Izložba u Nišu posvećena šest decenija stvaralaštva Milana Stanojeva, umetnika koji i u devedesettrećoj svakodnevno slika
U Galeriji savremene likovne umetnosti u Nišu, u Paviljonu u Tvrđavi, otvorena je izložba grafika i slika Milana Stanojeva.
Povod nije čest – šezdeset godina rada.
Autorka izložbe Jasna Kujundžić Jovanov kaže za „Vreme“ da delo Milana Stanojeva (1931.) broji „na hiljade radova“ pa nije bilo lako izdvojiti one koje će ga reprezentovati, kao i da on i u ovim poznim godinama predano radi.
Tokom ovih šest decenija, zanimale su ga, objašnjava, mnoge teme: ljudi, svakodnevni upotrebni predmeti, prikazivao je poetičke vrednosti predela, istraživao svetlost i senku u prirodi i na urbanim detaljima.
Ljudi su obavezno prisutni na njegovim radovima do pred kraj osme decenije, oni su „vesela, nekonvencionalna bića koja probijaju granice društveno poželjnog ponašanja“, ističe Jasna Jovanov i izdvaja grafike Biciklista i dve žene, Kojem dasi cveće, Kome u posetu, Posle gađanja, Vožnja, Pevač, Na policama…
Već sredinom osme decenije Stanojev u potpunosti isključuje narativnost i tematski se opredeljuje za „poetiku malih stvari“, intimistički pristup i ciklično prikazivanje pojedinih predmeta.
„Predmet u njegovom slučaju podrazumeva voće kao prvi izbor – gomile krušaka, šljiva, dinje, odnose prijemčivih okruglastih oblika i površine – što je u krajnjem ishodu dovelo i do nagrađene grafike Kruške na stolu (1975), a zatim i predmete koji na različite načine nose lični, a istovremeno i utilitarni pečat – ciklusi zavesa, jastučnica, zembilja i drugih svakodnevnih rekvizita u našim životima.“
„U poslednjih nekoliko godina osme decenije Stanojev je posegnuo za predmetima U završnoj deceniji prošlog veka, u grafiku, kao i u slikarstvo koje sve više preuzima primat, umetnik opsesivno ponavlja markantna lica posmatrana iz profila oštrih crta, lišenih izraza i stoga sličnijim automatima a ne živim bićima, što je njegov način da ukaže na promene koje su se desile, u njegovom ličnom, kao i u svetu oko njega. Prostor grafike, kao i slike, preobražen je ili u grotesku, ili u odraz protesta, očaja, bunta koji je do današnjih dana samo dobio na intenzitetu.“
Od početaka ovog veka slikarstvo predstavlja preovlađujuću tehniku u njegovom radu Milana Stanojeva. Njegove slike su monumentalnog formata, i često zalaze u domen apstrakcije.
„Elementi njegovih slika su linije svetlosti koje se rasprskavaju iz centra, šahovska polja u kojima se nižu brojevi, motiv kocke izvučen iz sada već daleke prošlosti sopstvenog opusa, otmena đubrišta odbačenih predmeta naših života, svojevrstan repertoar simbola koji ga odvodi ka sve intenzivnijoj ekspresiji oličenoj u spoju linije i kolorita. Mada aktuelan više od dve decenije, ovaj deo njegovog stvaralaštva još čeka na pravo tumačenje“.
Milan Stanojev doslovce svaki dan provodi pred štafelajem i slika, kaže Jasna Jovanov. „I posle šest decenija Milan Stanojev i dalje stvara sa nesmanjenom posvećenošću, otvorenošću i energijom i ostaje nam samo da nagađamo u kom pravcu će se njegovo delo nastaviti“.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“U Pesku pjeskare Husinska je buna središnja osa, ali to je i roman o prijateljstvu, o gradu, o zločinima, o knjigama, muzici i slikama, o rečima kakve su lunatik i kopile, o strahu obraćenika, pa ako hoćete i roman, kako bi rekao pripovedač, o jebenoj ljubavi. Ako bi postojao neki metafizički knjigovođa, koji bi sabrao i oduzeo sve njegove ulaze i izlaze, saldo bi bio krajnje neinventivan – život”
Ako ima (otetih) para, oni mogu živeti i sa ubistvima i samoubistvima i prevarama, i tek kada para ponestane, nastane haos i munjeviti sunovrat. Sve će, manje ili više, preživeti, samo im ne dirajte novac
U staromodnom secesionističkom iskustvu obično žitelji određene teritorije pokreću proces otcepljenja od drugog dela teritorije na kojoj žive neki drugi ljudi. Nije, naime, zabeležno (do sada) da teritorija hoće da se otcepi mimo volje sopstvenih žitelja
Komandant „Kobri“ pukovnik Darko Đošić bi zbog gume Vučićevog službenog automobila kao moralni čin trebalo da podnese ostavku ili da se ubije. Naravno, ako je istina sve što je Informer objavio
Aleksandar Vučić se požalio da „zbog svega što mu rade“, teško pate njegovi roditelji. Majke i očevi kćeri koje su gažene ili im je bejzbol palicom polomljena vilica – ne pate. Na ovoj osnovi je šef države ponudio dijalog
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!