img
Beograd, 13°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Pozorište

Obična razvučenost

07. februar 2007, 17:59 Ivan Medenica
Copied

Uglješa Šajtinac, Banat;
režija Dejan Mijač;
igraju Milutin Milošević, Nenad Ćirić, Dubravka Kovjanić, Nikola Rakočević i dr.; Scena "Ljuba Tadić", Jugoslovensko dramsko pozorište

Sudbina Nemaca iz Vojvodine sigurno pruža snažnu dramsku građu. U njihovoj sudbini najprovokativnije jeste to da je zajednica, iz koje su pojedinci, regrutacijom ili dobrovoljno, odlazili da ratuju za nacističku Nemačku, po završetku rata postala nosilac kolektivne krivice i bila proterana iz svoje prave domovine u onu „izvornu“, zbog čijih je nakaradnih ideala i stradala. Drugim rečima, cela jedna etnička zajednica kažnjena je bez tačnog utvrđivanja pojedinačne odgovornosti, mada je činjenica – i bez toga ne bi bilo tragičkog jezgra – da je njen značajan deo, dobrovoljno ili prisilno, pasivno ili aktivno, učestvovao u zločinačkom političkom projektu.

Neke od tema i motiva koje pruža ova istorijska građa dotakao je pisac Uglješa Šajtinac u komadu Banat, premijerno izvedenom na Sceni „Ljuba Tadić“ Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Jedan od dramskih stožera ovog dela jeste sudbina porodice Volf iz Banata: otac Jozer je umoran i umeren, svestan da je njihova jedina domovina ona u kojoj već vekovima žive, sin Ervin je uspaljeni pristalica Hitlera, a ćerka Magdalena povučena u svet ručnog rada, filmova i sanjarenja o dalekim destinacijama. Nasuprot njima, nalazi se srpska porodica iz istog sela, čiju samo najmlađu generaciju srećemo: brat Dobrivoje, uspaljeni pristalica Staljina, i njegova pravdoljubiva sestra Đuđa koja je, takođe, osuđena na svet kuće i ručnog rada. Glavni junak, međutim, nije ni iz jedne od ove dve porodice; Svetislav je momak koji stoji između dva sveta, nije ni komunista ni nacista, flertuje i s Đuđom i s Magdalenom, prilagodljiv je i realan, nije opsednut ideološkom strašću, već samo umetničkom – obožava holivudske filmove.

Već iz ovakve konstelacije likova i njihovih odnosa može da se nasluti da komad Banat pati od nekog šematizma i uopštenosti: dve ideološke isključivosti bez razrađenih motiva (jedino što je Ervin krut i priglup, a Dobrivoje, kako nam pisac neubedljivo tvrdi, osvetoljubiv zbog svoje sirotinje), dva srodna slučaja ženskog podređivanja, klišetizirana predstava o provincijalcu kome je film sredstvo bekstva. Čak ni u saradnji s rediteljem kakav je Dejan Mijač, mladi i neiskusni glumci nisu mogli, na takvoj osnovi – na jednoj noti – da odsviraju značajnije uloge. Petar Benčina doneo je uopšteni stav zadrtosti, a nije začuđujuće što Ervinovo odricanje od nacizma – do kog dolazi posle sakaćenja na frontu i prezira koji je osetio od strane braće iz matice – nije uspeo da odigra, jer je pisac za tu drastičnu promenu predvideo samo jednu repliku i pantomimsku scenu cepanja Hitlerove slike! Jelena Petrović grčevito se držala nekakve nerazumljive ljutitosti i prpošnosti kao jedinih odlika Đuđinog lika, a donela ih je s prilično krutosti, karikiranog podvlačenja, tehničke samodovoljnosti, bez osećaja za partnersku igru. Nikola Rakočević je, takođe, doneo samo stav ideološki zadrtog tipa, ali je njegova igra bila mekša, uverljivija, fino komički intonirana i ostvarivala je autentičan energetski protok.

Tekst je pružao nešto više prostora Dubravki Kovjanić (Magdalena) i Milutinu Miloševiću (Svetislav), ali ga ni oni nisu adekvatno iskoristili; dramski neizdiferencirana i uopštena „začudnost“ u tumačenju Magdaleninog lika i samo neki sporadični „poeni“ u glumačkom oblikovanju (auto)ironičnog, komformističkog i relaksiranog životnog stava koji zastupa Svetislav. U većini situacija, Milošević je tekst govorio ravno i bez dramske razrade – čak i kad govori o očevoj pogibiji ili prepričava film koji će postati sublimacija svih njegovih težnji da ponovo pobegne u veliki svet – dok se, kad je u pitanju glumačka tehnika, neprijatno izdvajala privatna krutost njegovog stava i izostanak partnerske igre. Nenad Ćirić je doneo epizodni lik rezigniranog i smirenog oca Jozera, a Srđan Timarov takođe epizodni lik živopisnog opsenara s prekookeanskog broda.

Bilo je potrebno da se ovoliko zadržimo na analizi glumačke igre zato što je ona, u poslednjim predstavama Dejana Mijača, apsolutno središte rediteljevog interesovanja – naravno, u kombinaciji s brižljivim iščitavanjem teksta – dok se prema drugim scenskim sredstvima pokazuje izvestan nehat, pa se ona, u najvećoj meri, prepuštaju umetničkim saradnicima. Taj „pakt“ ponekad donese odlične rezultate, ali se ovog puta to nije desilo; sofisticirani video-rad Borisa Miljkovića, sa spoljašnjim i unutrašnjim pejzažima ravnice, možda ima samostalnu likovnu vrednost, ali mu je scenska funkcija bila dosta ilustrativna i u stilskom raskoraku s konvencionalnim dekorom Jasmine Holbus (neka minimalistička kosina, s jednim jeftino stilizovanim drvetom i realističkom garniturom za sedenje, što je, valjda, trebalo da stvori efekat široke ravnice). Ni neka druga scenska rešenja, kao što je, na primer, način na koji je reditelj rešio Ervinovu pojavu na frontu, nisu bila nadahnuta i maštovita.

U odličnoj Mijačevoj režiji Trga Heroja, vrlo spor ritam bio je smela, samosvojna i opravdana estetska vrednost, nasuprot ovoj predstavi, gde je reč o običnoj razvučenosti s propratnim efektom dosade. Takav efekat je, moguće, posledica činjenice da, za razliku od Trga heroja, gde (ozbiljnoj) publici pažnju drži slušanje mudrog teksta u tumačenju vrhunskih glumaca, ovde nismo imali ni takve glumce, ali još manje takav tekst… Tako, na kraju, dolazimo do inicijalnog problema: isuviše velikog rediteljevog poverenja u tekst koji niti je složena i velika istorijska drama sa sudbinskim izborima i delima, niti uverljiv i živopisan prikaz malih i skrajnutih ljudskih sudbina, pritisnutih velikom istorijom.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kultura

22.novembar 2026. S. Ć.

Vanja Ejdus i Igor Đorđević odbili da prime nagrade Narodnog pozorišta

Glumci Narodnog pozorišta Vanja Ejdus i Igor Đorđević odbili su da prime godišnje nagrade Narodnog pozorišta zato što Uprava odbila da nagradi njihove kolege nelojalne Vučiću

Kultura

21.novembar 2026. S. Ć.

Kamerna scena „Studio“: Predstave za mlade, mladih autora

„Studio Centar“ otvara Kamernu scenu. Na repertoaru su predstave za mlade, mladih autora. A toga u Beogradu nema

Kultura

21.novembar 2026. Sonja Ćirić

Ašhen Ataljanc: Zašto me UBUS nije predložilo za nacionalnu penziju

Ministarstvo kulture je prošle godine odbilo balerinu Ašhen Ataljanc za nacionalnu penziju, a ove godine je Udruženje baletskih umetnika Srbije nije ni kandidovalo

Otvaranje Festivala autorskog filma

Kultura

21.novembar 2026. S. Ć.

FAF: Konačno festival koji je napunio salu

Pred krcatom salom i sa Kanskim pobednikom, počeo je Festival autorskog filma - onako kako nisu počinjali prethodni ovogodišnji festivali u prestonici

Kultura

20.novembar 2026. Sonja Ćirić

Beogradska filharmonija mora da otkaže koncert Lang Langa

Koncert velikog pijaniste Lang Langa sa Beogradskom filharmonijom 13. decembra je otkazan, zato što se Ekspo povukao iz pregovora o generalnom pokroviteljstvu. Da li je moralo tako da se desi

Komentar
Lidija Vukićević polivena jogurtom ispred Skupštine Srbije

Komentar

Uloga jogurta u konstituisanju Skupštine Srbije

Zbog čega je neobična skupina ljudi predvođena Vučićem Aleksandrom, na konstitutivnoj sednici Skupštine Srbije, upala u amok zbog jogurta prosutog po glavi narodne poslanice, „ugledne umetnice“ i, dabome, žene?

Ivan Milenković
Vučić, Jovanov

Pregled nedelje

Skupštinski krindž Aleksandra Vučića

Kako je Aleksandar Vučić uverio javnost da naprednjaci nisu dostojni potpredsedničkog mesta Narodne skupštine i kako mu je njen predsednik – Aleksandar Čupić – pred svima teoretski i praktično objasnio šta je parlamentarizam

Filip Švarm
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure