img
Loader
Beograd, 5°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Prvi Filmski festival Srbije

Kan našeg malog dvorišta

11. jul 2007, 16:25 Vladimir Crnjanski
Copied

Ako ništa drugo, na ovom se festivalu konačno izmenio sistem vrednovanja domaćeg filma i cela priča je izneta iz našeg malog dvorišta

Iako je nastupio u muzičko-zabavnom delu programa zatvaranja prvog Filmskog festivala Srbije (Novi Sad, od 3. do 8. jula, u organizaciji Filmskog centra Srbije i EXIT-a), Koja iz Discipline kičme nije otpevao „Ne mogu da poverujem čemu evo prisustvujem“. Možda ne bi bilo ni zgodno, jer bi zvučalo kao parola nabijena provokativnom skepsom, mada najkonciznije sveobuhvata ovaj filmski karneval (kako o njemu voli da se izjašnjava predsednik Upravnog odbora, prvi čovek FFS-a Dragan Bjelogrlić).

Državi Srbiji, pa i kinematografiji, bio je potreban državotvorni filmski festival/karneval (?) koji će kao novi domaći brend maksimalno, sa geslom sabornosti, zablistati, ako ne danas, ono već sutra, na filmskom nebu regiona pa i šire (rečeno na konferenciji organizatora pre početka FFS-a). Na žalost ili sreću mnogih, urađeno je to po uzoru na sadašnji pulski, a ne onaj u Motovunu. Preovlađuje utisak da se u nesumnjivo velik i složen posao krenulo na brzinu i sa onim „lako ćemo“.

TEPIH: Sa više nego ambiciozno projektovanim budžetom od milion i 300.000 evra (FEST košta oko 400.000, a Međunarodni filmski festival na Paliću oko 300.000 evra) išla su i obećanja kula i gradova. Novi Sad, potvrđeno festivalski grad (Sterijino pozorje, EXIT, a one male: pića, ića i svega ostalog da i ne pominjemo), dobio je šansu da postane i „Cinema City“oročenu na dve godine, ako se pokaže kao dobar/izdašan domaćin.

Srpsko narodno pozorište je sa svoje dve sale, adaptirane u bioskopske, postalo najveći (ispostavilo se ne najbolji, ako ne i najgori) kino u gradu, dok je crveni tepih na prilaznim stepenicama trebalo da simulira Kan. Motovunsku atmosferu dali su bioskopi na otvorenom u specijalno uređenim prostorima Katoličke porte (reprizni program selekcije „Nacionalna klasa“), Sportskog terena Sokolskog doma („Front“ – selekcija malih i nezavisnih produkcija), dela Miletićeve ulice (program „Lektira srpskog filma“). Ispomoć je pružao i Kulturni centar Novog Sada u kojem su se odvijali omaž programi sa filmovima Kusturice, Bore Draškovica i drugih. U Grad bioskop ulazilo se kroz festivlaske kapije (podignute su skele optočene festivalskim obeležijima) imenovane po velikanima domaćeg filma Živojinu Pavloviću, Pavlu Vujisiću, Zoranu Radmiloviću…

Kad su postavljene kulise, a filmovi stigli, trebalo je još uvesti glumce. I, dok su jedni famozni crveni tepih i defile domaćih filmskih zvezda – koje su u tri iznajmljena „mercedesa“ (popularni „fića“ će imati svojih pet minuta tek na kraju u programu svečanog zatvaranja) dovožene do podnožja tepiha iz stotinak metara udaljenog dvorišta – ocenjivali kao „tipičan“ odraz „novosadskog provincijalnog duha“, drugi su čista srca poverovali u iluzije filmskih kulisa. Kako drugačije objasniti „kansko“ ponašanje više stotina Novosađana zbijenih oko zaštitnih ograda da bi više od sata sa iskrenim oduševljenjem prepoznavali i pozdravljali svoje idole u toj ne samo „istorijskoj“ već i tropskoj noći, sve sa sitnom decom na ramenima i obaveznim flašicama vode u rukama. Ako su zaslepljeni reflektorima i blicevima fotoreportera naši filmski trudbenici to makar krajem oka registrovali, mogli su da pomisle da za njih još ima nade.

KOLATERAL: Kada je legandarni Bata Živojinović, rekavši da je ovo „istorijska noć za srpski film i kulturu, al’ da će ta radost i da košta“, označio početak trke u „Nacionalnoj klasi“ i „Eurimaž“ selekciji recentnih evropskih koprodukcija, zavrteli su se konačno i filmovi: osamnaest ostvarenja ovdašnjih autora i šesnaest evropskih. Već na samom početku, pred visokim političkim i kulturnim državnim, pokrajinskim i gradskim zvanicama, Kusturičin Zavet je „puk’o“ tokom prikazivanja druge rolne. Tek da se podigne festivalska tenzija i potvrdi skepsa onih koji su još pre početka Festivala tvrdili da su projektori u pozorištu stari i nepouzdani. Malo ko je tada primetio da je razapeto platno naborano, a zvuk deceniju daleko od obećanog savršenstva.

Srećom, novinarske projekcije u bioskopu Arena bile su besprekorne, što je važno jer je bilo čak devet domaćih premijera. Međutim, termini prikazivanja „Nacionalne klase“ su se poklapali sa projekcijama filmova iz selekcije „Eurimaža“, pa je tako dobra prilika da se vidi niz kvalitetnih ostvarenja otišla u nepovrat kao kolateralna žrtva apsurdne satnice.

Projekcije u SNP-u nisu privukle onoliko gledalaca koliko su organizatori pretpostavljali, što je obesmislilo jedan od programskih ciljeva FFS-a komprimovanog u sloganu „Evropski filmovi u Srbiji“. Sa bioskopima na otvorenom bilo je još manje sreće. Dve kišne večeri su izbrisale dobar deo planiranog programa taman kada je nedovoljno obaveštena, ali i inertna novosadska publika otkrila da je u grad stigao festival. Ako je za to delom kriva priroda, dobar deo odgovrnosti snose i organizatori koji su prekasno krenuli u marketinšku kampanju. Katolička porta se pokazala kao najatraktivnije mesto sa repriznim programom „Nacionalne klase“. Tu pogledati film nije bilo skupo, ali su projekcije sve do pretposlednje narušavale javna rasveta i reklame sa obližnjih zgrada, a prvog dana čak i fontana koju je neko zaboravio da isključi.

Na FFS-u su bili i strani gosti. Najavljeno je njih stotinak: autora, direktora festivala, kritičara i predstavnika filmskih fondova iz regiona i Evrope. Koliko ih je stvarno došlo nije bilo moguće proveriti. Do njihovih pravih utisaka još teže doći. Neobjašnjiva loša koordinacija službe gostiju i pres centra zbog koje su pojedini učesnici, pitajući se zašto su uopšte i pozvani, izostajali sa svakodnevno i kvaliteteno vođenih razgovora sa novinarima, kao i kašnjenje sa informacijama neophodnih za brzo i efikasno izveštavnje, takođe su na spisku većih organizacionih propusta na FFS-u. Insistirajući na širini jednog ovako megalomanskog festivalskog zahvata, oraganizatori su očito pali na „sitnicama“ koje život znače.

OSTAVKE: Da li su i to razlozi zbog kojih su direktor Filmskog centra Srbije Đorđe Milićević i direktor FFS-a Svetlana Jovičić tokom Festivala podneli ostavke na svoje funkcije, trebalo bi da bude saopšteno ovih dana, kako je najavio predsednik Upravnog odbora FFS-a Dragan Bjelogrlić. Tada će, kako je rekao, biti saopštena i festivalska statistika, prihodi i rashodi, broj posetilaca i ocena učinka Festivala.

Prvi FFS je počeo u „kanskom“, a zatvoren u „holivudskom“ glamuroznom za nekog i „blamuroznom“ maniru, što se moglo videti u direktnim prenosima na RTS-u pa je tako i najširi auditorijim mogao proceniti da li je, bar kada je spektakularnost u pitanju, FFS dosegao prilično visoko postavljenu lestvicu. Ako se kroz sve to nekako probio i film, a delom jeste, Festival je rođen, a kada se sve sabere i oduzme, videće se ko će ga, kako i pošto ubuduće ljuljati.

Svi problemi sa kojima smo se tokom Festivala, organizovanog nadajmo se na polzu domaćeg filma, suočavali ne bi trebalo da budu gurnuti pod crveni tepih. Pogotovo što se posle dodela nagrada (odluke su uspešno bile pod embargom sve do čina saopštavanja), u kuloarima rasplamsao gnev dela domaćih autora, nezadovljonih odlukama međunarodnog žirija, prema organizatorima FFS-a. Ako ništa drugo, na ovom se festivalu konačno izmenio sistem vrednovanja domaćeg filma i cela priča je izneta iz našeg malog dvorišta gde se ustalila praksa, kako je neko od inicijatora FFS-a na početku rekao, da „domaći autori u raznim žirijima na malim seoskim zabavama, koje se sele iz mesta u mesto, jedni drugima, iz godine u godinu, dodeljuju nagrade koje nemaju puno smisla“. Ma kako to bilo bolno za brojne povređene sujete, videće se koliko je otrežnjujuće.

Najbolji

Premijerno je prikazano devet srpskih filmova: Hadersfild Ivana Živkovića, Bel epok Nikole Stojanovića, S.O.S – Spasite naše duše Slobodana Šijana, Promeni me Milana Karadžića, Peščanik Sabolča Tolnaja, Odbačen Miloša Radivojevića, Film noar Riste Topaloskog i Srđe Penezića, Agi i Ema Milutina Petrovića i Zavet Emira Kusturice. Film Bel epok Nikole Stojanovića osvojio je festivalski gran pri i četiri nagrade Ibis: za glavnu žensku ulogu – slovenačka glumica Vita Mavrič, za muziku – Arsen Dedić, za masku – Milena Stefanović i Tamara Spasojević i scenografiju – Miodrag Nikolić. Nagradu Ibis za režiju dobio je Sabolč Tolnaj za film Peščanik, a za scenario Uglješa Šajtinac i Dejan Kraljačić za Hadersfild. Nagradu Ibis za najbolju mušku ulogu dobio je Kenedi Hasani za film Kenedi se ženi. Film Hamlet nagrađen je sa četiri Ibisa: za kostim – Jelena Petrović, za montažu – Aleksandar Rajković, za fotografiju – Miladu Tauku, dok je Ibisa za epizodnu mušku ulogu u ovom filmu osvojio Petar Božović. Nagradu za epizodnu žensku ulogu dobila je Milena Vasić-Ražnjatović za film Konji vrani. Najboljom evropskom koprodukcijom u selekciji „Eurimaž“ proglašen je portugalsko-francuski film Trans, rediteljke Tereze Viljaverde.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Beogradska filharmonija

25.januar 2026. S. Ć.

Sindikat muzičara: Ministarstvo kulture postupa mimo zakona

Sindikat muzičkih umetnika u otvorenom pismu poručuje Ministarstvu kulture da poštuje zakon i da raspiše konkurs za direktora Beogradske filharmonije, jer izbor Bojana Suđića nije po zakonu

Berlinare

25.januar 2026. S. Ć.

Festival u Berlinu: Iz Srbije „Imaginarni brojevi“ i dve koprodukcije

„Imaginarni brojevi“ je prvi kratki igrani film koji će se iz Srbije takmičiti u Berlinu nakon osam godina. Na Berlinaru će biti i dva filma u kojima je Srbija koproducent

Kultura sećanja

25.januar 2026. S. Ć.

Kome smetaju spomenici Pekiću i Narodnim herojima

Ovog vikenda u Beogradu oskrnavljena su dva spomenika: Borislavu Pekiću na Cvetnom trgu i Narodnim herojima na Kalemegdanu. Obesna mladež, desničari, ili vlast – ko je kriv

Država i film

25.januar 2026. Sonja Ćirić

Da li će reditelji i producenti doći na panel Filmskog centra i NAFFIT-a

Filmski centar Srbije pozvao je reditelje i producente na panel koji na Zlatiboru organizuje sa NAFFIT-om, Nacionalnim festivalom filma i televizije za "lojalne i podobne", koji je, kao i cela filmska branša, prošlog septembra bojkotovao

Ministar kulture

23.januar 2026. Sonja Ćirić

Zaposleni Republičkog zavoda: Ministar Selaković nam preti zbog Generalštaba

Izjavu ministra Selakovića da „ovu bandu treba rasturiti“ zaposleni u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture doživeli su kao ličnu pretnju, a lako im je da dokažu da su sve njegove optužbe neistinite

Komentar
Fotografije i artefakti logora Jasenovac u Skupštini Srbiji

Komentar

Jasenovac u Skupštini Srbije

Postavka o Jasenovcu u holu Narodne skupštine kao dobrodošlica evroposlaniku Toninu Piculi i ostalim evroposlanicima je na nivou Vučićevog videa na mreži X u kome elaborira kvalitet svog smeštaja u Davosu. Tamo mu je bio kratak krevet, ovde mu je kratka pamet

Andrej Ivanji
Dekan Filozofskog fakulteta u Novom Sadu Milivoj Alanović u džemperu ispod koga se vidi plava košulja

Pregled nedelje

Ljudi koji bi da započnu rat u Srbiji

Zašto je dekan Milivoj Alanović isti kao šovinisti koji su huškali na ratove devedesetih? Zbog čega režimlije ne smeju ni pred sudiju za prekršaje, a kamoli pred Viši sud? I šta je ključni razlog za Vučićev rat protiv naroda i države

Filip Švarm
Blokada Filozofskog fakultta u Novom Sadu

Komentar

Šta bi naprednjaci dali da su Jelena Kleut

Profesorki Jeleni Kleut uručen je otkaz. Onda je doživela najveću počast koju prosvetni radnik može da doživi – studenti su masovno ustali da je brane od svih koji nasilno ućutkavaju kritičku misao

Jelena Jorgačević
Vidi sve
Vreme 1829
Poslednje izdanje

Ova situacija

Opomene i pouke Vlade Zorana Đinđića Pretplati se
Intervju: Ivan Vujačić, ekonomista, bivši ambasador u SAD, predsednik upravnog odbora Fondacije Zoran Đinđić

Žongliranje sa 18 loptica u Vladi

Naprednjački udar na pravosuđe

Lojalizacija sudstva i tužilaštva

Vučić kao četnik

Zapela mi kokarda za granu

Iran

Američke pretnje i domaće nezadovoljstvo

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1829 21.01 2026.
Vreme 1828 14.01 2026.
Vreme 1827 06.01 2026.
Vreme 1825-1826 24.12 2025.
Vreme 1824 18.12 2025.
Vreme 1823 11.12 2025.
Vreme 1822 03.12 2025.
Vreme 1821 26.11 2025.
Vreme 1820 19.11 2025.
Vreme 1819 12.11 2025.
Vreme 1818 05.11 2025.
Vreme 1816-1817 22.10 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure