Hartefakt kuća je najmlađe pozorište u Beogradu i vrlo je aktivno. Ima desetak svojih produkcija, domaćin je najboljim predstavama iz regiona, organizuje festivale, susrete… a sve to u - stanu
U Hartefakt kući večeras gostuje predstava „Na dnu oceana postoje neki svjetovi“ iz Zagreba, a u utorak je pedeseto izvođenje predstave „Naš sin“, kojom je pre neki dan u Pirotu i Nišu počeo Hartefaktov kvir karavan na čijem putu je desetak gradova Srbije.
Hartefakt kuća je najmlađe pozorište u Beogradu i, kao što se da videti iz prve rečenice, vrlo je aktivno.
Ne izgleda kao uobičajeno pozorište. Nalazi se u Bulevaru Despota Stefana 7, u prostranom salonskom stanu visokih plafona sa osvetljenom centralnom prostorijom u kojoj se nalazi scena, a publika je u prostorijama koje je okružuju. Ima mesta za 60 gledalaca.
Osnovano je pre nepune dve godine kao jedno od projekata Hartefakt fonda koji u Srbiji postoji 15 godina i na repertoaru već ima desetak svojih predstava.
Večerašnje gostovanje je deo programske celinu Gosti u Kući, kojom dovodi u Beograd uspešne i nagrađivane predstave iz regiona koje nemamo priliku često da vidimo u drugim pozorištima, s posebnim naglaskom na predstave nezavisne scene.
Predstava „Na dnu oceana postoje neki svjetovi“, autorski je projekat Romana Nikolića u saradnji sa izvođačima Anitom Matić Delić, Franom Maškovićem i dramatuškinjom Oljom Lozicom.u produkciji udruženja Arterarij iz Zagreba, nastala je prema motivima Euripidove „Medeje“ pri čemu je u predstavu diskretno ugrađena prikupljena dokumentarna građa o slučajevima infanticida.
Pomenutu predstavu „Naš sin“ napisao je i režirao Patrik Lazić, a igraju Dragana Varagić, Aleksandar Đinđić i Amar Ćorović. Predstava preispituje granice prihvatanja i odbijanja: nkon što se mladić autovao svojim roditeljima, oni pokušavaju da žive sa saznanjem da je njihov sin drugačiji, a rituali porodične večere postaju velika dramska peripetija.
„Naš sin“ je gostovao po Evropi, Dragana Varagić je na festivalu „Zaplet“ u Banja Luci dobila nagradu za najbolju glumicu, a na Festivalu mladih reditelja u Drezdenu predstava je proglašena najboljom. Pomenimo i da je gostovala u Prištini i u Gnjilanu, što je bilo prvo gostovanje neke srpske predstave nakon 23 godine.
U Pirotu i u Nišu, u okviru Hartefaktovog kvir karavana, „Naš sin“ je odigran pred punim gledalištem, a posle svake predstave bile su organizovani razgovori glumaca sa publikom, gde se dodatno pričalo o ovoj temi. Hartefakt ovim Karavanom želi da dovede predstave s kvir tematikom i u manje gradove u Srbiji gde su ovakvi sadržaji retko na repertoaru. Sledeće igranje je u Rumi na Art Trema Festivalu.
Ove godine biće organizovan 13. Konkurs za angažovan dramski tekst. Nedavno je u Hartefakt kući dodeljena nagrada na prethodnom konkursu Marija Rakočević dramom „Žena veže rep”. Neki od pobedničkih tekstova prethodnih konkursa sada su već publici dobro poznate pozorišne predstave.
Foto: PromoJasna Đuričić u predstavi „Prst“
„Prst“ Doruntine Baše, je najdugovečnija predstava Hartefakt fonda, postavljena je na scenu ubrzo nakon što je 2011. pobedila na Konkursu za angažovani dramski tekst, a do otvaranja pozorišnog prostora, a sledile su je još dvadesetak predstava.
Poslednje dve godine, dakle u Hartefakt kući , igraju se osim „Našeg sina” i „Kratka istorija pljeskavica i druge priče” (autorski projekat Andrej Nosov), „Bilo bi šteta da biljke krepaju” (tekst i režija Ivor Martinić), „Pre nego što počnemo“ (autorski projekat Juga Đorđevića i Tijane Grumić), i „Klimaks“ (autorski projekat Patrika Lazića i Dunje Matić). Ovog meseca najavljuju premijeru ”Kako sm naučila da vozim” rediteljke Tare Manić, u kojoj igraju Svetozar Cvetković i Marta Bogosavljević.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Neki tegovi, neki okovi kojima smo okovani pre 30, 40 godina još uvek nas stežu i šta god pokušavali da uradimo, stalno se vraćamo, kao pas koji je vezan za lanac pa u momentu kada već pomisli da je slobodan, da će moći dalje da potrči, trgne ga lanac i on shvata da je još vezan, da ne može dalje, da se od slobode nalazi još dalje nego što je bio
Posle raznih otkazivanja, zabrana i bojkota, u, nadam se, poslednjoj sezoni nedavača budžeta za kulturu, naš najstariji i najveći džez festival, beogradski, oglasio se tek pred samo održavanje, bez uobičajene institucionalne pompe ušminkanih korisnika državnog novca. Kasni start i slabije finansiranje svakako su među važnijim razlozima obuhvatne oseke 41. izdanja BJF, ali nije sve loše: manje stranih izveštača, izostanak pratećih aktivnosti (foto-izložbe, promocije izdanja...), manje šankova za donekle proređenu publiku, ali i trajanje svedeno na četiri dana, pri čemu dve od tih večeri nisu bile preopterećene ponoćnim koncertima. Vrhunaca za pamćenje kao i uvek, a i neke pouke su tu
Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava
Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne
Aleksandar Vučić sprovodi neobjavljeni državni udar. Džaba kreči. Nema on odbranu od zahteva za pravdom. Jer kako da pogleda u oči majci koja štrajkuje glađu, umiri narod na ulicama i utiša đačiće koji na ekskurziji viču – „Pumpaj!“
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!