpos, Beograd, 2021.
Koju poziciju danas zauzimaju kritika i kritičko mišljenje i šta uopšte znače ovi pojmovi? “To je kada mislim suprotno od Vas”, jasno (mi) je predočio jedan student. Kada bi se sprovela kakva studija savremene semantičke (zlo)upotrebe pojma kritike, nema sumnje da bi se pokazalo da je on, i pored sveprisutnog zagovaranja “kritičkog mišljenja”, potpuno ispražnjen od značenja, naročito ako se ima u vidu njegova bogata filozofska tradicija. Ispitivanje te tradicije u prvi plan istura dva nezaobilazna imena.
Deborah…
Gorepomenute odrednice obuhvaćene su u, mirne savesti ćemo reći, odličnoj studiji poznate kanadske profesorke Debore Kuk, Adorno, Foucault i kritika Zapada. Takva pohvala dâ se utemeljiti s obzirom na više aspekata ovog dela. Pre svega, ono krajnje sistematično uvezuje sve važne dodirne tačke Fukoove i Adornove misli, pažljivo uvodeći i nadovezujući poglavlja i ispostavljajući, na taj način, zaokruženu i koherentnu celinu. Knjiga započinje “kritičkim matricama” u kojima se ocrtava Adornov i Fukoov kritički pristup, ali i ističu zajednički sagovornici koji su prevashodno uticali na njihovu misao: Kant, Niče, Hegel, Marks i Frojd. Zatim se imenuju i dva mesta ukrštanja, ka kojima misli Adorna i Fukoa gravitiraju: pitanje formiranja pojmova i pitanje koje se odnosi na zapadna društva i njihov uticaj na pojedince. U poglavlju “Da li je moć uvek sekundarna u odnosu na ekonomiju?” pokazuje se na koji način su pojedinci obuhvaćeni razmenskim odnosima i odnosima moći, ali se i suočavaju Adornovi i Fukoovi pogledi na ekonomiju i moć.
Adornova analiza pokazuje da su naši životi, životni impulsi i težnje postali opredmećeni, pretvoreni u beživotnu robu – “nešto opipljivo, razmenljivo” – te da kao takvi učestvuju u procesima razmene, robujući zakonima tržišta, zakonima kojima vlada “administracija”, odnosno sistem (danas poznat kao neoliberalni kapitalizam). Čitav spektar posebnih ljudskih aktivnosti “od proizvodnje do prava, od kulturnih do političkih tvorevina, ne isključujući ni psihu, kao ni maglovitije ‘ekvivalente’ nesvesnih želja”, podvedeni su pod jedan princip – u čemu Adorno vidi “identičnost i totalnost” zapadnog sveta. Fuko, s druge strane, ne prati potpuno marksističku polaznu tvrdnju o primatu “razmenskih odnosa”, ali ti stavovi, primećuje Debora Kuk, odgovaraju podjednako odlučnim tvrdnjama Fukoa o prodornosti odnosa moći. Nakon brižljive analize razlika, autorka zasnovano zaključuje da drugačiji pristupi Adorna i Fukoa vode ka sličnim, a u nekim slučajevima i ka istim zaključcima. I Fuko je, kao i Adorno, uveren da moć na Zapadu pokušava da ovlada autonomijom pojedinca. Pojedinci su “proterani u sferu privatnog postojanja i pukog konzumiranja” jer život u poznom kapitalizmu, konstatuje Adorno, odlikuje “izostanak autonomije i vlastite supstance”. Servilnost i konformizam posledice su prisilnih tehnologija, dopisuje Fuko, a evidentira Kukova. Pojedinci su tako navedeni da održavaju status quo, što na kraju vodi “negiranju autonomne subjektivnosti kojoj se ideja demokratije obraća”.
Da bi se mehanizmi prisile i njihov uticaj na oblikovanje onoga što doživljavamo kao “naše biće” ili “našu individuu” objasnili, potrebno je razmotriti kako Adorno i Fuko razumeju individuu, šta preuzimaju od psihoanalize i Frojda, a šta kritički odbacuju i zbog čega. Time se bavi treće poglavlje “Beleške o individuaciji”. Nakon analize problema slediće odgovori ili pokušaji rešenja, načini na koje se može pružiti otpor silama represije koje nas prožimaju. Ti odgovori smešteni su upravo u poglavljima “Otpor” i “Kritika” i oni nastoje da pozicioniraju značenje otpora, mogućnost slobode koji se krije unutar njega, kao i smisao kritike i njenu (možda i najznačajniju) ulogu u kontinuiranom odbijanju svakog normiranja mišljenja i obožavanja moći koja nas tlači.
Međutim, koliko je ovo delo usmereno na značaj “kritike”, koja je prikazana kroz “kritiku Zapada”, odnosno zapadne civilizacije, ono je takođe uporedna analiza dva bogata istraživanja izuzetnih savremenih likova filozofije. Ukoliko se u Fukoovoj i Adornovoj misli i može iznaći zajedničko ishodište, to zajedničko ishodište autorka je pronašla (svojstveno njima samima) ističući i naglašavajući njihove razlike. Debora Kuk temeljno je godine svog proučavanja uspela da iznese na jasan i prijemčiv način, pa je ova studija, osim što govori o krajnje aktualnim problemima našeg društva koji će biti zanimljivi čitaocima što se prvi put susreću sa Fukoom i Adornom, od velikog značaja i za samu teoriju i one teoretičare koji detaljnije istražuju čvorišta i rukavce u delima ovih mislilaca.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
U utorak 3. juna, dodelom nagrada i programom pod nazivom Epilog u ritmu, završeno je jubilarno 70. Sterijino pozorje. Ovaj festival je tačna slika situacije u kojoj se nalazi naše pozorište uvek – čak i onda kada pozorišna javnost nije zadovoljna načinom podele nagrada, ili onda kada se čini da selekcija nije “pravedna”. Zato u ovom tekstu neće biti reči o svih 12 predstava (devet u takmičarskom programu i tri u Krugovima), koje je odabrala selektora Ana Tasić, već o pokušaju da se uhvati slika naše teatarske situacije
Snežana Mijić je slikarka, konzervatorka u “Galeriji Matice srpske”, trenutno na doktorskim studijama primenjene umetnosti i dizajna na novosadskoj Akademiji umetnosti. Neposredan povod za naš razgovor je njena izložba “O svinjama sve najlepše”, u Kulturnom centru “Laza Kostić” u Somboru. Kustoskinja Iva Leković piše u katalogu: “Zoopraksiskop Snežane Mijić polazi od jednostavne zamisli koja se mutiplikuje u nekoliko pravaca tumačenja. Uzimajući motiv svinje iz fotografske serije životinja u pokretu Edvarda Mejbrida, koga možemo smatrati pionirom multimedijalnih i intermedijalnih istraživanja, autorka preispituje odnos tradicionalnih i novih medija, ujedno skicirajući i (uvek) aktuelno stanje društva”
Intervju: Zoran Marinković, frontmen grupe “Bjesovi”
Kad biste pitali one koji su odrastali u vremenima “novog talasa”, svako bi znao da vam kaže da je Piko Stančić bio faca po nečemu. Bilo kao pouzdani bubnjar u nekoliko važnih bendova, bilo kao producent koji je nepogrešivo stilizovao zvuk naših grupa tako da dosegnu svetski nivo, bilo prosto kao faca čiji talenat se nije mogao tako lako definisati
Zakleo se Vučić u vlast i u med da će u Kosjeriću da zavede red, mogla bi da glasi pesmica o apsurdno brutalnoj funkcionerskoj kampanji koja se vodi u ovoj malenoj opštini
Izgleda da je predsednik Srbije momački nagazio na žulj Putinu. Zašto? Zato što mu Zapad možda i može pomoći u pokušaju da izađe na kraj sa studentima i velikim delom pobunjenog društva, a Moskva ni u teoriji
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić pokušava da uništi srpske Univerzitete kako bi opstao na vlasti. Ne shvata pritom da bez Univerziteta gubi društvo iz kojeg, kao i svaki parazit, isisava životodavne sokove. On ubija ono što ga drži u životu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!