„Kiklop“ Ranka Marinkovića posle dvadeset godina opet u Srbiji

Posle dvadeset godina, u Srbiji je opet objavljen „Kiklop“ Ranka Marinkovića, nekada jugoslovenskog a sada hrvatskog pisca. Objavio ga je „Kontrast“ u biblioteci „Balkanon“, jedan od nedovoljnih srpskih izdavača koji objavljuje hrvatske pisce.

„Kiklop“ je važna knjiga a Ranko Marinković je veliki pisac.

Ko zna zašto je to tako, ne treba ga ubeđivati, a ko ne zna, sad ima priliku da otkrije ako to želi. Podsetimo samo da je „Kiklop“ dobio Ninovu nagradu jednoglasnom odlukom žirija u kome su bili (vredi se podseti se ovih imena): Miloš I. Bandić, Velibor Gligorić, Borislav Mihajlović Mihiz, Muharem Pervić, Eli Finci i Petar Džadžić.

U predgovoru, objašnjavajući zašto „Kiklop“ može biti važan savremenom čitaocu, Vladan Bajčeta navodi da mu „može pomoći da jasnije artikuliše vlastite misli i osjećanja povodom opšteg stanja u kome se svijet zatekao, može ga podstaći da preispita etičke i filozofske pretpostavke kojima premjerava stvarnost i sopstveno iskustvo, može mu pružiti utočište u komičkoj vedrini koja ne nestaje sa zemlje ni u trenucima sveopšteg civilizacijskog pomračenja.“

Najzad, kaže Bajčeta, „može mu dati vrhunski estetski doživljaj, jer je riječ, nadasve, o velikom romanu koji se uvijek, kako kaže jedan Marinkoviću blizak autor, „piše samo kada kuća gori“. Zato se može reći i da se takvi romani čitaju onda kada postoji stvarna opasnost od požara.“