img
Loader
Beograd, -2°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Tri lica - jedan čovek

Kendi: Ponekad su poželjne roze naočare, da se malo preživi

18. avgust 2024, 10:46 Ana Trujić
Foto: Marko Milovanović
Milan Sisojević Kendi
Copied

Milan Sisojević ili Kendi je srpski reper koji je rođen 1989. godine u Aleksincu. 2006. godine počeo je da se bavi muzikom, a 2009. objavio je svoj prvi album. U razgovoru za „Vreme" objašnjava svoj uspon i svoje pesme

Od Kentvejta, preko Kendija i Pabla Kenedija, a najpoznatiji ipak po pesmi „Arapske pare”. Tri ličnosti, a jedan čovek – Milan Sisojević. Milan, iliti Kendi kako će biti oslovljavan u nastavku teksta, srpski je reper koji je rođen 1989. godine u Aleksincu. 2006. godine počeo je da se bavi muzikom, a 2009. objavio je svoj prvi album.

„Kentvejt je značio ‘ulazak’ u muziku. Voleo sam taj ‘old school’ rep i nekako sam osećao da dugujem to sceni. Da imamo pravi ‘old school’ rep, a ne ono što smo imali devedesetih. Kao država nismo bili u mogućnosti da dobijemo mnogo muzike iz Amerike u odnosu na susede, Hrvate koji su bili jako bolji. Tom vrstom repa, bavio sam se do 2010. godine, a onda sam rekao sebi: ‘Okej 2010. je i ne smem više da repujem’, a iskreno nije me više ni motivisao taj stari rep. I tada nastaje Kendi kao neki moderan zvuk, ali i dalje ima dosta repa. Takođe i Milan je zapravo najviše on i obrnuto“, objašnjava Kendi za Vreme.

Pored Kentvejta i Kendija, Milan ima i treći pseudonim, a to je Pablo Kenedi koji predstavlja stranu umetnosti koja je komercijalna, koja propagira blud i nemoral, ali kroz parodiju i ironiju. Ipak, i dalje je to Kendi koji se, kako on kaže, uz pomoć Pabla i njegove muzike održava u životu.

„Pablo nastaje 2015. godine. Tada je objavljena prva njegova pesma, a on je bio parodija na sve repere, posebno američke. U tom periodu bio je talas ‘lil’ repera. Svi su imali to ‘lil’ u svom imenu, kao i dredove i tetovaže. Ne znam da li je to bio difolt da bi uspeo na američkoj sceni, pa su onda svi morali tako da se zovu i izgledaju. Pablo prvobitnim ismevanjem te vrste repa, parodijom, kritikom društva, počeo je da pravi ‘fun’ pesme, od kojih je napravio i svoju karijeru“, komentariše Kendi i dodaje: „Pablo je uspeo na sceni u Srbiji i on je komercijalni deo moje muzike, koji koristim da održim Kendija u životu. Nekako je prošlo vreme muzike koja ima smisao. Ljudi više to ne cene, bar ne većina. Sada je sve ‘gas’, a Pablo i jeste to, tako da samim tim mislim da on više živi komercijalno. Ali naravno, meni je uvek draži Kendi”.

Kendi, kao i njegove pesme jesu društveno angažovani. Bave se situacijom u društvu, Srbiji, pozivaju na protest i neku vrstu bunta. „Pesma ‘Ovde’ u Srbiji živi od protesta do protesta, što bi rekao Marčelo higijena nesećanja se desi i onda tako u etapama je slušana”, kaže Kendi.

Pored pesme „Ovde”, postoji i pesma „Alo” koja takođe govori o političkoj situaciji u Srbiji, policiji koja je na strani režima, a ne naroda, kao i protestima koji su bili masovni prethodnih godina, posebno nakon 3. maja 2023. godine.

Društvena angažovanost umetnika

„Nisam siguran da je bitno, jer postoji gomila ljudi koja je društveno angažovana, ali u svojoj muzici, slikarstvu ili bilo kojoj drugoj vrsti umetnosti kojom se bave nemaju to, već samo van toga. Što se tiče društvene angažovanosti mislim da je bitna, ne samo ona koja nam prva padne na pamet, politička, već i sve ono u vezi sa životom, zdravljem, zdravim razmišljanjem i mislim da se većina repera bavi time”, objašnjava Kendi i dodaje: “Što se tiče mene samog, situacijom u Srbiji se bavi Kendi, ali ne baš mnogo. U nekim pesmama tekst je baš ličan, ali naravno nijedan artist ne može da dâ sebe 100 odsto u pesmi, uvek ima te pesničke slobode i malo filovanja”.

S obzirom na to da je već godinama na javnoj sceni, da ima svoju publiku i da su njegov rad i delo propraćeni, ali i da nisu klasični u smislu tekstova, reči i onoga što se iza njih krije, pitali smo ga da li ima pritisak javnosti i da li su mu pretili zbog tekstova pesama.

„Imam pritisak, ali u nekom trenutku moraš da ga se oslobodiš, pogotovo kada pišeš, jer nekako ti stavlja okove. Počeo sam da se vodim time, da kada pišem bodrim sebe da će ljudi shvatiti da je sve šala i da će ipak razmišljati o tome što slušaju i pokupiti sve ono korisno. Recimo za Pabla tu nema kočnice i to je valjda jasno. Mada, često se susrećem sa tim da to ljudima u stvari nije jasno. Siguran sam u to da gomila ljudi misli da sam to zapravo ja, da sam ozbiljan i da stvarno imam dredove i tetovaže”, poručuje Kendi i dodaje “Ne mogu tačno da se setim nekih od pretnji, sigurno ih je bilo, ali ja imam u glavi filter komentara, jer ne znam ko piše. To može da bude dete od osam godina, a može i SNS bot ili bilo ko drugi, prosto se ne obazirem na negativne kometare”.

„Это все нормально
Это все je хорошо
Oko mene sve su Rusi
Dolaze, dolaze, dolaze još njih
Dolaze još njih, još i još”

Pesma Pabla Kenedija „Ruske pare“ predstavlja ironiju na današnju situaciju u Srbiji koja je delimično uzrokovana ratom u Ukrajini i masovnom selidbom Rusa u Srbiju.

„Ja stvarno nemam ništa protiv Rusa. Jasno je kakva je ekonomska situacija i da se nekako osećamo potlačeno u odnosu na bogate Ruse. Pesma je više nastala iz šale, ali i moje ljubavi prema geografiji, jezicima… A sve ono što je čudno i drugo, može generalno da se vidi u Pablovim tekstovima. Na primer, imam italijansku pesmu, kolumbijsku, eto ruske, arapske pare. Uglavnom takve pesme nastaju iz moje ljubavi prema putovanjima“, kaže Kendi.

S obzirom na to da je seoba Rusa bila u jeku 2021. godine, da su cene od tada drastično skočile u Srbiji i da je njihov dolazak uticao dosta na srpsko stanovništvo, Kendi ipak izdvaja ono što ga zaista i brine kada se radi o Rusima.

„Malo se plašim za demografiju. Skoro mi je drug rekao „idem u Moskvu da upoznam njene“, ja sam tada bio u čudu i stao sam i zapitao se „kad se to desilo?“, da nam postaje normalno da, eto skokneš do Moskve kao da je tu. Sutradan me uopšte ne bi čudilo da imamo gomilu malih Serjoža po ulici i da nam sve to bude normalno. Ali sa druge strane od svih naroda, ipak smo sa Rusima najbliži nekako i po pitanju religije, a i Sloveni smo“, objašnjava Kendi.

Rusi – naša braća ili možda ipak ne?

U svojoj pesmi Pablo Kenedi kaže da je brzo postao rusofil i da samo čita Jesenjina, Dostojevskog i Tolstoja. Koliko su Srbi zapravo rusofili, pitali smo Kendija.

„Nisu Srbi rusofili. Dosta sam čuo da Srbi ne vole Ruse, a i obrnuto. Iskreno, ni ne znam kako mi živimo u ovoj zajednici i šta će se desiti kada se rat završi. Da li će se vratiti za Rusiju, da li će nam konačno pasti cene stanova ili ćemo ipak postati balkanski SSSR, pitanje je“, kaže Kendi.

Sedam godina pre pesme „Ruske pare“, objavljena je pesma „Arapske pare“, koja je bila parodija na tadašnji sistem i građenje Beograda na vodi. “Arapske pare” svojim tekstom i melodikom postale su poznate široj publici i nažalost ili na sreću, u zavisnosti iz koje perspektive se gleda, asocijacija na Kendija jeste ta pesma.

„Za onaj period je bilo stvarno strašna situacija vlasti i Beograda na vodi gde je krenulo sve ovo što nam je sad već normalno. Meni je čak i snimanje spota za pesmu „Arapske pare“ bilo napeto. Ti ideš na Beogradu na vodi da snimaš spot, a ne znaš da li će te u nekom trenutku policija uhvatiti i uraditi nešto što zaista ne želiš, ali srećom smo to izbegli”, objašnjava Kendi i dodaje, “Ostatak spota je snimljen u Egiptu i tu nismo imali problema, ali uspeli smo da napravimo nešto čak iako su poltroni vrhovnog uspeli da nas zabrane u nekim klubovima, već smo dostigli da cela Srbija zna za tu pesmu. Ali naravno, i tu imamo, da ljudi nisu skapirali o čemu se zapravo radi u pesmi i misle da je to „gas“. Sada već i ja nekada zaboravim odakle smo krenuli, i kakvo značenje zapravo ima“, kaže Kendi.
Ipak, iako su “Arapske pare” bile Kendiju odskočna daska u karijeri, on je bio mogo više od toga. Bio je umetnik koji je stvarao iza sebe i imao svoju publiku, a album “Van dometa” koji je objavljen 2014. godine ove je navršio prvih deset godina postojanja.

„Van dometa su povukle ‘Arapske pare’, ali verni fanovi, kojima hvala, su dokazivali ljudima da ja nisam ‘Arapske pare’, već ovo drugo. Tako da su ljudi saznali za taj album i onda je polako rastao, a svoj pik je doživeo 2018. godine”, objašnjava Kendi.

Novi zvuk i nove teme

Prošle godine svetlost dana ugledao je i album “Dodirne tačke” koji u nekim segmentima predstavlja nastavak “Van dometa”.

„Ima nekih pesama iz novog albuma, koje su nastavak na pesme iz ‘Van dometa’. Namerno sam radio taj autro na ‘Roze naočare’ koji je kao ‘Univerzumu’, ‘Nokturno’ jeste nastavak na ‘Slike’ definitivno. Ima i pandana, recimo ‘Lom’ na ‘Van pameti’ koje su ljubavne pesme. Ali da, ‘Dodirne tačke’ su ipak novi Kendi, sa novijim zvukom i novim temama i dosta više je ljubavnih pesama. Mislim da je album odličan, a posebno naslovna pesma, za koju smatram da je najbolja koju sam ikada napisao, ali i sa tehničke strane i ima poruku i muzički ima previše kanala, horove, baš je kompleksna”, kaže Kendi.

Jedna od pesama sa novog albuma jeste i „Roze naočare” u kojoj je jedna polovina spota takva da je sve ružičasto dok nosi naočare, ali zato kada ih skine vraća se u realnost – crnu realnost.

„S vremena na vreme čak je i poželjno staviti roze naočare, da se malo preživi. Naravno, onda kada ih skineš zapravo treba da se suočiš sa nečim što je u tom trenutku teško. Ako se suočavaš, onda rasteš da ne bi posle morao da nosiš roze naočare. Ja ih već dugo ne nosim i trudim se da se suočavam sa svim. To nema veze sa Srbijom, već sa rastom svake osobe. Bez obzira na to da li si na Novom Zelandu, Bugarskoj ili ovde. U tom smislu uopšte nemam problem sa Srbijom. Mislim da svako ko je dobar sam sa sobom može da napravi dobar život, nezavisno od lokacije“, zaključuje Kendi.

Tagovi:

Kendi Milan Sisojević Reper
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Narodno pozorište

04.januar 2026. S. Ć.

Darko Tomović: Narodno pozorište nastavlja borbu i ostaje narodno

"Takva smo profesija da nam je kreativnost urođena, naći ćemo načina da nastavimo borbu za Narodno pozorište. Opcija je i ukrupnjavanje zahteva sa celokupnom kulturom Srbije“, rekao je glumac Darko Tomović

Koncert

04.januar 2026. Dragan Kremer

Gitara, glas & pas

Ibrica Jusić, Dom omladine Beograda, 27. XII 2025.

Budžet kulture u 2026.

03.januar 2026. Sonja Ćirić

Srbija neće da finansira svoja kulturna dobra a hoće kulturu Srpske i Crne Gore

U budžetu za 2026. nema Dvorskog kompleksa i lokaliteta Belo brdo koji su kulturna dobra, ali zato ima stavki za podršku razvoju kulturnog sektora u Republici Srpskoj i radu Društva članova Matice srpske u Crnoj Gori

Film

03.januar 2026. Jelisaveta Blagojević

„Sentimental Value“: Davati ono što nemamo

Film "Sentimental Value" Joahima Trira govori o tome da je dar moguć samo ukoliko izmiče ekonomiji razmene. Drugim rečima dar podrazumeva da dajemo ono što nemamo. Ono što nije naše. Šta to znači?

Kulturna politika

02.januar 2026. Sonja Ćirić

U kulturi samo tri plana za 2026, a ostalima kako bude

Koliko je poznato, samo Akademska knjiga, Beogradsko dramsko pozorište i Beogradski festival igre imaju plan za ovu godinu. Ostali će se snalaziti, pa kako im bude

Komentar
Predsednik Venecule Nikolas Maduro sa povezom na očima i vezanim rukama

Komentar

Otmica Madura: Da se pripremi Petro

Predsednik SAD Donald Tramp naredio je vojni napad na suverenu Venecuelu i otmicu njenog predsednika Nikolasa Madura. Neka se pripremi Gustavo Petro u Kolumbiji

Andrej Ivanji
Predsenik Stbije Aleksandar Vučić sedi zamišljen u kaputu verovatno u helikopteru. Pored prozora vidi se znak Exit

Komentar

Simptomi propadanja režima

Četiri simptoma ukazuju na propadanje režima Aleksandra Vučića. Da se još jednom poslužimo rečima mudrog Etjena de la Bosija: ljudi više ne žele tiranina.

Ivan Milenković
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić u kaputu maše rukama

Komentar

Ćao Ćacilendu!

Proglašavajući najveće ruglo svoje vladavine za najveću tekovinu slobodarske Srbije, Aleksandar Vučić je svirao kraj Ćacilendu

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1825-1826
Poslednje izdanje

Politička 2025.

Godina u kojoj se desila decenija Pretplati se
Izbor urednice fotografije nedeljnika “Vreme”

Slike Godine 2025.

Ova situacija

Šta nas čeka 2026.

Generacija Z

Stasavanje dece revolucije

Intervju: Nebojša Antonijević Anton i Zoran Kostić Cane (“Partibrejkers”)

Život iz prve ruke

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1825-1826 24.12 2025.
Vreme 1824 18.12 2025.
Vreme 1823 11.12 2025.
Vreme 1822 03.12 2025.
Vreme 1821 26.11 2025.
Vreme 1820 19.11 2025.
Vreme 1819 12.11 2025.
Vreme 1818 05.11 2025.
Vreme 1816-1817 22.10 2025.
Vreme 1815 16.10 2025.
Vreme 1814 09.10 2025.
Vreme 1813 01.10 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure