Srpski hoteli su mi velika nepoznanica. Dosad su se uglavnom prijatelji, rođaci i vojska brinuli o mom smeštaju po gradovima i gudurama Srbije. Dvaput sam imao mogućnost da iznutra upoznam srpske hotele, te divne modernističke simbole tržišne ekonomije: sredinom osamdesetih, u osnovnoj školi, prilikom pohoda „Putevima Prve proleterske brigade“ i sredinom devedesetih za vreme fakultetske ekskurzije po južnoj Srbiji. Iako je cilj prvog, obrazovnog pionirskog pohoda, bio pronalaženje jataka i krkanluk po Sandžaku i okolini (tzv. jagnjeće brigade), partijski drugovi su jednog popodneva organizovali neki skup u hotelu Vrbak u Novom Pazaru. Taj hotel je desetak godina kasnije poslužio za smeštaj studenata istorije umetnosti.
Prvi boravak u hotelu bio je božanstven. Divan unutrašnji vrt, ljubazni domaćini, puno ljudi, „nešto“ optimističko, šmekerski, i tako to. Tokom mog drugog boravka vrt je još uvek bio zelen, malo oronuo, domaćini takođe, ne sećam se koliko je bilo posetilaca, ali onog „nečeg“ više nije bilo… Empirijski gledano, mozak mladog čoveka vrlo brzo napreduje. Da li je to isti hotel? Da li je zaista postojalo „nešto“? Prođoše godine u sumnji i nedoumici, a onda, pre neki dan, video sam ga ponovo! U stvari, video sam foto dokaze da je „nešto“ postojalo i u drugim hotelima Srbije – u Majdanpeku, Kladovu, Vrnjačkoj Banji, pa čak i u Hotelu „Moskva“ u Beogradu. Obradovao sam se.
Slično ushićenje je, u filmu Isijavanje (1980), doživeo i pisac Džek Torens (tj. Džek Nikolson) tokom boravka u zavejanom hotelu Overlook u američkim Stenovitim planinama. Vođen „nečim“, ovaj gospodin razbija famoznu stvaralačku blokadu, menja ime u Džoni i pokušava da isproba sekiru na svojim najbližima. Osujećen u toj nameri, umire i time dobija počasno mesto među serijskim ubicama okupljenim za vreme proslave Dana nezavisnosti 1921, na maloj fotografiji okačenoj na zidu DeStijl enterijera hotela.
Smatra se da su fotografije svedočanstvo vremena koje je prošlo, ali i onog koje traje. Fotografije Vesne Pavlović izložene od 3. do 15. septembra u Muzeju istorije Jugoslavije u Beogradu predstavljaju nam hotele građene, ili hotele čiji je enterijer prepravljen u periodu socmodernizma. Enterijeri su snimani tokom protekle dve godine širom Srbije i daju zanimljiv presek zatečenog stanja u našem hotelijerstvu. Prikazane minimalistički organizovane ugostiteljske prostorije bez posetilaca i decoruma liče na supermarkete iz perioda inflacije. Mermerne stepenice, metalne stepenice, kožne fotelje i drveni stolovi izgledaju kao deo jedne velike instalacije, kao što su to ’93. bili rafovi samoposluga.
Ne verujem da je Isijavanje mnogo pomoglo američkim hotelijerima, ali, s druge strane, ako se u hotelima ogleda ekonomski prosperitet zemlje, fotografije Vesne Pavlović i Isijavanje pružaju vrlo sličnu sliku stvarnosti, a naročito prošlosti jednog podneblja. A prošlost i sadašnjost naših hotela u bliskoj su sponi sa političkim prilikama u zemlji. Zahvaljujući tome, postaje vidljiva blaga ironija autorke naspram proteklih režima, ali isto tako Vesna Pavlović uspeva da prikaže ono „nešto“ što sam osetio kada sam bio mali pionir. Takođe, za razliku od raznih bedekera i prospekta hotela, ovde nisu prikazane sobe koje čekaju svoje korisnike, niti ulazi koji imaju dodir sa spoljnim svetom. Nema izlaza iz ovog geometrijskog lavirinta, nema bekstva od „nečeg“, od Džonija…
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Čuo sam da je Disney strašno blizu tome da kompletan igrani film napravi bez ljudskog dodira. Scenaristi su se probali braniti, bili su dugo u štrajku. Pravilo koje su uspeli dobiti je da veštačka inteligencija može napisati scenario, ali da onda mora ići nekom živom scenaristi koji ima pravo to doraditi i sebe potpisati. Bojim se da će doći do ogromne manipulacije, jer će naći klince koji će to potpisati
Kada mladi ljudi kroz dramski proces shvate da u “Mišolovci” nema pogrešnog odgovora, da je greška legitiman alat učenja i da niko od njih ne očekuje gotov šablon, dešava se neverovatna transformacija. Oni brzo prepoznaju da su spori rezultati do kojih dolaze sopstvenim istraživanjem i traganjem mnogo stabilniji, dublji i trajniji od bilo kakve brze spoljašnje nagrade
„Milonga strasnih senki“ je zbirka priča o tangu koje su napisali Borhes, Kortasar – ukupno 24 hispanoameričkih autora koje volimo, ali je i knjiga o njegovoj duši
Autori festivala kratkog igranog filma u Bajinoj Bašti objašnjavaju da sloganom u veoma nepovoljnoj i teškoj godini za kulturu i film kuckaju u boriće parka gde se pod zvezdama održava festival - za sreću i pametnije odluke
Manje je važno šta će pisati u službenim beleškama sa saslušanja Aleksandra Radića. Mnogo je važnije šta će večeras prolaziti kroz glave hiljada ljudi koji su o „zvučnom topu" govorili, pisali, svedočili ili tražili pomoć. Ako je odgovor: „Bože, samo da ne dođu i po mene", onda je cilj postignut
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.