

Književnost
Semjuel Beket u Beogradu: Dramaturg apsurda i boljeg posrtanja
Ovogodišnji Irski festival u Beogradu posvećen je 120. godišnjici rođenja Semjuela Beketa. I tokom meseca frankofonije biće priređena izložba Beketu u čast




"To što je uspelo u Šapcu, može da uspe u celoj Srbiji"
Šta kultura predstavlja za Šabac da je ove godine izdvojio sedam odsto iz budžeta i kako im to uspeva, teme su zbog kojih smo razgovarali sa Nebojšom Zelenovićem, gradonačelnikom koji se razlikuje od svojih kolega.
„VREME„: Da li je kultura nešto bez čega se može?
NEBOJŠA ZELENOVIĆ: Šabac je oduvek bio grad izuzetno bogate kulturne tradicije. U našem slučaju to zaista nije kurtoazna fraza kojom se otvaraju događaji, već suštinska osobina identiteta našeg grada a samim tim i kvaliteta i načina života u njemu. U određenim periodima, ono što se dešavalo u Šapcu bilo je najnaprednije kulturno dešavanje u celoj zemlji, a ovde su živeli i stvarali intelektualci i umetnici koji su svoj trag ostavili u biću i kolektivnom pamćenju cele naše zemlje.
Kultura je naša nasušna potreba, a ne luksuz. Ulažemo u živu i dinamičnu kulturnu aktivnost koja ima potencijal da oplemenjuje i menja život ne samo građana Šapca.
Koja je vaša tajna, kako Šabac uspeva da izdvoji sedam odsto za kulturu godišnje, više nego većina gradova u Srbiji?
Šapčani su izabrali da žele vlast koja će izdvajati sedam odsto za kulturu jer je to bio naš predizborni program. Šapčani su osposobljeni da donose dobre odluke jer mi godinama ulažemo sedam odsto za kulturu. Kada ulažete u kulturu, fundirate društvo i u takvom društvu građani su osposobljeni da razaznaju šta je dobro, a šta loše.
Kakvi su rezultati ulaganja u kulturu?
Za nas u Šapcu sloboda je osnova i okvir svega. Ljudi moraju da povrate veru da je moguće da nešto urade sami i da su sposobni za to. Pitanje uključivanja građana u odlučivanje kako će biti potrošen novac od poreza jeste pitanje samopouzdanja nacije. To što je uspelo u Šapcu, može da uspe u celoj Srbiji. Suštinska decentralizacija i istinska samouprava nisu fraze već realna politika grada Šapca. Reč je o jedinstvenoj odluci u istoriji srpske politike koja omogućava građanima da sami odlučuju. Prvo neposredno izjašnjavanje u 24 mesne zajednice, na kojem su birani najbolji projekti, održano je u decembru prošle godine.
Na ovim izjašnjavanjima pobedila je narodna volja. Podršku su dobili predlozi poput izgradnje puteva i ulica, renoviranje zdravstvene ambulante i opremanje škole, izgradnja crkve i balon sale, kupovine vage, bušenje bunara za navodnjavanje. Veliki poduhvat koji nas očekuje je izjašnjavanje svih građana, njih 100.000 sa pravom glasa, u svih 60 mesnih zajednica o projektima koji će biti predloženi. Niko bolje od građana ne zna šta im je najpotrebnije u mestu u kojem žive i nema napretka u Srbiji ako veliki broj građana ne odlučuje o vitalnim interesima. Tako dolazimo u situaciju da građani sami uređuju svoj grad i naselja. To je važan segment kulture uopšte, a najkonkretnije – kulture življenja. U najbližem okruženju učimo da odlučujemo o nečemu što nas se neposredno tiče, učimo se odgovornosti prema sebi i zajednici. To je posebno važno za decu i omladinu.
Objavljivanje dela Stanislava Vinavera deo je nastojanja da se istakne tradicija grada. A zašto ste se odlučili za objavljivanje Sabranih dela Radomira Konstantinovića?
Šapčani smatraju da imaju zadatak da se bore protiv banalizacije javnog života jer ih nasleđe na to obavezuje. Grad je ove godine ušao u veliki i ozbiljan književni poduhvat. Nema ništa prirodnije nego da institucija koja nosi Vinaverovo ime izdaje Konstantinovića. Radomir Konstatinović je svojim velikim esejima pokazao svevremenu vrednost Vinaverovog dela. On, koji je simbol poštovanja različitosti i borbe za otvoreno društvo.
Čvrsto verujem da je savladavanje palanačkog duha koji nas je okovao zapravo najveća borba koju mi danas vodimo. Vučić je posledica tog palanačkog duha.
Šta planirate za sledeću godinu? Da li ćete uspeti da izdvojite isti procenat za kulturu kao i 2018?
Ostaje isti procenat za kulturu jer, kao što sam rekao, kultura nije luksuz nego naša nasušna potreba.


Ovogodišnji Irski festival u Beogradu posvećen je 120. godišnjici rođenja Semjuela Beketa. I tokom meseca frankofonije biće priređena izložba Beketu u čast


Najteži mi je bez dileme bio intervju sa Džonijem Štulićem. Tu je ona njegova valjda hiljadama puta citirana izjava da smo prethodnih 40 godina slušali zavijanje vukova, a da ćemo zato narednih 40 slušati blejanje ovaca. Bilo je teško ne zato što je on bio neprijatan ili problematičan sagovornik, naprotiv, već zbog toga što se svojski trudio da sve svoje stavove što preciznije objasni. Tako da je umeo i da zakomplikuje odgovore, a ja sam se trudio da što bolje razumem šta želi da kaže




Svetska premijera opere Klovnovi montrealske i naše kompozitorke Ane Sokolović odigrana je poslednjeg dana januara u Montrealu


Krajem februara, početkom marta u Beogradu su gostovala dva crnogorska pozorišta. U subotu 28. februara, na Velikoj sceni “Olivera i Rade Marković” gostovao je Centar za kulturu Tivat sa predstavom Contra Mundum. U nedelju 1. marta, na sceni “Raša Plaović” Narodnog pozorišta gostovalo je Nikšićko pozorište sa predstavom Otac
Režimska propaganda i njene žrtve
Šta Vučić zna o masakru u kafeu Panda i ubistvu braće Bitići Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve