

Književnost
Semjuel Beket u Beogradu: Dramaturg apsurda i boljeg posrtanja
Ovogodišnji Irski festival u Beogradu posvećen je 120. godišnjici rođenja Semjuela Beketa. I tokom meseca frankofonije biće priređena izložba Beketu u čast




Vremenska mašina se ponovo uključila. Srpski radikali su (posredstvom priloga na BK) viđeni kako se svečano zaklinju na vernost stranci i Srbiji. Ostale partije traže blanko ostavke, ili u eufemističkoj verziji (G17 plus) potpisuju ugovore sa poslanicima sa određenim pravima i obavezama. Ovo zaklinjanje samo po sebi ne bi bilo vredno komentara ukoliko bi bilo privatan čin, svojevrsna katarza pred Skupštinu. Vernici to čine kada žele da naprave promenu u životu, da budu bolji, ostave duvan ili poprave odnose sa prijateljima. Međutim, zaklinjanje na vernost Partiji predstavlja nonsens, jer šta će biti ukoliko Partijska direktiva dođe u sukob sa ličnim uverenjima? Božija milost je bezgranična, pa se verovatno ne može ekskluzivno odnositi samo na pripadnike SRS-a. U pitanju je dakle samo prazna forma, koju gotovo možemo okarakterisati kao zaludno pominjanje boga. Promene dakle ne treba očekivati.
Vidljiva je i upadljiva nova scenografija Dnevnika RTS-a. Bele polulopte i stakleni stočići ponovo su me podsetili na vremensku mašinu sa pokvarenim brojačem, tako da nikada ne znamo u koju će nas epohu dovesti. Ukoliko se sećate naučno-fantastičnih TV serija poput Dr Who, očekivaćete da jedna od belih polulopti progovori i pročita nam najnovije vesti. Futuristički dizajn iz retro vizure – originalno , nema šta.
Već smo konstatovali da je u toku prelazni rok naših TV zvezdica. Ko može, prelazi legalno, uz odgovarajući honorar. Međutim, uvek je zgodno da se štogod štrpne od konkurencije. Pink je izgubio „Klopku„, ali je stvorio „Zamku„. Sve je isto samo Nje nema, ali tu je uvek narod, spreman da postavlja pitanja gostima u studiju. Sve je kao slučajno, pozvoni vam reporter, žena picnuta, fruzura nameštena, a porodica okupljena oko televizora gleda „Zamku“. Muž ispucava pitanja, treme nema, vidi sebe na ekranu, ne uzbuđuje se čovek, nije to ništa. Niko ne alarmira familiju da prebace na Pink i vide svoje na TV-u, deca budna i ona gledaju politički tok šou. Izgleda da naš narod mnogo ozbiljno prati program. Sto posto uz „Milionera“ cela porodica otvori enciklopedije i traži tačne odgovore.
U Srbiji ništa nije slučajno stiglo na tv ekrane. RTS je iz arhive izvukao ciklus „Mitovi i legende„, u kojem nas je gospodin Vladeta Janković upoznavao sa likom i delom svetog Save. Kada sam video emisiju o stvaranju autokefalne SPC i srednjovekovne države Nemanjića, pomislio sam da li igde u Evropi danas istorija može da prođe kao najsvežija politička vest. Tada smo se cepali od Vizantije, kačili sa Ohridskom eparhijom, proganjali nevernike i nagrađivali pravoverne. Nikakav komentar nije bio potreban. Ljudi iz redakcije za istoriografiju na RTS-u su samo izvukli pravu emisiju u pravom trenutku, na nama je samo da gledamo.
Kao što je napravljena „Zamka“ za „Klopku“, tako je i Vanja Bulić skuvao svoju „Kaficu“ od „Kulturnog nokauta„. Umesto instant kafe, Bulić vrti mlinče, jedan gost sedne preko puta (recimo Suki Mančić) počne čavrljanje. Za to vreme, u mračnoj sobici, drugi gost (recimo Siniša Vučić u civilu) gleda i voajeriše, uz kratke komentare. Nema sukoba mišljenja kao u „Nokautu“, već samo prisluškivanje, jer je taj DB–ovski vid zabave izgleda bliži autoru „Bisera“. Znači u pitanju je tajna operacija pod šifrom Dosije kafica.
Vlasnik televizije „Pink“ nas je u opširnom intervjuu zalomio za informisanje o svom istorijskom putu u SAD. Tamo su (naročito u Misisipiju) shvatili da više ne mogu bez Pinka, pa će posle Palme i ova naša televizija da pokuša proboj na američko tržište. Ovoga puta ne uvaljujemo im jugiće, ni zdravu hranu, ni čelik iz Smedereva. Dobiće glamur sa Balkana luđi od Holivuda i Bolivuda, Indiru umesto Šakire, „Zamku“, Minimaxa, Laneta, Seku, Đoganija – ma nisu svesni šta ih čeka. Posle će neki od Karića da im postane predsednik, pa će se medijska bitka nastaviti na američkom kontinentu.
Javlja mi se.


Ovogodišnji Irski festival u Beogradu posvećen je 120. godišnjici rođenja Semjuela Beketa. I tokom meseca frankofonije biće priređena izložba Beketu u čast


Najteži mi je bez dileme bio intervju sa Džonijem Štulićem. Tu je ona njegova valjda hiljadama puta citirana izjava da smo prethodnih 40 godina slušali zavijanje vukova, a da ćemo zato narednih 40 slušati blejanje ovaca. Bilo je teško ne zato što je on bio neprijatan ili problematičan sagovornik, naprotiv, već zbog toga što se svojski trudio da sve svoje stavove što preciznije objasni. Tako da je umeo i da zakomplikuje odgovore, a ja sam se trudio da što bolje razumem šta želi da kaže




Svetska premijera opere Klovnovi montrealske i naše kompozitorke Ane Sokolović odigrana je poslednjeg dana januara u Montrealu


Krajem februara, početkom marta u Beogradu su gostovala dva crnogorska pozorišta. U subotu 28. februara, na Velikoj sceni “Olivera i Rade Marković” gostovao je Centar za kulturu Tivat sa predstavom Contra Mundum. U nedelju 1. marta, na sceni “Raša Plaović” Narodnog pozorišta gostovalo je Nikšićko pozorište sa predstavom Otac
Režimska propaganda i njene žrtve
Šta Vučić zna o masakru u kafeu Panda i ubistvu braće Bitići Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve