Na mestu gde se od pre tri godine nalazi Gradski trg, bilo je stratište na kome je 1941. godine streljano 800 ljudi. Zbog mučne uspomene, Šapčani nisu koristili taj prostor, iako se nalazi u centru grada. Bio je zapušten. U vreme dok je korišćen kao parking, bio je maksimalno funkcionalan.
Igor Marsenić, slikar i član gradskog veća
„Za celu zajednicu je važno da izađe iz uloge žrtve. Odlučili smo da Gradski trg više neće biti mesto stratišta, već mesto na kome se živi život. Tako je otvoreno novo energetsko polje grada“, kaže Igor Marsenić, slikar i član Gradskog veća. Žao mu je što ne možemo da vidimo najatraktivniji deo Trga – fontanu u nivou tla, zato što je zbog niske temperature zatvorena. „Ovim Trgom smo otvorili prvi participativni proces uređivanja javnih površina u gradu. Ovo što sada vidite nije stvoreno političkom odlukom već zahvaljujući partnerima grada, donatorima, internacionalnim kompanijama i porodičnim preduzećima. Na primer, ove klupe po Trgu uradio je jedan naš dizajner sa svojom porodicom. Na taj način smo povećali broj ljudi koji su dali doprinos gradu, a zbog toga se i ovaj Trg doživljava kao trg svih građana. Jedan deo Trga je prekriven hladno valjanom bojenom plastikom koju, osim Šapca, imaju samo Kopenhagen, Lisabon, Barselona i Bergam. Finska firma koja sarađuje sa fabrikom Zorka Šabac odlučila je da tu posebnu vrstu plastike napravi za nas, kod nas. Tako su dobili realizovan proizvod kojim mogu da se reklamiraju, a mi smo dobili jedinstvenu podlogu za Trg“, objašnjava Marsenić.
Trg jednim delom ograničava galerija na otvorenom. „Izložbeni panoi (u tom momentu je bila izložba Arhiva Šapca o istoriji grada od oslobođenja do otvaranja fabrike Zorka) dele i spajaju Trg, dakle novi deo grada i parcelu sa kućama iz 19. veka“, napominje Igor Marsenić. Zatim nam pokazuje Spomenik žrtvama Prvog svetskog rata, i naglašava da je autor Bojan Alimpić mladi umetnik. „U okviru programskog budžeta grada jasno je određena podrška savremenom stvaralaštvu. Svuda se priča o čuvanju nasleđenog, i to je bez svake sumnje neophodno. Ali se gotovo nimalo ne posvećuje pažnja savremenom stvaralaštvu. Šta će naša deca za 50 godina da čuvaju kao nasledstvo ovog vremena?“, kaže Marsenić.
Deo te teme su i murali koji su vidno promenili izgled centra. „Muralima smo odsustvo sadržaja, dakle ruinirane fasade, pretvorili u prisustvo sadržaja. Meni, kao umetniku, veoma je važno da estetski jezik postane deo svakodnevnog života. Po javnim prostorima naših gradova gotovo da i nema savremene umetnosti, što je po meni nedopustivo.“
Nekako baš u vreme objavljivanja ovog broja „Vremena“, u jednom od gradskih parkova, pored dečjeg igrališta, biće otvorena skulptura Memories Marka Crnobrnje. „Detinjstvo predstavlja nematerijalno blago koje u kontinuitetu dolazi i odlazi, a na nama odraslima je da taj period u sećanju najmlađih ostane kao lepa i dragocena uspomena. Skulptura slavi svet detinjstva, radost, igru, maštu, život“, rekli su u Kulturnom centru Šapca, u okviru čijeg Rezidencijalnog programa je skulptura realizovana.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
U organizaciji Konzulata Jamajke, a po ideji počasnog konzula gospodina Mirka Miljuša, YU Grupa je u martu spakovala kofere i odletela na Jamajku. Tamo je snimala stare pesme u rege žanru, a nikad mlađi Jelići dali su svoj doprinos već aktuelnom projektu pod nazivom “Prekookeanski most”.
Umesto in memoriam: Good Vibrations i Brajan Vilson (1942‒2025)
Cela priča o Brajanu Vilsonu, nedavno preminulom geniju pop muzike i lideru The Beach Boys-a, prelama se kroz priču o njihovom apstraktnom hit singlu za sva vremena Good Vibrations
U drugom činu Leone i Glembaj zarili su se jedan u drugog ko kobac u kopca. Taj surovi obračun završio je Glembajevom smrću. U samrtnom hropcu uz pojavu barunice Kasteli, stari Glembaj završio je u naručju sina. To je omaž Mikelanđelu i njegovoj skulpturi “Pijeta”. Scenu “Pijeta” smislio je Danilo Marunović
Ivan Antić, Kajzermilen glič (mikroputopis u tri glasa), PPM Enklava, 2025
Kajzermilen je četvrt u Beču, svakako ne prva koja pada na pamet kada se pomisli na ovaj grad, ali, sa svojim golim i sivim distopijskim prostorima, otuđenim “totalitarizmom dimenzija”, možda paradigmatična za savremeni svet. U tom okruženju troje Antićevih lirskih junaka ostavlja utisak postflanera, besciljnih uličnih hodača, koji se kreću gradskim prostorom u kome, uprkos precizno popisanim tragovima ljudskog prisustva, kao da nema ničega
Završna predstava Instituta za umetničku igru „Human design“ bavi se pitanjem identiteta zadatog rođenjem i čovekovom potrebom da sam izabere ono što oseća da jeste
Pobunjeni studenti i narod mogu da bace pokoju kamenicu, ali ne mogu biti zbilja „nasilni“. Jer, Srbija je odavno u modusu samoodbrane od režimskog nasilja, onog koje uništava i briše živote
Kome smeta generalni ton u kom se odvijao jučerašnji protest “Vidimo se na Vidovdan”, nek se seti: 28. juna 2025. godine pod pendrecima su krvarile glave jer je Aleksandar Vučić “branio” zapišani, smrdljivi vašar u koji je pretvorio Pionirski park. Nemamo druge studente koji će vam se više svideti. Ovo je jedina prilika da se oslobodimo represivnog režima, druge biti neće
Ekspo je za naprednjačku elitu razlog da dobro potegne. Pogotovo što sluti da će im to čerupanje narode i države biti poslednji valcer. Posle kud koji mili moji
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!