
Obrazovanje
Nacionalni udžbenici: Znanje po ukusu SNS-a
Usvajanje predloga zakona po kome će svi osnovci učiti iz nacionalnih udžbenika, narodnjaci su ocenili kao istorijski trenutak, a izdavači smatraju da je to protiv nacionalnog interesa
Od evokacije epifanija detinjstva, preko iskustva rada u pozorištu i intime zrelog doba do razmatranja čitalačkih doživljaja, kreće se tematski i poetički raspon izabranih priča Ivane Dimić, koje će obeležiti ovu sezonu
„Meni se, moram priznati, sviđa da živim. Ne bi možda trebalo suviše da se razmećem s obzirom na učinke, ali takva mi je narav, vesela“, kaže na samom početku naslovne priče u knjizi izabranih i novih priča Ivana Dimić. Otpočeh tekst upravo tom poetički i egzistencijalno važnom sekvencom – zato što ukazuje na iskrenost koja se pretvara u autentičnost Ivaninih (kratkih) priča. Vedrina je često njihovo drugo, bitno ime.
Kada se 1995. oglasila zbirkom priča Crna zelen, Ivana Dimić je bila poznat i cenjen dramaturg, no sasvim anoniman prozaista. Tri godine kasnije, kada je objavila drugu knjigu Mahorka, mastilo i muž, koja mi je, uzgred rečeno, pomogla da ponovo poverujem u iluziju književnosti, za vreme rata sa NATO-om, ona je stekla kultni status među kolegama – piscima i kritičarima (koji čitaju) i u uskom krugu elitne publike (koja i danas postoji u tanušnom, ali za srpsku beletristiku bitnom sloju stanovništva). Usledile su još tri, podjednako uspešne knjige istog žanra: Uzimanje vremena (2001), Ima li koga (2006) i Popis imovine (2009), koje su potvrdile vrednost priča Ivane Dimić i učvrstile njeno kultno mesto među beogradskim i srpskim pripovedačima.
Promena je došla, kako to kod nas biva, posle romana Arzamas (2016) koji je proslavljen NIN-ovom nagradom. Ivanina književna publika se tada brzo i značajno proširila – što je važno za našu spisateljicu (manje) kao i za publiku (mnogo više – jer je konačno došla u kontakt s ovom modernom i serioznom prozom o iskustvu života i vremena, o dosluhu s umetnošću i odnosu prema ljudima, odnosno idejama).
Čitana u takvom ključu, knjiga izabranih i novih priča Ivane Dimić, sa mnogoznačnim naslovom Sve u svemu (Laguna, Beograd 2019), stiže u pravi čas. Vrlo je verovatno da će oni koji su pročitali Arzamas poželeti da vide i kakva je spisateljica Ivana Dimić bila pre njega, a kakva namerava da bude u budućnosti.
U najkraćem: knjiga prezentuje svih pet zbirki (kratkih) priča Ivane Dimić, sledeći njihovu hronologiju i birajući, po pravilu koje nije apsolutno, najbolje primere Ivanine prozne umetnosti. Pošto autorka pripada ređem krugu pripovedača kod kojih nema evolucije u pisanju, ili je ona bar teže uočljiva, čitalac neće porediti teme, sadržaje i ideje iz ovih knjiga, nego će da ih posmatra kao primere veće ili manje umešnosti spisateljice, bivajući u prilici, iz priče u priču, da uživa u visokom stilu i posmatra kako se najčešći subjekt priče – Ivana Dimić – nosi sa različitim temama iz života i književnosti. Tako će, ustvari, putovati kroz priče koje evociraju epifanije detinjstva i priče koje se bave iskustvom rada i života u pozorištu. Ali tu će odmah biti i priče koje se bave autorkinom intimom zrelog doba, kao i one koje polaze od njenih čitalačkih doživljaja Gogolja i Čehova, Prusta i Borhesa, Emili Dikinson i Kavafija… U većini priča fabula je spregnuta, a prostor esejizacije oko realnog doživljaja raširen i obrađen strpljivo, s poentom ili bez nje na kraju. Povremeno je spoj priče (u užem smislu) i refleksije povodom nje toliko čvrst i tako vešto izveden da se Ivana Dimić povuče u senku i ostavi kraj otvoren za unos čitaočevog osećanja ili tumačenja. Prožetost toplinom i dobrotom – drugi je uzbudljiv plan priča Ivane Dimić – te se ona ne libi da saopšti: „Čim pročitam neku knjigu, meni dođe da napišem priču!“, što je priznanje koje retko srećemo kod njenih domaćih kolega. U vezi s ovim fenomenom je i nenametljiva religioznost odnosno metafizičnost povezana sa opštim poverenjem u reči i umetnost, kao oslonce u svetu takvom kakav je oko nas i u svima nama.
Birajući vlastite favorite, iz pojedinih knjiga, reći ću da iz Crne zeleni posebno volim dve epifanije detinjstva s naslovima Vilin konjic i Češalj, dok u knjizi Mahorka, mastilo i muž ističem katalog proze s naslovom Nabrajanje, uspomena sestra rođena – koju čini lirski spisak od 33 različita fenomena koji su oblikovali Ivanin svet u davnim danima odrastanja. U izboru iz knjige Uzimanje vremena izdvojiću satiru Porez za mart i Mesec, koja pokazuje kojim književnim sredstvima se priča ovog žanra može učiniti otpornom na korozivni protok vremena. Ne manje efektna je satirička crtica iz pozorišnog života Veče s poznanicima koja se bavi licemerjem (kulturnih poslenika), pretvarajući se u studiju našeg mentaliteta. (Uopšte – humor je stalna konstanta Ivaninog pripovedanja.)
Iz knjige Ima li koga možda se izdvaja naslovna priča koja počinje sekvencom „Ja neobično volim priče“ – potvrdom onoga što struji kroz čitavu knjigu i uopšte umetnički svet Ivane Dimić. Već druga rečenica donosi obrazloženje ljubavi: „Pričanje priče širi oko sebe mir i spokoj, donosi utehu, sigurnost i san.“ Konačno, iz Popisa imovine, u ovom tekstu izdvajam minijaturu Doboš i ćebe, kao primer oniričke proze, koja sadržaje snova ispunjava naročitim tajanstvom (zaumnih slika).
Knjigu Sve u svemu završava ciklus Pretorijanci, koji, kako sam nagovestio, ne donosi ništa novo u razvojno-formalnom smislu – ali potvrđuje status visoke umetnosti i malko zagasitijim tonovima nagoveštava tamninu narednih knjiga Ivane Dimić (ako me ona, što slučajno što namerno, ne demantuje).
Sve u svemu je zbirka priča koja će, sasvim izvesno, obeležiti književnu sezonu u žanru koji su do visina podigli najbolji srpski prozaisti. Upravo oni čiju misiju Ivana Dimić s uspehom nastavlja.
Usvajanje predloga zakona po kome će svi osnovci učiti iz nacionalnih udžbenika, narodnjaci su ocenili kao istorijski trenutak, a izdavači smatraju da je to protiv nacionalnog interesa
Vlada Srbije je odobrila 35 miliona dinara za prvi Nacionalni festival filma i televizije na Zlatiboru koji je zamišljen kao pandan hrvatskom Pulskom festivalu, a pre toga su obnovljena tri Doma kulture u kojima će biti prikazivan. Novac za međunarodne festivale još uvek je upitan
Republički zavod za zaštitu spomenika kulture već ima gotov predlog da se Sajmu vrati status kulturnog dobra. Traže od kolega iz Gradskog zavoda da urade svoj deo posla
Tokom karijere GN'R su prodali više od 100 miliona kopija albuma širom sveta, a njihov prvenac „Appetite for Destruction“i danas se smatra jednim od najuspešnijih debitantskih albuma u istoriji
Kako saznaje portal „Vremena“, sednica Upravnog odbora Narodne biblioteke Srbije sa Čedomirom Antićem na čelu jeste održana, ali na njoj nije odlučeno o konkursu za naslednika Vladimira Pištala kao što se očekivalo. Moguće je da se čeka odluka Vlade Srbije
Ekskluzivno: Istraživanje Slobodana G. Markovića i Miloša Bešića o stavovima beogradskih studenata u plenumu
Šta sve nismo znali o njima Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve