img
Beograd, 13°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

More, zemlje, ljudi

Nedosanjani Mediteran

24. decembar 2013, 22:38 Tijana Krivokapić
foto: tijana krivokapić
Copied

Muzej evropskih i mediteranskih civilizacija (MuCEM), otvoren u junu ove godine u Marseju, jedan je od najuspelijih muzeoloških projekata realizovanih u Evropi u skorije vreme

„Kada sanjamo o čovekovom ispunjenju, o ponosu i sreći što smo ljudi, naš se pogled okreće ka Mediteranu.“

Žorž Dibi, Mediteran, ljudi i nasleđe, Pariz, 1986.

U eseju Imaginarni muzej iz 1947. godine, Andre Malro zamišlja prostor ispunjen umetničkim delima koja su ljudi zapamtili, videli na reprodukcijama ili o kojima su čitali u knjigama. Tjeri Fabr, osnivač Averoesovih susreta, tvrdi da postoji jedan takav „imaginarni muzej“, i to Mediterana, sastavljen od priča koje se nalaze u samom korenu mitologije Sredozemlja. Možda je upravo potreba za otelotvorenjem tog imaginarnog muzeja glavni pokretač ustanove koja je prema rečima kritičara jedan od najuspelijih muzeoloških projekata u skorije vreme u Evropi, Muzeja evropskih i mediteranskih civilizacija (MuCEM), otvorenog u junu ove godine u Marseju.

Ideja o osnivanju ovog muzeja rodila se pre više od dvanaest godina, ali su nesuglasice između Pariza i Marseja kočile njeno ostvarivanje. Proglašenje Marseja Evropskom prestonicom kulture za 2013. godinu dalo je projektu dugo očekivani polet.

KOCKA: Za nekog ko prvi put posećuje Marsej teško je zamisliti da se pored nedavno renovirane tvrđave Sen Žan nije oduvek nalazila čipkana kocka koja je danas glavno zdanje MuCEM-a. Pa opet, ta glomazna doza poezije u produžetku pitoreskno-urbane Stare luke i nije mogla biti glavna preokupacija grada koji se u francuskim medijima uglavnom pominje zbog socijalnih tenzija i mafijaških obračuna. Za muzej je određena lokacija između tvrđave i pristaništa za brodove koji dolaze iz severne Afrike. Mesto je samo po sebi značajno. Na konkursu za arhitektonski projekat pobedio je Rudi Ričoti, enfant terrible francuske arhitekture koji je pre par godina izazvao skandal izjavom da je „katolički arhitekta“. Njegov projekat, bez ikakve namere da šokira, pruža suptilnu materijalnu interpretaciju kompleksnih odnosa između mediteranskih civilizacija. Sagrađena na veštačkom ostrvu u produžetku keja broj 4, Ričotijeva kocka je sa tvrđavom povezana uskim mostom. Iako arhitekta verovatno nije nameravao da svakim elementom građevine napominje sadržinu i smisao Muzeja, teško je prilikom prelaska mostića ne osetiti kako se fizički odvajamo od ustaljenih percepcija i komfornih predrasuda. Kocka je sama po sebi verovatno jedna od najlepših građevina 21. veka. Istovremeno prozračna i impozantna, moderna i orijentalna, ona isto toliko podseća na srednjovekovne vitraže koliko i na arapske mušarabije. Šupljikavost čipkaste strukture fasade podseća na poroznost granica između mediteranskih civilizacija koje neprestano utiču jedne na druge. To da Ričotijeva konstrukcija fascinira posetioce od kojih više od pedeset odsto dolazi van regije u kojoj se nalazi Marsej, ogleda se i u činjenici da dve trećine posetilaca posećuju MuCEM samo da bi obišli zgradu muzeja. Brojke su inače više nego ohrabrujuće za ovaj grad koji nema turističku auru: od otvaranja, MuCEM je posetilo više od milion ljudi.

POSTAVKA: Stalnu postavku MuCEM-a čine predmeti iz Muzeja čoveka i Muzeja narodnih umetnosti i tradicija koji je zatvoren 2005. godine. Kolekcija ovog muzeja prebačena je u Marsej s namerom da joj se jednog dana posveti odgovarajući prostor. Muzej narodnih umetnosti i tradicija, naime, zatvoren je ponajviše jer ga je veoma malo ljudi posećivalo, predmeti koji su u njemu bili izloženi izgledali su prašnjavo i nepovezano sa današnjicom. Ovu kolekciju nasledio je MuCEM i očigledno je da se ne radi o priželjkivanom nasledstvu. Tako su se i pre nego što su počeli da razmišljaju o kolekciji posvećenoj Mediteranu, kustosi MuCEM-a našli pred zagonetkom kako integrisati nametnuto muzeološko blago. Takođe, poučeni nesrećnim iskustvom kolekcije koju je trebalo udomiti, oni nikako nisu hteli da stalnu postavku zasnuju isključivo na predmetima iz mediteranskih predela. Neophodno je bilo naći magičnu formulu pomoću koje bi se muzej posvećen različitim društvima i civilizacijama otarasio etnološko-antropološkog karaktera.

Odabrane eksponate iz ove kolekcije upotpunjuju tekuće izložbe kojima se kustosi trude da stvore uslove za svojevrsnu mentalnu sliku Mediterana koju bi svako za sebe mogao da počne da konstruiše dok se šeta izložbom i da je ponese kući.

CRNO I PLAVO: Naime, ponavljati da je Mediteran kolevka civilizacije danas nije dovoljno. Pokušati naći odgovor na pitanje šta je uopšte Mediteran iziskuje i da se prisetimo da on nije samo „naš“, to jest da će se mogući odgovori razlikovati u odnosu na mesto sa koga se trudimo da ih formulišemo. U tom smislu interesantno je evocirati činjenicu da je za Turke Mediteran „Belo more“, nazvan tako u odnosu na Crno more, a da su ga u starim arapskim knjigama zvali „more Al-Rum“ to jest „more Evropljana“ jer s arapske tačke na Mediteran se gledalo kao na teritoriju konflikta između hrišćanske i muslimanske civilizacije. Naučno otkriće Mediterana kao jedinstvenog geografskog, geološkog, kulturološkog koncepta zapravo potiče iz 18. veka. Evropski naučnici su se trudili da dokažu da postoje neosporive sličnosti među mediteranskim predelima, biljkama i narodima; biljke koje rastu na jugu Francuske i u Magrebu više liče jedne na druge nego što liče one koje rastu na severu i na jugu Francuske, a ono što se naziva mediteranski mentalitet razlikuje se recimo od srednjoevropskog ili skandinavskog. Srbi, još uvek pod uticajem osećaja jadransko-jugoslovenskog fantomskog uda, tako će reći da se osećaju sličniji Libancima nego Mađarima.

MuCEM pak sugeriše na činjenicu da ako želimo da Mediteran nekako kulturološki obuhvatimo, treba da budemo spremni da se izmestimo iz svojih kulturnih okvira.

Izložba „Crno i plavo“ kojom je muzej otvoren upravo na to podstiče. Tenzije koje su oduvek postojale među obalama Mediterana prikazane su kroz istorijske epizode (Napoleonov pohod na Egipat, uspon fašizma u Italiji, Španski građanski rat, opsada Sarajeva…) pružajući uvid u njihove različite percepcije. Sam naslov izložbe, inspirisan Gojom i Miroom, skreće pažnju na svetlost i senku u kojima se narodi s različitih obala Mediterana naizmenično nalaze. Kroz Užase rata, Goja se pretvara u mračnog proroka civilizacije koja se, kada je nametnuta, sudara sa demonskom stranom čovekove prirode. Slojevitost njegovih grafika suprotnost nalazi u Miroovim dvodimenzionalnim kompozicijama. Miroovo plavo je boja sna – sila koja omogućava preporod.

RAZLIČITE PRIZME: Ovakvo predstavljanje istorije Mediterana u MuCEM-u ima i politički značaj u zemlji u kojoj 42 odsto stanovništva smatra da prisustvo muslimana predstavlja opasnost za društvo. Odavanje priznanja uticaju islamske civilizacije u javnoj instituciji, u jedinom gradu u Francuskoj u kome građani arapskog porekla ne žive na periferiji može se protumačiti i kao pokušaj vlasti da doprinese socijalnom miru. Kroz istoriju, insistiranje na kulturnoj celovitosti Mediterana nije bilo motivisano isključivo humanističkim aspiracijama već je služilo i kao opravdanje za kolonizaciju. Autori ove izložbe su zato veoma vodili računa da se nijedno od mediteranskih lica ne predstavi jednostrano. Vođen Benjaminovim uverenjem da je svaki dokument o civilizaciji ujedno i dokument o varvari-zmu, posetilac se kroz izložbu navikava da svaki predmet ili umetničko delo posmatra kroz različite prizme. Na taj način, sami odlučujemo koji će aspekt biti u tami, a koji će osvetliti mediteransko sunce.

Poslednji deo aktuelne izložbe posvećen je današnjim političkim previranjima u zemljama mediteranskog prostora – građanskom ratu u Libanu, prikazuju se delovi filma Odisejev pogled Tea Anglepulosa, a kroz dokumentarni materijal se spominje i Arapsko proleće. Zbog jednog rada prikazanog pred sam kraj izložbe, ovo putovanje kroz Mediteran ipak ostavlja gorak ukus u ustima. Reč je o kontroverznom kratkometražnom filmu palestinske umetnice Larise Sansur s ironičnim nazivom Nation Estate. Ona u sajens-fikšn stilu zamišlja palestinsku državu koja je cela stala u jedan moderan soliter. Svi građani nekadašnje Palestine sada žive u ovom neboderu u kojem svaki sprat predstavlja jedan od izgubljenih gradova: Jerusalim je na trećem, Ramala na četvrtom i Vitlejem na petom spratu. Umetnica, koja je ujedno i glavni lik filma, kreće se kroz zgradu i vodi nas kroz ostatke kulture svoje sada izolovane nacije: iz ultra moderne kuhinje vadi kutije za obrok u kojima su tradicionalni tabule i falafel… Film se završava tako što ona pored prozora zaliva biljku. Kada se kamera udalji, vidimo da je ta biljka stablo masline, a Larisa Sansur, u poodmakloj trudnoći, polaže ruku na svoj veliki stomak i zagleda se u daljinu, ka zlatnoj kupoli jerusalimske džamije.

Mediteran tako biva prikazan i kao mračna sila zbog koje se njegovi duhovi nikad neće smiriti. U vreme kad jedni pred drugima dižemo zidove, Mediteran sve manje liči na kolevku, a sve više na grobnicu za one koji nikad živi ne stignu do Lampeduze.

…pogled na muzej;…
...pogled na muzej;...
…rad Mikelanđela Pistoleta Voleti razlike
...rad Mikelanđela Pistoleta Voleti razlike
Fransisko Goja, Uspavani razum stvara čudovišta
Fransisko Goja, Uspavani razum stvara čudovišta
Huan Miro, Plavo
Huan Miro, Plavo
Abd-el-Krim proteruje Špance iz Maroka 1921.
Abd-el-Krim proteruje Špance iz Maroka 1921.
Kadar iz filma Larise Sansur Nation Estate
Kadar iz filma Larise Sansur Nation Estate
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kultura

22.novembar 2026. S. Ć.

Vanja Ejdus i Igor Đorđević odbili da prime nagrade Narodnog pozorišta

Glumci Narodnog pozorišta Vanja Ejdus i Igor Đorđević odbili su da prime godišnje nagrade Narodnog pozorišta zato što Uprava odbila da nagradi njihove kolege nelojalne Vučiću

Kultura

21.novembar 2026. S. Ć.

Kamerna scena „Studio“: Predstave za mlade, mladih autora

„Studio Centar“ otvara Kamernu scenu. Na repertoaru su predstave za mlade, mladih autora. A toga u Beogradu nema

Kultura

21.novembar 2026. Sonja Ćirić

Ašhen Ataljanc: Zašto me UBUS nije predložilo za nacionalnu penziju

Ministarstvo kulture je prošle godine odbilo balerinu Ašhen Ataljanc za nacionalnu penziju, a ove godine je Udruženje baletskih umetnika Srbije nije ni kandidovalo

Otvaranje Festivala autorskog filma

Kultura

21.novembar 2026. S. Ć.

FAF: Konačno festival koji je napunio salu

Pred krcatom salom i sa Kanskim pobednikom, počeo je Festival autorskog filma - onako kako nisu počinjali prethodni ovogodišnji festivali u prestonici

Kultura

20.novembar 2026. Sonja Ćirić

Beogradska filharmonija mora da otkaže koncert Lang Langa

Koncert velikog pijaniste Lang Langa sa Beogradskom filharmonijom 13. decembra je otkazan, zato što se Ekspo povukao iz pregovora o generalnom pokroviteljstvu. Da li je moralo tako da se desi

Komentar
Lidija Vukićević polivena jogurtom ispred Skupštine Srbije

Komentar

Uloga jogurta u konstituisanju Skupštine Srbije

Zbog čega je neobična skupina ljudi predvođena Vučićem Aleksandrom, na konstitutivnoj sednici Skupštine Srbije, upala u amok zbog jogurta prosutog po glavi narodne poslanice, „ugledne umetnice“ i, dabome, žene?

Ivan Milenković
Vučić, Jovanov

Pregled nedelje

Skupštinski krindž Aleksandra Vučića

Kako je Aleksandar Vučić uverio javnost da naprednjaci nisu dostojni potpredsedničkog mesta Narodne skupštine i kako mu je njen predsednik – Aleksandar Čupić – pred svima teoretski i praktično objasnio šta je parlamentarizam

Filip Švarm
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure