img
Loader
Beograd, 1°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Prvi Filmski festival Srbije

Kan našeg malog dvorišta

11. jul 2007, 16:25 Vladimir Crnjanski
Copied

Ako ništa drugo, na ovom se festivalu konačno izmenio sistem vrednovanja domaćeg filma i cela priča je izneta iz našeg malog dvorišta

Iako je nastupio u muzičko-zabavnom delu programa zatvaranja prvog Filmskog festivala Srbije (Novi Sad, od 3. do 8. jula, u organizaciji Filmskog centra Srbije i EXIT-a), Koja iz Discipline kičme nije otpevao „Ne mogu da poverujem čemu evo prisustvujem“. Možda ne bi bilo ni zgodno, jer bi zvučalo kao parola nabijena provokativnom skepsom, mada najkonciznije sveobuhvata ovaj filmski karneval (kako o njemu voli da se izjašnjava predsednik Upravnog odbora, prvi čovek FFS-a Dragan Bjelogrlić).

Državi Srbiji, pa i kinematografiji, bio je potreban državotvorni filmski festival/karneval (?) koji će kao novi domaći brend maksimalno, sa geslom sabornosti, zablistati, ako ne danas, ono već sutra, na filmskom nebu regiona pa i šire (rečeno na konferenciji organizatora pre početka FFS-a). Na žalost ili sreću mnogih, urađeno je to po uzoru na sadašnji pulski, a ne onaj u Motovunu. Preovlađuje utisak da se u nesumnjivo velik i složen posao krenulo na brzinu i sa onim „lako ćemo“.

TEPIH: Sa više nego ambiciozno projektovanim budžetom od milion i 300.000 evra (FEST košta oko 400.000, a Međunarodni filmski festival na Paliću oko 300.000 evra) išla su i obećanja kula i gradova. Novi Sad, potvrđeno festivalski grad (Sterijino pozorje, EXIT, a one male: pića, ića i svega ostalog da i ne pominjemo), dobio je šansu da postane i „Cinema City“oročenu na dve godine, ako se pokaže kao dobar/izdašan domaćin.

Srpsko narodno pozorište je sa svoje dve sale, adaptirane u bioskopske, postalo najveći (ispostavilo se ne najbolji, ako ne i najgori) kino u gradu, dok je crveni tepih na prilaznim stepenicama trebalo da simulira Kan. Motovunsku atmosferu dali su bioskopi na otvorenom u specijalno uređenim prostorima Katoličke porte (reprizni program selekcije „Nacionalna klasa“), Sportskog terena Sokolskog doma („Front“ – selekcija malih i nezavisnih produkcija), dela Miletićeve ulice (program „Lektira srpskog filma“). Ispomoć je pružao i Kulturni centar Novog Sada u kojem su se odvijali omaž programi sa filmovima Kusturice, Bore Draškovica i drugih. U Grad bioskop ulazilo se kroz festivlaske kapije (podignute su skele optočene festivalskim obeležijima) imenovane po velikanima domaćeg filma Živojinu Pavloviću, Pavlu Vujisiću, Zoranu Radmiloviću…

Kad su postavljene kulise, a filmovi stigli, trebalo je još uvesti glumce. I, dok su jedni famozni crveni tepih i defile domaćih filmskih zvezda – koje su u tri iznajmljena „mercedesa“ (popularni „fića“ će imati svojih pet minuta tek na kraju u programu svečanog zatvaranja) dovožene do podnožja tepiha iz stotinak metara udaljenog dvorišta – ocenjivali kao „tipičan“ odraz „novosadskog provincijalnog duha“, drugi su čista srca poverovali u iluzije filmskih kulisa. Kako drugačije objasniti „kansko“ ponašanje više stotina Novosađana zbijenih oko zaštitnih ograda da bi više od sata sa iskrenim oduševljenjem prepoznavali i pozdravljali svoje idole u toj ne samo „istorijskoj“ već i tropskoj noći, sve sa sitnom decom na ramenima i obaveznim flašicama vode u rukama. Ako su zaslepljeni reflektorima i blicevima fotoreportera naši filmski trudbenici to makar krajem oka registrovali, mogli su da pomisle da za njih još ima nade.

KOLATERAL: Kada je legandarni Bata Živojinović, rekavši da je ovo „istorijska noć za srpski film i kulturu, al’ da će ta radost i da košta“, označio početak trke u „Nacionalnoj klasi“ i „Eurimaž“ selekciji recentnih evropskih koprodukcija, zavrteli su se konačno i filmovi: osamnaest ostvarenja ovdašnjih autora i šesnaest evropskih. Već na samom početku, pred visokim političkim i kulturnim državnim, pokrajinskim i gradskim zvanicama, Kusturičin Zavet je „puk’o“ tokom prikazivanja druge rolne. Tek da se podigne festivalska tenzija i potvrdi skepsa onih koji su još pre početka Festivala tvrdili da su projektori u pozorištu stari i nepouzdani. Malo ko je tada primetio da je razapeto platno naborano, a zvuk deceniju daleko od obećanog savršenstva.

Srećom, novinarske projekcije u bioskopu Arena bile su besprekorne, što je važno jer je bilo čak devet domaćih premijera. Međutim, termini prikazivanja „Nacionalne klase“ su se poklapali sa projekcijama filmova iz selekcije „Eurimaža“, pa je tako dobra prilika da se vidi niz kvalitetnih ostvarenja otišla u nepovrat kao kolateralna žrtva apsurdne satnice.

Projekcije u SNP-u nisu privukle onoliko gledalaca koliko su organizatori pretpostavljali, što je obesmislilo jedan od programskih ciljeva FFS-a komprimovanog u sloganu „Evropski filmovi u Srbiji“. Sa bioskopima na otvorenom bilo je još manje sreće. Dve kišne večeri su izbrisale dobar deo planiranog programa taman kada je nedovoljno obaveštena, ali i inertna novosadska publika otkrila da je u grad stigao festival. Ako je za to delom kriva priroda, dobar deo odgovrnosti snose i organizatori koji su prekasno krenuli u marketinšku kampanju. Katolička porta se pokazala kao najatraktivnije mesto sa repriznim programom „Nacionalne klase“. Tu pogledati film nije bilo skupo, ali su projekcije sve do pretposlednje narušavale javna rasveta i reklame sa obližnjih zgrada, a prvog dana čak i fontana koju je neko zaboravio da isključi.

Na FFS-u su bili i strani gosti. Najavljeno je njih stotinak: autora, direktora festivala, kritičara i predstavnika filmskih fondova iz regiona i Evrope. Koliko ih je stvarno došlo nije bilo moguće proveriti. Do njihovih pravih utisaka još teže doći. Neobjašnjiva loša koordinacija službe gostiju i pres centra zbog koje su pojedini učesnici, pitajući se zašto su uopšte i pozvani, izostajali sa svakodnevno i kvaliteteno vođenih razgovora sa novinarima, kao i kašnjenje sa informacijama neophodnih za brzo i efikasno izveštavnje, takođe su na spisku većih organizacionih propusta na FFS-u. Insistirajući na širini jednog ovako megalomanskog festivalskog zahvata, oraganizatori su očito pali na „sitnicama“ koje život znače.

OSTAVKE: Da li su i to razlozi zbog kojih su direktor Filmskog centra Srbije Đorđe Milićević i direktor FFS-a Svetlana Jovičić tokom Festivala podneli ostavke na svoje funkcije, trebalo bi da bude saopšteno ovih dana, kako je najavio predsednik Upravnog odbora FFS-a Dragan Bjelogrlić. Tada će, kako je rekao, biti saopštena i festivalska statistika, prihodi i rashodi, broj posetilaca i ocena učinka Festivala.

Prvi FFS je počeo u „kanskom“, a zatvoren u „holivudskom“ glamuroznom za nekog i „blamuroznom“ maniru, što se moglo videti u direktnim prenosima na RTS-u pa je tako i najširi auditorijim mogao proceniti da li je, bar kada je spektakularnost u pitanju, FFS dosegao prilično visoko postavljenu lestvicu. Ako se kroz sve to nekako probio i film, a delom jeste, Festival je rođen, a kada se sve sabere i oduzme, videće se ko će ga, kako i pošto ubuduće ljuljati.

Svi problemi sa kojima smo se tokom Festivala, organizovanog nadajmo se na polzu domaćeg filma, suočavali ne bi trebalo da budu gurnuti pod crveni tepih. Pogotovo što se posle dodela nagrada (odluke su uspešno bile pod embargom sve do čina saopštavanja), u kuloarima rasplamsao gnev dela domaćih autora, nezadovljonih odlukama međunarodnog žirija, prema organizatorima FFS-a. Ako ništa drugo, na ovom se festivalu konačno izmenio sistem vrednovanja domaćeg filma i cela priča je izneta iz našeg malog dvorišta gde se ustalila praksa, kako je neko od inicijatora FFS-a na početku rekao, da „domaći autori u raznim žirijima na malim seoskim zabavama, koje se sele iz mesta u mesto, jedni drugima, iz godine u godinu, dodeljuju nagrade koje nemaju puno smisla“. Ma kako to bilo bolno za brojne povređene sujete, videće se koliko je otrežnjujuće.

Najbolji

Premijerno je prikazano devet srpskih filmova: Hadersfild Ivana Živkovića, Bel epok Nikole Stojanovića, S.O.S – Spasite naše duše Slobodana Šijana, Promeni me Milana Karadžića, Peščanik Sabolča Tolnaja, Odbačen Miloša Radivojevića, Film noar Riste Topaloskog i Srđe Penezića, Agi i Ema Milutina Petrovića i Zavet Emira Kusturice. Film Bel epok Nikole Stojanovića osvojio je festivalski gran pri i četiri nagrade Ibis: za glavnu žensku ulogu – slovenačka glumica Vita Mavrič, za muziku – Arsen Dedić, za masku – Milena Stefanović i Tamara Spasojević i scenografiju – Miodrag Nikolić. Nagradu Ibis za režiju dobio je Sabolč Tolnaj za film Peščanik, a za scenario Uglješa Šajtinac i Dejan Kraljačić za Hadersfild. Nagradu Ibis za najbolju mušku ulogu dobio je Kenedi Hasani za film Kenedi se ženi. Film Hamlet nagrađen je sa četiri Ibisa: za kostim – Jelena Petrović, za montažu – Aleksandar Rajković, za fotografiju – Miladu Tauku, dok je Ibisa za epizodnu mušku ulogu u ovom filmu osvojio Petar Božović. Nagradu za epizodnu žensku ulogu dobila je Milena Vasić-Ražnjatović za film Konji vrani. Najboljom evropskom koprodukcijom u selekciji „Eurimaž“ proglašen je portugalsko-francuski film Trans, rediteljke Tereze Viljaverde.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Premijera

01.februar 2026. Sonja Ćirić

Puls teatar: Ale i bauci su ugrožena bića

Prva ovogodišnja premijera „Puls teatra“ iz Lazarevca „Ale i bauci“ predstavlja slovenska mitska bića kao ugrožena, a ne bića kojima se zastrašuju deca

Naš film u svetu

31.januar 2026. S. Ć.

Film „Planina“ najbolji inostrani dokumentarac Sandens festivala

„Sinjajevinu smo doneli u Ameriku”, rekla je protagonistkinja dokumentarnog filma „Planina“ koji je upravo pobedio na Sandens festivalu

Opera

31.januar 2026. S. Ć.

Opera za decu „Deca Bestragije“ poziv da se zajednički traga za odgovorima

Koncertno izvođenje opere za decu „Deca Bestragije“ Lazara Đorđevića, koja priča o zajedništvu, predstavlja mlade autore i izvođače, i dokazuje da je opera živa i savremena muzička forma

Festival

31.januar 2026. S. Ć.

Beograd film festival: Uživajte u magiji dok je ima

Na Beograd film festivalu su i Sodebergovi „Kristoferi“, kao film iznenađenja. „Uživajte u magiji dok je još ima“, poruka je publici na otvaranju ovog prvog beogradskog filmskog festivala

Beogradska filharmonija

31.januar 2026. Sonja Ćirić

Prvi dani Beogradske filharmonije pod upravom Bojana Suđića

Bojan Suđić je postao novi v. d. direktora Beogradske filharmonije, uprkos zahtevu zaposlenih da se direktor bira konkursom. Postovi koji svedoće o njihovom nezadovoljstvu i o kritikama javnosti tim povodom, izbrisani su sa FB stranice

Komentar

Pregled nedelje

Pravda za sirotinju Srbije

Šta bi ste izabrali između glasa za Vučića i tri crvene ili da vam iseku struju? Pogotovo ako radite najgrublje povremene poslove, niste bili i nikad nećete otići na more, niti odvesti decu kod zubara

Filip Švarm
Aleksandar Vučić sa ispruženom rukom, vide mu se samo oči kroz naočare

Komentar

O volu i Jupiteru

Javni sastanci i postrojavanje potčinjenih su uobičajni rituali lojalnosti diktatorima. A što se Aleksandra Vučića tiče: videla žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu. Ili što bi rekli stari Latini: Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu

Nedim Sejdinović
Fotografije i artefakti logora Jasenovac u Skupštini Srbiji

Komentar

Jasenovac u Skupštini Srbije

Postavka o Jasenovcu u holu Narodne skupštine kao dobrodošlica evroposlaniku Toninu Piculi i ostalim evroposlanicima je na nivou Vučićevog videa na mreži X u kome elaborira kvalitet svog smeštaja u Davosu. Tamo mu je bio kratak krevet, ovde mu je kratka pamet

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme broj 1830
Poslednje izdanje

Čudo neviđeno u Srbiji – suđenje ministru

Koga plaši slučaj građanina Selakovića Pretplati se
Intervju: Nemanja Smičiklas

Režim hoće da ukine Republički zavod

Metastaze ćacilenda (2)

Uloga sapuna u izboru za direktora RTS-a

Mark Karni, premijer Kanade

Čovek koji je ukrao šou u Davosu

Intervju: Andraš Urban, pozorišni reditelj

Cenzura je zločin

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme broj 1830 28.01 2026.
Vreme 1829 21.01 2026.
Vreme 1828 14.01 2026.
Vreme 1827 06.01 2026.
Vreme 1825-1826 24.12 2025.
Vreme 1824 18.12 2025.
Vreme 1823 11.12 2025.
Vreme 1822 03.12 2025.
Vreme 1821 26.11 2025.
Vreme 1820 19.11 2025.
Vreme 1819 12.11 2025.
Vreme 1818 05.11 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure