
Država i umetnici
Zašto su članovi komisije za nacionalnu penziju anonimni
Ne zna se ko je birao kandidate za nacionalnu penziju, ali ni još mnogo toga u vezi ovog priznanja kojim se država zahvaljuje umetnicima za vrhunski doprinos kulturi
foto: www.pedjabajovic.com
Peđa Bajović: ‘Velike stepenice’
Beograd, ponedeljak, 08. IV 2013.
Istorijski gledano (jer drugačije i ne umemo, naročito ovih dana), još pre par trenutaka stand-up komedija u ovom delu Balkana bila je fiktivna (‘ajde moderno, virtuelna) kategorija, znana putem filmova i televizije. Proleća 2009. primećene su prve predstave/večernji program tog tipa u Beogradu, u produkciji Kluba komedije Standup.rs,
čiji je istoimeni veb-sajt brzo postao žiža novonastajuće lokalne scene. Nekih godinicu kasnije, u dotad najslabije posećenim (pa i najjeftinijim) terminima niza manjih, klupskih mesta za zabavu, ta preduzetna mlada ekipa priređivala je takmičarske programe ‘otvorenog mikrofona’ (eng. open mic/mike), demokratičnog ‘ulaza’ i osnovne selekcije za buduće glavne aktere, stojeće komičare. Ispostavilo se da je brojna publika, puna entuzijazma za novu vrstu provoda, već ‘organizovana’ on-line i rado se materijalizuje oko dobre ponude.
Kao da sam sinoć bio na ‘smotri’ u KC Gradu kad je većini prisutnih smesta bilo jasno kako je Srđan Dinčić (iz Sremske Mitrovice) verovatno pravi materijal za (anti)zvezdu ove delatnosti, a on je već najbolji među ovdašnjim komičarima na obe noge, i jedan od najomiljenijih. Predrag Peđa Bajović iz Zagreba, kao iskusniji kolega bio je tada u žiriju, i neformalno upućivao pobednike za sledeća, poluprofesionalna pojavljivanja. Pre par nedelja, Dinčić je zagrevao publiku u punoj velikoj sali Doma omladine Beograda, pred nastup Edija Izarda (Eddy Izzard) – vodećeg stand-up komičara, ne samo u Evropi, koji je na samom početku svoje nove svetske turneje Force Majeure, u Beogradu takoreći iz cuga nedeljama unapred rasprodao karte, i za dodatno drugo veče/ukupno, preko 1000 ulaznica, a cena 2500-3000 d.!
Nekog čudi pažnja i razumevanje (konkretno, znanje engleskog jezika, a i potkulture) kojim mlada beogradska publika prati i prima Izardovu predstavu, a nekog – organizacija dostojna pop-zvezde, s obaveznim numerisanim sedenjem, bez ‘muvanja’ i žamora, s dobacivanjem samo ‘po pozivu’ i sl. Ali, u međuvremenu smo lako navikli i da naši/regionalni komičari pune pozorišne sale – u DOB-u su uspešno gostovali ‘paketi’ britanskih izvođača, a u jesen 2011. i 2012. u istoj sali kroz trodnevne stand-up festivale prošle su hiljade ljudi… No, neke slovenačke i hrvatske kolege i dalje odmiču, diktiraju tempo svojim dometima, radom na engleskom, probojima na Zapad.
Među njima, Bajović je najjugoslovenskiji, pa najviše i radi po ex-YU prostoru.
S tipičnom, a sad teško ponovljivom bio(geo)grafijom – rođen u Bijelom Polju, odrastao u (Užičkoj) Požegi, vojni pitomac u Mostaru, beogradski student i novinar, sociologiju i filozofiju diplomirao u Banja luci, u BiH posle rata radio za međunarodne organizacije, medijska znanja post-diplomski usavršavao u SAD, i onda se naselio/porodično ukotvio u Zagreb(u) – na stand-up zametak donesen preko Atlantika zapatio je sve vrste ‘naških’ jezika i humora. Sa srodnim dušama na laganim nogama, u hrvatskoj prestonici sredinom prošle decenije osnovao je prvo ‘Sve 5’, kvintet komičara koji je prerastao u trupu ‘Komedija s nogu’ – osim veb-sajta, tako je naslovljen i prvi regionalni stand-up DVD, pa se i družina komedijaša odgovarajuće teritorijalno proširila – a u prirodnom razgranavanju Peđa je utirao sopstveni put.
Među retkima u toj disciplini, Bajović osim ‘rasutog tereta’ za žongliranje i improvizaciju ima i tematski formirane, takoreći celovečernje predstave, nešto kao stand-up ekvivalent konceptualnih albuma u rokenrolu. Najpre je autobiografskom predstavom S nogu svoj 40. rođendan obeležio prošlogodišnjom ex-YU turnejom po svim mestima (čak i palankama) gde je bar neko vreme živeo (služio vojsku, npr.), da bi u sledećem pohodu izvodio Muškarac.com. Jasno, etno/nacionalne ‘burgije’ zamenjene su muško-ženskim fazonima. I dok se zahvaljujući i jednostavnijoj i jeftinijoj organizaciji ovakva komedija utiskivala i u male i zabite prostore, gde je uopšte ne biste očekivali, po velikim gradovima osvajala je sve veći broj lokala/termina.
Ove sezone u Beogradu čak nekoliko puta nedeljno, u različitim prostorima, šarena publika uživa u komedijanju s nogu, sve sedeći i uz piće (a ponešto se i pojede). Matični lokal organizacije StandUp.rs, prijatno natiskan i zadimljen ‘Blow Up’ bar u samom srcu grada tek je jedna od tačaka gde se provod zavrti oko osobe s mikrofonom. Komotne ‘Velike stepenice’ na kalemegdanskoj padini, međutim, pub-ugođaj s dosta muzike uživo ponedeljkom dopunjuju komedijanjem od kojeg još nikom nisu proširene vene. Pre nekoliko dana, Peđa Bajović je tu potpuno sam premijerno za Srbiju izveo Rok trajanja, svoju predstavu o starenju. Naravno, ‘predstava’ je tu sasvim uslovan pojam.
Po danu poslovni čovek – trgovac TV-programima, tzv. formatima (produkcijska kuća Aetas), posrednik brojnih hrvatskih serija ka našem gledalištu – Bajović i kao komičar navodi na očekivanje intelektualnog humora, koje svojeručno izneverava i izvrće ruglu, kako stand-up zabavi samo i priliči. Odelo, naočare i zalisci mogu, ali ne moraju da uokviruju prefinjenost (izvođačkog) izraza, tek za kontrast balkanskoj brutalnoj i praktičnoj šali. Ta gotovo uvek prisutna klackalica drži i glumačke minijature, scenski pokret i zvuk s jedne, i vulgarne ‘štosove’ i ‘masne’ fore s druge strane; i dramaturški razrađene segmente, nasuprot improvizovanim, gotovo trikovima za premošćavanje hladne reakcije publike, mamcima za provale smeha. Od uzemljenih životnih mudrosti (‘evo moj slučaj’) do lascivnih i vulgarnih ‘provala’, i tek ponekog vica.
Početno, istorijsko okruženje ‘stajaće komedije’ ispred teatarske zavese dovoljno je rizično za jedinku osuđenu da radi u snopu svetla, izloženu pogledima i upadicama iz mraka. U klubu/baru/restoranu još je teže, čak ni zavesa ne čuva leđa, a pažnja publike se lakše rasipa u većoj buci. No, svaki kaljeni stand-up borac i to će koristiti kao prednost – kroz dijalog, provokaciju, ispomoć, makar se predstava rasplinula, krivudala kao blatnjav put kroz noć – off-line/napustivši ‘partijsku’ liniju – da bi se u finalu opet zgusnula i furiozno završila, a komičar kao vitez bio nagrađen burnim aplauzom.
Možda je stand-up komedija novi rap, samo bez muzike. Tek, ako ste je uživali u društvu s kojim je to tek početak zasmejavanja, shvatićete koliko vam/nam duhovitost i slobodan smeh nedostaju, svakim trenutkom disanja u ovakvim životima. Ozbiljno.

Ne zna se ko je birao kandidate za nacionalnu penziju, ali ni još mnogo toga u vezi ovog priznanja kojim se država zahvaljuje umetnicima za vrhunski doprinos kulturi

Film „Saučesnici“ čiji je producent Lazar Ristovski, razgolićuje koruptivni sistem u kome živimo. Da li je Ristovski odlučio da „pumpa“?

Novom Uredbom o koeficijentima koju potpisuju premijer Macut i ministar Selaković, gotovo da su izjednačene plate umetnika i radnika u tehničkim službama

Sin i ja stvaramo u porodičnoj kući, u našem kućnom studiju, ne sukobljavamo se, imamo blizak i topao odnos. Isto sam to zaključio dok sam čitao knjigu koju je napravio Spenser Tvidi, o ljudima koji prave muziku iz svog “bedroom” studija. Išao je sa drugarima po kućama i gledao kako ljudi snimaju uz pomoć štapa i kanapa

Na kraju “običnih” godina prave se liste knjiga, filmova i pozorišnih predstava. Međutim, ova godina je bila jedna od onih koju ćemo pamtiti po intenzivnoj borbi za društvene promene pa nema smisla ponašati se kao da je sve regularno. Zato ću u ovom tekstu pisati ne samo o predstavama već i o pozorišnim utiscima koje ćemo poneti iz 2025. godine
Novi Trampov poredak (I)
Najpoželjnija nekretnina za američkog predsednika Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve