img
Loader
Beograd, 5°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

In memoriam - Hašim Kučuk Hoki (1946-2002)

Nema te više, sevdalija

05. decembar 2002, 18:16 Nebojša Grujičić
Copied

Prošle sedmice u saobraćajnoj nesreći na autoputu Novi Sad–Beograd poginuo je poznati pevač narodne muzike Hašim Kučuk Hoki. Sve je simbolično u ovoj smrti. I "stojadin" koji je vozio čovek koji je prodao milione "nosača zvuka" i u kadilacima prešao hiljade milja, i to što je sahranjen par dana pre nego što 29. novembar prvi put posle pola veka nije bio praznik i to u banatskom selu Sakule, gde je u iznajmljenom stanu živeo sa svojom desetom suprugom i njihovo dvoje od jedanestoro dece koliko ih je imao. Nad njegovim grobom stajao je posmrtni venac sa grbom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije

Hoki jeste bio simbol. Alija Sirotanović koji peva, junak samoupravnog kafanskog sevdaha i predvečerja sirotinjskih predgrađa. Svaki put kada bi zapevao čuveni napev „samoća mi srce para“, zveknuo bi se onim ručerdama po prsima, a onda ih, vapijući za otišlom draganom, širio u zdravicu na koju su po drumskim mehanama od Triglava do Đevđelije istočeni hektolitri vinjaka. Sirotinja, što bi rekao Lu Rid, samo plače i pije, a Hoki je podvlačeći svoj meki vokal ispod suza i rakije na jedini mogući način pevao svoje neprikosnovene himne kockastih stolnjaka.

Postoji u slavnoj seriji „Kamiondžije“ jedna epizoda u kojoj Čkalja polazi u večernju školu da položi niže razrede osnovne škole. Da bi položio tzv. muzičko vaspitanje, on mora da otpeva jednu pesmu. Beskrajno falširajući on peva Hokijevu „Pijem da je zaboravim“. Sve je trebalo da bude strašno smešno, Čkalja se baš trudio, a ispalo je užasno tužno. I to po pravoj meri tuge kamiondžijskog života. U filmu Specijalno vaspitanje Gorana Markovića Slavko Štimac igra momka koji izlazi „na vikend“ iz popravnog doma sa svojim prijateljem kojeg igra Berček. Jednom se zateknu u nekom novobeogradskom stanu gde pokušavaju da smuvaju dve devojke uspešno imitirajući normalne, gradske momke. Jedna od devojaka pita Štimca šta bi voleo da mu pusti na gramofonu, a on je pita ima li onu stvar o Aliji sevdaliji. U tom trenutku cela njihova igra se ruši. Pesma o kojoj je reč, Hokijeva „Nema te više Alija“, izdaje ih – oni su iz jednog drugog sveta, iz kruga prezrenih, odbačenih i izgubljenih u čijem centru stoji Hašim, i sam od njihove sorte, i peva njihovu tugu.

Rodio se u Fojnici, 1946. godine, u ljutoj sirotinji. Bio je najpre čobanin, sa petnaest godina se prvi put oženio pastiricom u koju se zaljubio. Godine 1967. otišao je u vojsku, gde je naučio da čita i piše. A onda je zapevao. Najpre po sarajevskim kafanama, a onda je početkom sedamdesetih banuo na festivale narodne muzike i opčinio publiku. Kada je prvi put izašao na scenu Doma sindikata u farmericama, tek sišao s voza, sa dugom kosom „kao Bitls“, kako je pričao, i tamnim naočarama zahvaljujući kojima nije video mikrofon pa su morali pred njega da ga dovedu držeći ga za ruku – publika se petnaest minuta smejala. Ali, kada je otpevao „Pijem da je zaboravim“, petnaest puta zvali su ga da se pokloni. Ostalo je istorija. Singl sa ovom pesmom dnevno je prodavan u 30.000 primeraka, da bi na kraju dosegao milionske tiraže, postavivši i danas neprevaziđen diskografski rekord. U blistavoj karijeri koja je sledila, za njega je najveći uspeh i priznanje u životu bilo to što je pevao čoveku koga je najviše voleo, Josipu Brozu Titu. Ovaj je, pričao je, najviše voleo da mu Hoki peva baš tužbalicu za umrlim ocem: „Nema te više Alija“.

U Titovoj uniformi pevao je i na raznim priredbama od Amerike do Australije, tukao se sa četničkom i ustaškom emigracijom i nije dao nikome da mu dira u domovinu i predsednika. A onda je otišao u Ameriku. U Njujorku je otvorio restoran „Sarajevo Olympic Village“, na čijem meniju su počasno mesto zauzimali bosanski lonac, sarma i ćevapi. U međuvremenu se zaljubljivao i ženio. Godine 1986. u SAD je zbog bigamije osuđen i proteran nazad u Jugoslaviju.

O njemu se potom dugo ništa nije čulo, država u koju se zaklinjao krvavo se raspala, a onda, po završetku rata, Hoki je pravo niotkuda banuo u televizore. Izgledao je kao čudo – vukao je za sobom bistu Josipa Broza Tita, kleo se u njega, proklinjao šest ratnih zločinaca koji su mu rasturili Jugu, pričao o svojih deset brakova, četiri hiljade žena s kojima je spavao, svom američkom snu i čitavoj silesiji dece razasutoj po svim delovima sveta, od kojih dva sina nose Titovo ime. Voditelji su se sprdali s njim, a on je pričao o onome u šta je verovao i za šta je živeo. Najavljivao je povratnički album koji nikada nije snimao.

Kada ga je 1986. godine Petar Luković pitao o kakvoj Jugoslaviji sanja, Hoki mu je odgovorio: „Sanjam je kao novu Ameriku: bogatu, veliku. Sanjam Jugoslaviju u kojoj narod ne mora da razmišlja može li da prehrani svoju djecu ili ne, u kojoj je narod veseo, srećan, zadovoljan, sa osmijehom, pa da mi ljudi kažu ‘Pa, gdje si, Hokac? Oćemo li zapjevat’?’ A danas me niko ne pita za pjesmu.“

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura
Milena Radulović dobila je Gran pri ne: Bitefa ne samo zbog uloge u „Procesu Peliko“, već i zbog svega što je napravila za sve žene u regionu.

„ne:Bitef“

19.decembar 2025. B. B.

Mileni Radulović Gran pri „ne:Bitefa“

Milena Radulović dobila je Gran pri ne: Bitefa ne samo zbog uloge u „Procesu Peliko“, već i zbog svega što je napravila za sve žene u regionu

Intervju: Nenad Pavlović, reditelj

18.decembar 2025. Bratislav Nikolić

Stvaralaštvo je jedini protivotrov za smrtnost

Reč je o odnosu između oca i sina, o suočavanju sa konačnošću očinske figure, što se uvek događa iznenada bez obzira na to koliko se u mislima pripremali za to

Striming

18.decembar 2025. Zoran Janković

Dok nuklerani projektil leti prema tebi

Kuća dinamita, režija Ketrin Bigelou, igraju Idris Elba, Rebeka Ferguson, Gabrijel Baso; Netflix 2025.

Pozorište

18.decembar 2025. Marina Milivojević Mađarev

Rekonstrukcija užasa

Proces Peliko, režija Milo Rau
“Ne: Bitef”

Filozofija

18.decembar 2025. Slobodan Simović

Zabranjene jabuke, obmane i manipulacije

Nenad Fišer, Anatomija grijeha: kroz istoriju propagande
Nomad, Sarajevo 2025.

Komentar
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić u Ovalnoj sobi Bele kuće sa Donaldom Trampom

Pregled nedelje

Zbog čega Tramp ne može da smisli Vučića

Lako je zamisliti kako vilom Bokeljkom u gluvo doba noći odjekuje Vučićev glas: „O Trampe, zašto me ne podnosiš?“ Odgovor na Truth Social najverojatnije bi glasio – „Zato što si šibicar“

Filip Švarm
Predsenik Srbije Aleksandar Vučić u Briselu u sedištu Evropske unije pred zastavama EU

Komentar

Ili Vučić ili EU

Građani Srbije nalaze se pred izborom: ili Vučić, ili Evropska unija. Sve ostalo je prazna priča

Andrej Ivanji
Niko od nas nema prava na odustajanje od slobode. Neprihvatljivo je klonuti duhom. Neprihvatljivo je napuštanje poslednje linije odbrane.

Komentar

Poslednja linija odbrane: Gotov je!

Niko od nas nema prava na odustajanje od slobode. Neprihvatljivo je klonuti duhom. Neprihvatljivo je napuštanje poslednje linije odbrane. Jer juriš varvara na tužioce i sudije njihov je poslednji atak. Iza toga je ambis

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1824
Poslednje izdanje

Propast projekta “Generalštab” i podizanje optužnice protiv ministra kulture

Dan kada im je krenulo nizbrdo Pretplati se
Intervju: Slobodan Beljanski, advokat

Demon zla hara našom državom

Intervju: Nikola Radin

Budžet Beograda – bankomat za povlašćene

Novi Pazar: Bitka za DUNP

Razvejavanje neznanja, propagande i predrasuda

Intervju: Anja Šifrin, predavačica na Univerzitetu Kolumbija

Suočavmo se sa fašizmom

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1824 18.12 2025.
Vreme 1823 11.12 2025.
Vreme 1822 03.12 2025.
Vreme 1821 26.11 2025.
Vreme 1820 19.11 2025.
Vreme 1819 12.11 2025.
Vreme 1818 05.11 2025.
Vreme 1816-1817 22.10 2025.
Vreme 1815 16.10 2025.
Vreme 1814 09.10 2025.
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure