Hartefakt kuća je najmlađe pozorište u Beogradu i vrlo je aktivno. Ima desetak svojih produkcija, domaćin je najboljim predstavama iz regiona, organizuje festivale, susrete… a sve to u - stanu
U Hartefakt kući večeras gostuje predstava „Na dnu oceana postoje neki svjetovi“ iz Zagreba, a u utorak je pedeseto izvođenje predstave „Naš sin“, kojom je pre neki dan u Pirotu i Nišu počeo Hartefaktov kvir karavan na čijem putu je desetak gradova Srbije.
Hartefakt kuća je najmlađe pozorište u Beogradu i, kao što se da videti iz prve rečenice, vrlo je aktivno.
Ne izgleda kao uobičajeno pozorište. Nalazi se u Bulevaru Despota Stefana 7, u prostranom salonskom stanu visokih plafona sa osvetljenom centralnom prostorijom u kojoj se nalazi scena, a publika je u prostorijama koje je okružuju. Ima mesta za 60 gledalaca.
Osnovano je pre nepune dve godine kao jedno od projekata Hartefakt fonda koji u Srbiji postoji 15 godina i na repertoaru već ima desetak svojih predstava.
Večerašnje gostovanje je deo programske celinu Gosti u Kući, kojom dovodi u Beograd uspešne i nagrađivane predstave iz regiona koje nemamo priliku često da vidimo u drugim pozorištima, s posebnim naglaskom na predstave nezavisne scene.
Predstava „Na dnu oceana postoje neki svjetovi“, autorski je projekat Romana Nikolića u saradnji sa izvođačima Anitom Matić Delić, Franom Maškovićem i dramatuškinjom Oljom Lozicom.u produkciji udruženja Arterarij iz Zagreba, nastala je prema motivima Euripidove „Medeje“ pri čemu je u predstavu diskretno ugrađena prikupljena dokumentarna građa o slučajevima infanticida.
Pomenutu predstavu „Naš sin“ napisao je i režirao Patrik Lazić, a igraju Dragana Varagić, Aleksandar Đinđić i Amar Ćorović. Predstava preispituje granice prihvatanja i odbijanja: nkon što se mladić autovao svojim roditeljima, oni pokušavaju da žive sa saznanjem da je njihov sin drugačiji, a rituali porodične večere postaju velika dramska peripetija.
„Naš sin“ je gostovao po Evropi, Dragana Varagić je na festivalu „Zaplet“ u Banja Luci dobila nagradu za najbolju glumicu, a na Festivalu mladih reditelja u Drezdenu predstava je proglašena najboljom. Pomenimo i da je gostovala u Prištini i u Gnjilanu, što je bilo prvo gostovanje neke srpske predstave nakon 23 godine.
U Pirotu i u Nišu, u okviru Hartefaktovog kvir karavana, „Naš sin“ je odigran pred punim gledalištem, a posle svake predstave bile su organizovani razgovori glumaca sa publikom, gde se dodatno pričalo o ovoj temi. Hartefakt ovim Karavanom želi da dovede predstave s kvir tematikom i u manje gradove u Srbiji gde su ovakvi sadržaji retko na repertoaru. Sledeće igranje je u Rumi na Art Trema Festivalu.
Ove godine biće organizovan 13. Konkurs za angažovan dramski tekst. Nedavno je u Hartefakt kući dodeljena nagrada na prethodnom konkursu Marija Rakočević dramom „Žena veže rep”. Neki od pobedničkih tekstova prethodnih konkursa sada su već publici dobro poznate pozorišne predstave.
Foto: PromoJasna Đuričić u predstavi „Prst“
„Prst“ Doruntine Baše, je najdugovečnija predstava Hartefakt fonda, postavljena je na scenu ubrzo nakon što je 2011. pobedila na Konkursu za angažovani dramski tekst, a do otvaranja pozorišnog prostora, a sledile su je još dvadesetak predstava.
Poslednje dve godine, dakle u Hartefakt kući , igraju se osim „Našeg sina” i „Kratka istorija pljeskavica i druge priče” (autorski projekat Andrej Nosov), „Bilo bi šteta da biljke krepaju” (tekst i režija Ivor Martinić), „Pre nego što počnemo“ (autorski projekat Juga Đorđevića i Tijane Grumić), i „Klimaks“ (autorski projekat Patrika Lazića i Dunje Matić). Ovog meseca najavljuju premijeru ”Kako sm naučila da vozim” rediteljke Tare Manić, u kojoj igraju Svetozar Cvetković i Marta Bogosavljević.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Iznenađuje to što, sasvim oprečno od onoga što se na istom mestu, na Letnjoj pozornici u palićkom parku, moglo videti prethodnih leta, predstavljene filmove odlikuje i u isti kontekst smešta upadljivo odsustvo očiglednije političnosti, dok je polifonija, kulturološka i svetonazorska, na sreću i dalje tu, kao efektna i prikladna “uteha”
Vest je u novom filmu ponudio prilično britku vivisekciju holivudskog sistema vrednosti, uz to uspevajući da sve vreme bude zabavan i, što je veoma važno, ciničan. Gorak je ovo film, lišen iluzija, ali istovremeno pokreće nihilistički polet koji je toliko jak da povremeno može da podseti na optimizam
Gita Serenji: Odlazak u tamu.
Od ubijanja iz samilosti do masovnog ubistva
prevod Nataša Kampmark
Partizanska knjiga, Kulturni centar Novog Sada, 2023.
„U Hrvatsku, na primer, sada dolaze strani radnici od Pakistana pa dalje i budale ih mlate po ulicama, ni ne pitajući se da je taj čovek možda bio lekar u Pakistanu, šta je on trebalo da napusti da bi došao ovde. Sve zato što on izgleda drugačije, zato što ne razmišljamo kako je tim ljudima“, govori u intervjuu za „Vreme“ reditelj filma „Bosanski lonac“ Pavo Marinković
Vulinove laži o Zdravku Ponošu imaju samo jedan cilj. A to je pokušaj režima da se kontrolom nad vlastitom ružnom prošlošću uspostavi kontrola nad budućnošću. Otud i svo to sluđivanje naroda i nasilje nad zdravim razumom
U zajedničkoj akciji BIA, VBA i MUP su uhapsili trojicu „špijuna“ u Valjevu – inženjere zaposlene u „Krušiku“. Za režimsku pljačku u fabrici oružja niko nikada nije priveden
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!