

Festival
Sarajevo Film Festival: Filmovima iz Srbije četiri nagrade
Filmovi iz Srbije su na upravo završenom Sarajevo film festivalu osvojili četiri nagrade. Film „Planina“ je najbolji dugometražni dokumentarni film festivala


TV Manijaka je put ove nedelje doveo u Gdanjsk, iliti Dancing. Tu je, kako kažu Poljaci, sve počelo. Grad po kojem su se muvali genijalci poput Klausa Kinskog, Gintera Grasa, Džosefa Konrada, a pre njih pivar i naučnik Helvecijus ili Kopernik. Grad se nalazi na Baltičkom moru, tamnom i hladnom, bogat istorijom i tradicijom. Danas su Gdanjsk, Gdinja i Sopot srpski rečeno zajednica opština koja funkcioniše kao jedan grad. Osim svetskog rata, ovde je i savremena Poljska kroz Solidarnost napravila svoje prve korake ka demokratiji.
Danas naš turista može samo da sanja bahanalije koje su Jugosloveni priređivali kao devizni gosti tokom epohe hladnog rata i pre pada Berlinskog zida. Kapitalizam je ušao kroz široko otvorena vrata i više ništa nije kao ranije. Suveniri su ipak ostali isti – srebro, ćilibar i krzno. Gdanjsk je i danas čuven po obradi ćilibara, koji Baltičko more obilato daje.
Čuveno je i lokalno piće – goldwasser, aromatizovana votka u kojoj plivaju listići čistog zlata. Lokalna legenda kaže da je piće nastalo slučajno, jer je jednom gostioničaru u burence votke upao zlatan novčić. Srpskom logikom zaključujemo da konzumiranje zlatne vodice tokom godina predstavlja svojevrstan vid štednje, pa bi idealan slogan bio PIJTE i ZARADITE!
No, dosta istorije, vratimo se u sadašnjost i na tv-program. Trenutno se u ovom delu Poljske mogu videti tri kanala državne televizije, od kojih je treći lokalni i pravi se u Gdanjsku. Privatne televizije su Polsat i TVN. Signal koji se emituje je stereo, što govori o kvalitetu, ali pronašli smo i sličnosti sa televizijskim programom u Srbiji. Deca i ovde gledaju Huga i oslobađaju Hugolinu uz pomoć voditelja. Filmovi su nahovani, ali čudno je što sve likove prevodi isti glas, obično muški. Gluma je minimalna, pa u istom tonu slušate replike dece, žena i muškaraca. Osim Huga, licence su kupljene i za kviz „Big brother“, pa gledaoci uživaju u praćenju svojih ljubimaca iz dana u dan. Meni se naročito dopao deo kviza gde na isto pitanje odvojeno odgovaraju majke učesnika i sami učesnici. Ko bolje poznaje svoje dete dobije nagradu. Kod nas je svojevremeno postojala slična stvar, ali su se propitivali bračni parovi.
Zanimljiv fenomen su muzički programi. Ovde je neverovatno popularna muzika iz osamdesetih, iz vremena koje su Poljaci zapamtili po teškom životu. I dalje je kostur popularne muzike ital-disko i hitovi osamdesetih. Polsat je tako sinonim za produkciju zabavne muzike koju ovde zovu disko-polo.
Napirlitani dečaci i devojčice uz sintisajzer pevaju neobavezne ljubavne pesmuljke. Istini za volju, slušaju se i grčke pesme, a Bregović i Kusturica su ovdašnju publiku upoznali sa trubačima, moravcem i muzikom Balkana.
TV program je upeglan, vizuelno bogat i medijski pismen, ali slovenski duh se može osetiti kroz čestitke i pozdrave koji se redovno emituju nedeljom. Čestitku možete poslati i i-mejlom, ali srdačni pozdravi su isti kao u Srbiji.
Emisija ima fantastičan naslov – MUZIKA, ALI KOME?
Na kraju, Gdanjsk ima i svoje moderne heroje. Moj apsolutni favorit je bokserski šampion Darijusz Michalczcevski, poznatiji kao Tigar, koji trenutno živi i radi u Hamburgu, gde beleži uspeh za uspehom u profesionalnom boksu.
Ipak, svakom šampionu je srce u rodnom gradu, pa je zato ovde otvorio svoj bar, Tigar-bar, gde ga povremeno možete i sresti. Osim rukavica, vreće i obilja fotografija, Tigar predstavlja odličan poljski izvozni proizvod, za razliku od brodova, koji se sve manje proizvode u brodogradilištima, koja su godinama bila simbol Solidarnosti i Gdanjska.


Filmovi iz Srbije su na upravo završenom Sarajevo film festivalu osvojili četiri nagrade. Film „Planina“ je najbolji dugometražni dokumentarni film festivala


Građani Ivanjice koji su prisustvovali 17. Nušićijadi, izviždali su ministra kulture Nikolu Selakovića i predsednika opštine Aleksandra Mitrovića, poznatog po tome što je za Badnji dan u opštinu uneo bukvu


Umetnici koji su odbili da učestvuju na Oktobarskom salonu kažu da je to zbog nejednakih honorara. Jelena Medaković, sekretarka za kulturu Beograda, kaže „honorari su jednaki za sve“


Iako se program ovogodišnjeg Bitefa sveo na samo jednu predstavu, i iako je do njegovog početka ostalo nepunih mesec dana, nema zvaničnih informacija o sudbini festivala. Priča se da će se o svemu pobrinuti direktor Beogradskog dramskog pozorišta Jug Radivojević


Najpre je saopšteno da honorari za umetnike na 61. Oktobarskom salonu nisu predviđeni. Onda su pojedinim umetnicima ponuđeni honorari dvostruko veći nego prethodnih godina
Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”
Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve