
Otpor cenzuri
Počinje Ne:Bitef sa predstavama koje je odbio Odbor Bitefa
Sve ono što nije moglo da se vidi na 59. Bitefu, biće prikazano na Ne:Bitefu kao znak nepristajanja na cenzuru i ostale vrste sputavanja slobode
Svetsko prvenstvo u atletici održava se u korejskom gradu Dageu. Atletska takmičenja su za mene najlepši deo tradicionalno dosadnog letnjeg TV programa. Od detinjstva volim celodnevne prenose, spuštene roletne, napolju vrelina leta, a na televizoru neki fantastični sportisti postavljaju nove svetske rekorde. Atletika je zaista kraljica sportova jer tu (osim dopinga) nema prevare, najčešće pobeđuje najbolji i najspremniji, jer su atletičari sačuvali duh olimpizma, poštenja i ne ponižavaju protivnike. Drugi aspekt atletike koji volim jeste njena suština koja čoveka tera da se nadmeće sa samim sobom, da nadmaši samog sebe i ljudske sposobnosti stalno pomera do krajnjih granica prirode. Atletika nam pomaže da bolje razumemo kako funkcioniše ljudsko telo, kako duh i motivacija pomažu ili odmažu sportisti, pa je atletičar nalik na kosmonauta na zemlji. Dok gledate vrhunskog sportistu, možete samo da nagađate kako on pred sobom vidi stazu, protivnike, kako oseća svoje telo, da bi se konačno desio trenutak čarolije – kada se postavi novi rekord. Vidite seriju pokreta koje je čovek uvežbao do perfekcije, vidite da je svaki pokret pod potpunom kontrolom duha, čujete publiku i onda se desi taj izbačaj, skok, hitac ili trka u kojoj čovek pobedi sebe. Onda nastaje ushićenje i orgazmički doživljaj koji se sa atletičara prenosi na publiku. Ovaj doživljaj je toliko jak da je verovatno razlog zbog kog su pobednici atletskih takmičenja imali status polubogova. Čovek je nadrastao sebe, preskočio ograničenja prirode i približio se bogovima Olimpa.
Ove godine, tu radost pobede i novog rekorda svet je očekivao od šampiona Useina Bolta iz Jamajke. On je toliko glatko prošao kroz uvodne trke, da je sebi čak dozvolio da se u polufinalu smeje u poslednjim metrima, da namerno prikoči, da pogleda u semafor sa rezultatom.
Bolt je toliko superioran da se u finalnoj trci nije ni postavljalo pitanje pobednika, već rezultata. Publika je navijala za rekord.
Onda dolazimo do onog dela prenosa kada kamera ide od sportiste do sportiste, vidite njihova najbolja vremena, tu pada busanje u grudi, ljubljenje grba, slanje poljubaca i igra zavođenja sa kamerom. Bolt je u tome nenadmašan, jer ima zarazan smeh, bazičnu radost deteta koje trči najbrže u selu, nadimak mu je Čovek munja. Ovog puta pokazao je i na frizuru i izveo mali performans pantomime. Njegovi protivnici u trci su hodali poput pantera u kavezu, napred-nazad, kao da šetkajući se dolaze do nevidljivog zida.
Na kraju – prilikom starta, Bolt je krenuo ranije i zato je diskvalifikovan. Posle toga je start ponovljen i pobedio je momak sa Jamajke, koji trenira sa Useinom Boltom. Na ponovljenom snimku neuspešnog starta vidi se bolna grimasa svetskog šampiona kada u deliću sekunde shvati da je pogrešio. Prerani start, gotovo kao prerani finiš sa lepom devojkom, noćna mora svakog muškarca.
Ne može odmah opet, moraš da sačekaš sledeću priliku. Ova erotsko- atletska komparacija nije zlonamerna, jer u oba slučaja zadovoljstva mozak luči istu vrstu hemijskih potkrepljivača. Zato je neuspeo start hladan tuš, telesno razočaranje, psihološki kvrc, uzbuđenje koje je pobedilo nad pravilima trke.
Dobro, ima li ovaj neuspeli start nekakvo psihološko naravoučenije, jer danima ne mogu iz glave da izbacim sliku bolne grimase Useina Bolta. Ne mogu da sebe ubedim kako je strpljenje majka mudrosti, jer bi to bio put u proračunatost. Neki veruju da su se Jamajčani dogovorili, pa je novac od nagrade ovog puta otišao kolegi, a Bolt će da zaradi od sledećeg obaranja rekorda. Setite se samo kako je Sergej Bubka postepeno podizao rekord u skoku sa motkom, kada je sam sebi bio konkurent, daleko iznad domašaja ostalih konkurenata. Ja ipak verujem (ili želim da verujem) da Usein Bolt toliko voli da trči, da je poput deteta koje ne možete zadržati kada jurca sa drugarima. Zamislite onda dubinu paradoksa svetskog šampiona koji najviše na svetu želi da pobedi i da se trka, a tu svoju želju mora da suspregne sve do momenta kada se začuje startni hitac. Da biste shvatili kako je kratak taj trenutak, zamislite da iz stanja zategnutosti celog tela u startnoj poziciji vaše telo kao tempirana bomba mora da eksplodira i izbaci vas nekoliko metara unapred. Zbog svega ovoga i dalje ću navijati za Munju!

Sve ono što nije moglo da se vidi na 59. Bitefu, biće prikazano na Ne:Bitefu kao znak nepristajanja na cenzuru i ostale vrste sputavanja slobode
„Ovo je nov festival, i nema nikakve veze sa Festom, niti je njegova zamena“, kaže Igor Stanković, jedan od inicijatora Beogradskog filmskog festivala koji će od 30. januara do 6. februara prikazati najnovije meinstrim naslove

Debi album Peti Smit jedan je od temelja savremenog rokenrol izraza. Poseban doprinos Peti Smit rok muzici počinje već sa načinom na koji je zavrtala reči, razvlačila ih, uživala u njima i istovremeno im menjala smisao kroz izgovor, uz nezaboravno strasno podvriskivanje prepuklim glasom, kao da se svađa sa samim rečima dok ih izgovara, raspravljajući se sa celim svetom

Dražen Lalić, Dvije kuće iznad mora; TIM press, Zagreb 2025.

Kako je ovde tako zeleno?, režija Nikola Ležaić, igraju Filip Đurić i Izudin Bajrović
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve