
Kultura
Subota na Sajmu knjiga u Beogradu, sad i nekad
Prazne su hale Beogradskog sajma iako je pod njima Sajam knjiga i iako je subota, dan tradicionalno najveće posete
TV Manijaka je put ove nedelje doveo u Gdanjsk, iliti Dancing. Tu je, kako kažu Poljaci, sve počelo. Grad po kojem su se muvali genijalci poput Klausa Kinskog, Gintera Grasa, Džosefa Konrada, a pre njih pivar i naučnik Helvecijus ili Kopernik. Grad se nalazi na Baltičkom moru, tamnom i hladnom, bogat istorijom i tradicijom. Danas su Gdanjsk, Gdinja i Sopot srpski rečeno zajednica opština koja funkcioniše kao jedan grad. Osim svetskog rata, ovde je i savremena Poljska kroz Solidarnost napravila svoje prve korake ka demokratiji.
Danas naš turista može samo da sanja bahanalije koje su Jugosloveni priređivali kao devizni gosti tokom epohe hladnog rata i pre pada Berlinskog zida. Kapitalizam je ušao kroz široko otvorena vrata i više ništa nije kao ranije. Suveniri su ipak ostali isti – srebro, ćilibar i krzno. Gdanjsk je i danas čuven po obradi ćilibara, koji Baltičko more obilato daje.
Čuveno je i lokalno piće – goldwasser, aromatizovana votka u kojoj plivaju listići čistog zlata. Lokalna legenda kaže da je piće nastalo slučajno, jer je jednom gostioničaru u burence votke upao zlatan novčić. Srpskom logikom zaključujemo da konzumiranje zlatne vodice tokom godina predstavlja svojevrstan vid štednje, pa bi idealan slogan bio PIJTE i ZARADITE!
No, dosta istorije, vratimo se u sadašnjost i na tv-program. Trenutno se u ovom delu Poljske mogu videti tri kanala državne televizije, od kojih je treći lokalni i pravi se u Gdanjsku. Privatne televizije su Polsat i TVN. Signal koji se emituje je stereo, što govori o kvalitetu, ali pronašli smo i sličnosti sa televizijskim programom u Srbiji. Deca i ovde gledaju Huga i oslobađaju Hugolinu uz pomoć voditelja. Filmovi su nahovani, ali čudno je što sve likove prevodi isti glas, obično muški. Gluma je minimalna, pa u istom tonu slušate replike dece, žena i muškaraca. Osim Huga, licence su kupljene i za kviz „Big brother“, pa gledaoci uživaju u praćenju svojih ljubimaca iz dana u dan. Meni se naročito dopao deo kviza gde na isto pitanje odvojeno odgovaraju majke učesnika i sami učesnici. Ko bolje poznaje svoje dete dobije nagradu. Kod nas je svojevremeno postojala slična stvar, ali su se propitivali bračni parovi.
Zanimljiv fenomen su muzički programi. Ovde je neverovatno popularna muzika iz osamdesetih, iz vremena koje su Poljaci zapamtili po teškom životu. I dalje je kostur popularne muzike ital-disko i hitovi osamdesetih. Polsat je tako sinonim za produkciju zabavne muzike koju ovde zovu disko-polo.
Napirlitani dečaci i devojčice uz sintisajzer pevaju neobavezne ljubavne pesmuljke. Istini za volju, slušaju se i grčke pesme, a Bregović i Kusturica su ovdašnju publiku upoznali sa trubačima, moravcem i muzikom Balkana.
TV program je upeglan, vizuelno bogat i medijski pismen, ali slovenski duh se može osetiti kroz čestitke i pozdrave koji se redovno emituju nedeljom. Čestitku možete poslati i i-mejlom, ali srdačni pozdravi su isti kao u Srbiji.
Emisija ima fantastičan naslov – MUZIKA, ALI KOME?
Na kraju, Gdanjsk ima i svoje moderne heroje. Moj apsolutni favorit je bokserski šampion Darijusz Michalczcevski, poznatiji kao Tigar, koji trenutno živi i radi u Hamburgu, gde beleži uspeh za uspehom u profesionalnom boksu.
Ipak, svakom šampionu je srce u rodnom gradu, pa je zato ovde otvorio svoj bar, Tigar-bar, gde ga povremeno možete i sresti. Osim rukavica, vreće i obilja fotografija, Tigar predstavlja odličan poljski izvozni proizvod, za razliku od brodova, koji se sve manje proizvode u brodogradilištima, koja su godinama bila simbol Solidarnosti i Gdanjska.

Prazne su hale Beogradskog sajma iako je pod njima Sajam knjiga i iako je subota, dan tradicionalno najveće posete
Rezultati konkursa za programe kulture na izložbi Ekspo 2027 navode na zaključak da su izabrani i vrlo skupio plaćeni projekti promašili temu, kao i da je jedinio bitno da na Ekspu bude nečeg što će organizatori nazvati kulturom

Više od 20 festivala nije održano prošle i ove godine, FCS dve godine ne raspisuje konkurse, Ministarstvo kulture odbija projekte umetničkih udruženja, smena uspešnih direktora a postavljanje ljudi koji ne obećavaju… sve su to dokazi da živimo kulturu destrukcije, pokazuje istraživanje Centra za studije kulture

U bečkoj aukcijskoj kući Doroteum prodata je slika hrvatskog autora Vlaha Bukovca za pola miliona evra, uskoro će biti izložena u Zagrebu, a tamošnja javnost ne zna ime kupca

Predstava „Profesionalac“ igra se 50. put. „Neverovatno je da se za četrdeset godina – od pisanja o tadašnjoj vlasti i komunizmu, malo toga promenilo“, kaže njen autor Dušan Kovačević
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve