Današnji rođendan, 22. novembra, Narodno pozorište u Beogradu obeležava bez umetnika na sceni i bez publike. Zato će ovaj Dan pozorišta biti obeležen kao ni jedan prethodni.
Obeležavanje Dana Narodnog pozorišta ustanovljeno je pre 57 godina povodom stogodišnjice ovog teatra. Do danas, još se nikada nije desilo da ga umetnici dočekuju sa katancem na ulazu zgrade.
Zatvorenu zgradu umetnici doživljavaju kao sramotu u istoriji Pozorišta, dok uprava, koja je u sadejstvu sa Ministarstvom kulture zabravila Pozorište, ni ne govori o tome.
Uprava povodom Dana pozorišta
Nepun dan pre rođendana, posle podne, iz Narodnog pozorišta poslato je pismo medijima kojima obaveštavaju da su i ove godine povodom Dana Pozorišta nagradili najbolje umetnike, ali će im nagrade udeliti na Svetog Jovana, u januaru, povodom slave Pozorišta.
Na kraju pisma napominju: „Sa zadovoljstvom možemo da potvrdimo da očekujemo ponovno otvaranje pozorišta tokom decembra“, kao i da će sledeće nedelje objaviti repertoar.
Umetnici povodom Dana pozorišta
Članovi Drame Narodnog pozorišta su poslali apel prijateljima u inostranstvu da im pomognu u borbi koju vode.
Objasnili su da je zgrada Pozorišta „zatvorena odlukom autoritarnog režima i njegovog nametnutog lutka-predsednika Upravnog odbora koji je osoba ekstremnih nacionalističkih stavova, govora mržnje, komandanta paravojnih jedinica u jugoslovenskim ratovima! Čak mu je suđeno za oružanu pljačku i iznudu! Ovo je osoba koja sada vodi Narodno pozorište“.
Objasnili su i da trpe represiju vlasti zato što otvoreno stoje na strani studenata i kao umetnici i kao građani, zato što su „podržavali proteste na ulici, na sceni i u medijima“. Takođe i da vlast uništava kulturu Srbije, i slobodu mišljenja koje se suprotstavlja režimu.
„Srbija se pretvara u crnu rupu Evrope, i politički i kulturno“, napisali su.
Pismo Skupštine u rasejanju
Skupština u rasejanju, koji čine državljani Srbije sa svih kontinenata, odgovorila je na njihov apel pismom koje će glumci danas pročitati ispred svoje zatvorene zgrade. Pismo glasi:
„Dragi naši,
Mnogi od vas – sa obe strane kamere i scene – bili ste heroji raznih umetničkih drama, u pozorištu, na filmu, na televiziji…
Sada ste heroji jedne antičke drame u stvarnom životu.
Ona se odvija na ulicama, u školama i na fakultetima, na radnim mestima, u medijima, u našim domovima. Dobro se opet bori sa zlom. Normalnost se uništava, praznina zjapi i preti da sve proguta. Neko mora da joj se suprotstavi.
Danas, na Dan Narodnog pozorišta u Beogradu, doživljaj ove drame je još jači.
Na kopljomet od vaše zgrade, majka je štrajkovala glađu zbog pogibije sina a ale iz pakla joj se kezile u lice i ismevale je.
Nekoliko koraka odatle, balkon sa koga je Ivo Andrić posmatrao Pionirski park sada gleda na još jednu ogavnost režima koji se već više od tri decenije takmiči u prevazilaženju sopstvenih ogavnosti. Prokleta avlija je sada zabavni park, vašar za demone – Ćacilend.
Kao u lošoj vašarskoj pantomimi, na čelo vaše kuće, za predsednika UO, prekomandovana je osoba koja je po svemu za šta se zalaže i šta radi kompletna negacija kulture, civilizacije i prosvetljenosti.
- dramska sezona pozorišta je ugašena silom i prostačkom bahatošću.
Mi koji živimo van matice možda fizički nismo u toj drami, ali smo tu srcem i mislima. Naša kultura nam je još veća i važnija kada je gledamo odavde, sa svih kontinenata; kultura nam je sidro koje nam daje slobodu da letimo, a da se ne izgubimo…
Jezik i kultura su ono što definiše narod i trag koji ostavlja za sobom. Sa time izlazimo pred istoriju.
Stojimo uz vas i podržavamo vašu hrabru i kreativnu borbu.
Hvala vam za inspiraciju u toj zajedničkoj borbi za očuvanje duše Srbije.“