img
Loader
Beograd, 16°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

CD

Johnny Cash

25. децембар 2002, 00:34 Dragan Ambrozić
Foto: Printscreen/Youtube
Copied

Hrapavi glas čoveka u crnom

Johnny Cash: American IV – The Man comes Around; Universal, 2002

Umesto današnje uloge backgrounda i nosioca prodaje životnog fazona, pop muzika jučerašnjice imala je ponekad onu teško opisivu snagu da nam otkrije gde se nalazimo i kuda idemo, da nam omogući da prepoznamo sebe u pesmama i to podelimo s drugima. Sve ostale pesme behu loše

Sedamdesetogodišnji Johnny Cash spada u najveće fenomene pop kulture, jednu od njenih neprolaznih, ikoničkih oznaka, koja obeležava i vek što se tek odmotava pred nama. Prvi i jedini originalni „čovek u crnom“, sin siromašnog uzgajivača pamuka iz Tenesseya, Cash je imao karijeru veću i od života i od filma, u kojoj su se stalno preplitale srećne i nesrećne okolnosti.

TESTAMENT POP MUZIKE: Počeo je kao deo tima Elvis Presley / Jerry Lee Lewis / Carl Perkins koji je polovinom pedesetih u Sun studiju u Memphisu zakuvao rock’n’roll, nastavio da se inspiriše ruralnim folkom, da bi tek kasnije postao megazvezda countryja, u vreme kad su country zvezde tražile svoju rock publiku. Idući uvek suprotno od toka, kao neka vrsta vremeplovske spone između Woodyja Guthrieja i Brucea Springsteena, Cash je bio tiha savest Amerike u vremenima u kojima je ona tako malo obraćala pažnju na sebe i svoj obraz. Poslednjih nekoliko godina, bez pouzdane dijagnoze sve teže bolesni Cash, snimio je jedan za drugim ravno četiri diska sa svojim čitanjima pesama drugih autora, među kojima srećemo pop hitove, ali i pesme izvučene iz tradicije folka (ova izdanja nose zajedničko ime American, a redom se zovu American Recordings 1994, Unchained 1998, Solitary Man 2000). Njegov najnoviji poduhvat The Man Comes Around beleži, tako, potresne verzije Simona & Garfunkela (Bridge Over Troubled Water), Depeche Modea (Personal Jesus), The Beatlesa (In My Life), Nine Inch Nails (Hurt), Hanka Williamsa (I’m So Lonesone I Could Cry), sve ukupno 15 obrada i jedan original, koji, nošeni tim jednoličnim baritonom koji se urezuje u sluh, ovog puta kao da dolaze s one strane tanke granice koja deli žive i mrtve. Sad je sasvim jasno da su sva četiri albuma obrada neka vrsta Cashovog testamenta, načina na koji se odužio pop muzici i svim zaljubljenicima u nju. Ali i više od toga – ova izdanja funkcionišu i kao odgovarajući testament same pop muzike.

Možda je pravi trenutak za nekoliko reči na temu nikad sasvim razjašnjene tajne fenomena Cashove nadgeneracijske popularnosti – nije samo jedna priča o Johnnyju Cashu ispričana, i nije samo jedan kritičar pokušavao da rastumači kako je neko s relativno ograničenim vokalnim mogućnostima postao cenjeni pevač i zaštitni znak američke folk i country muzike, obožavano biće kako među domaćicama koje slušaju samo Nashvilleske proizvode, tako i među intelektualcima koji će u CD plejer pre staviti neke novorockere tipa The Strokes… I nijedna priča nije bila sasvim tačna zato što nije isticala u prvi plan ono što je bilo najjače oružje Johnnyja Casha – humor. Apsolutno razoružavajući humor nekog kome nisu strane sve stranputice i mene koje život sa sobom nosi.

DOSTOJANSTVO UPRKOS SVEMU: Da nije imao toliko humora, koliko je imao tokom svoje skoro 50 godina duge karijere, Cash ne bi 1968. otišao u zatvor Folsom Prison da peva robijašima i snimi ploču s njima, niti bi – suprotno tradicionalnoj tipologiji karaktera, po kojoj crno nosi samo negativac – dobar deo profesionalnog života proveo obučen kao darker, što teško da je ikad bila preovlađujuća moda na srednjem Zapadu. Konačno, da nije imao mnogo humora, verovatno ne bi nikad ni pokušao da sarađuje s producentom Rickom Rubinom, jednim od tvoraca rap muzike (kroz Beastie Boys), i to na seriji albuma na kojoj – opet humor – peva samo obrade tuđih kompozicija, mada je veći deo karijere posvetio pisanju i izvođenju svojih autorskih komada.

Ono što je najuzbudljivije u ovoj humornoj odiseji kroz sopstveni život jeste karakteristično dostojanstvo s kojim je kroz sve oblasti muzike Cash klizio. Od ubedljivog rock’n’rolla otpevanog dok se u susednoj sobi Presley borio sa šiparicama, preko klasičnog countryja i folka, do današnjih nadahnutih verzija poznatih i manje poznatih pop hitova – s glasom o kome treba napisati poseban esej, glasom koji je vokalni pandan Busteru Keatonu na filmu, glasom koji se trudi da bude jednoličan ne bi li nekako neutralisao svu životnu prolaznost, Cash je zauvek potvrdio postojanje one dimenzije ljudskog dostojanstva koju možemo nazvati „dostojanstvo uprkos svemu“, a naročito uprkos samom sebi.

Na sva četiri dosad izašla albuma obrada, on s veličanstvenom lakoćom preuzima pesme, kao gotove predloške, i pretvara ih u sage s rubnih područja emocija. Pri tom, prosto je neverovatno šta je, gde i kod koga našao – U2, Nick Cave, Sting, The Walkabouts, Chris Isaac… poznati i nepoznati, stari i novi, svi prolaze kroz isti Cashov tretman kojim ih podvrgava svom ličnom iskustvu, nalazeći novo opravdanje da se njihove pesme pevaju. Ovim postupkom Cash je pop muziku vratio njoj samoj, pronalazeći duboko ispod slojeva lažne šminke koju sa sobom donosi masovna proizvodnja pesama kao robe, one poslednje tragove iskonske story–telling prakse, koja odgovara na ljudsku potrebu da se s nekim drugim podeli svoje iskustvo.

Pesme se i pevaju da bi se doživljaj podelio i Cash ga deli neštedimice.

Vraćajući pop muziku u njen prirodan kontekst, i vraćajući je u vreme kad se obraćala ljudima koji su umeli da slušaju, Cash nas je podsetio na njeno poreklo. Umesto današnje uloge backgrounda i nosioca prodaje životnog fazona, pop muzika jučerašnjice imala je ponekad onu teško opisivu snagu da nam otkrije gde se nalazimo i kuda idemo, da nam omogući da prepoznamo sebe u pesmama i to podelimo s drugima. Sve ostale pesme behu loše.

I tako – grejući se na hrapavom glasu Johnnyja Casha, možete čuti poslednjeg deku čije reči još vrede, kako vam govori baš ono sto biste hteli da vam neko nekada kaže, pre nego što ste se tako nepromišljeno zaleteli u ovo bespuće…

Tagovi:

American IV - The Man comes Around američka pop ikona čovek u crnom džoni keš hurt jhonny cash kantri nešvil
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Država kroji kulturu

14.септембар 2025. Sonja Ćirić

Jugoslav Pantelić: Razlozi za moju smenu nisu mi predočeni

Odlukom Vlade Srbije, Jugoslav Pantelić više nije direktor Jugoslovenske kinoteke, ne zna se zašto. Da nije možda zato što se Kinoteka priključila martovskom štrajku na koji su pozvali studenti

Premijera

12.септембар 2025. S.Ć.

„Karmadona“ premijerno u Torontu: Direktan sud bez kompromisa

Mediji su puni hvale za srpski film „Karmadona“ čija je svetska premijera upravo održana na festivalu u Torontu, opisuju ga kao direktan sud stvarnosti bez kompromisa

Grad i Fest

12.септембар 2025. Sonja Ćirić

FEST: Trebalo bi da bude održan od 21. do 28. decembra

Ako se složi Skupština Grada, Fest će biti održan od 21. do 28. decembra. Bio bi to jedini način da se zaboravi na sve ono što koči realizaciju ovogodišnjeg izdanja

Urbanizam

12.септембар 2025. Sonja Ćirić

Finta privatnog investitora: Gde se krije osnova za rušenje Beogradskog sajma

Netačna je teza izneta ovih dana da nema preciznog uvida u stanje hala Beogradskog sajma, te da je procena troškova njihovog privođenja novoj nameni zbog toga neizvesna, kaže profesor Građevinskog fakulteta u Beogradu Dušan Najdanović

Država i knjige

12.септембар 2025. Sonja Ćirić

Godišnjica pada nadstrešnice: Na Sajam knjiga neće imati ko da dođe

Ove godine najposećeniji dan Sajma knjiga pada 1. novembra, na godišnjicu smrtonosnog pada nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu. Da li je, praveći raspored jesenjih manifestacija, uprava Beogradskog sajma zaboravila na to

Komentar

Pregled nedelje

Vojna parada: Paradero i balansero

Ima li Aleksandar Vučić vojsku? Nešto ponaprednjačenih kadrova sigurno bi u „datom trenutku“ stalo iza svog „vrhovnog komandanta“. Ali šta je sa trupom? Pa ništa – velika većina bi zabušavala, uzela bolovanje, isparila. Oni su tu samo zbog para

Filip Švarm

Komentar

Jovo Bakić naglavačke: Oni jure narod po ulicama

„Jurićemo ih po ulicama“, proricao je Jovo Bakić i mnogi su mu davali za pravo. Sada se dešava obrnuto – naprednjački Šturmabtajlung mlati narod po ulicama, kućama i lokalima. A naša čaršija se dobrim delom gnuša „svakog nasilja“

Nemanja Rujević

Komentar

Samo Srbina njegov navijač bije

Nije nelogično da se malo pribojavaš tuđih navijača kada odeš na utakmicu, pa i reprezentacije. Ali da strepiš da će te tvoji prebiti - to samo u Srbiji postoji

Marija L. Janković
Vidi sve
Vreme 1810
Poslednje izdanje

Vreme nasilja: Protest u Novom Sadu u pet slika

Bes, pendreci i suzavac Pretplati se
Vreme nasilja: Zastrašivanje građana

Naprednjačke bande za razbijanje glava i izloga

Srđan Rončević, dekan Prirodno-matematičkog fakulteta u Novom Sadu

Odbrana etike, studenata i autonomije univerziteta

Kako su stotine prosvetara izgubile posao

Monstruozno mešanje karata

Predsednik i leteći automobili

Šta sanjamo, a šta nam se događa

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure