img
Beograd, 10°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Pozorište

Dečaci iz naše ulice

03. jun 2009, 10:44 Ivan Medenica
Copied

Ferenc Molnar, Dečaci Pavlove ulice; dramatizacija: Maja Pelević; režija: Nikola Zavišić

Malo pozorište „Duško Radović“Iz današnje vizure, junaci kultne knjige za omladinu Dečaci Pavlove ulice Ferenca Molnara, napisane pre jednog veka, više ne deluju kao opasni ulični mangupi, već skoro kao romantična družina organizovana prema viteškom kodeksu. Ovo, radikalno drugačije čitanje, nije samo rezultat „rada vremena“, gledaočevog promenjenog iskustva, već je ono svesno uspostavljeno rediteljskim konceptom Nikole Zavišića, a u predstavi Malog pozorišta „Duško Radović“. Značenjski aspekt rediteljskog koncepta sastoji se u tome što su, u Zavišićevoj postavci, situacije i društveni problemi iz Molnarove knjige duplirani komentarima na odgovarajuće teme beogradskih problematičnih klinaca, koji se, kako se eufemistički kaže u programu, „nalaze u evidenciji Centra za socijalni rad Vračar“. Ti su komentari plasirani putem video-projekcija, a što nas momentalno, pre razvijanja priče o značenjskim pomeranjima, dovodi na plan pozorišne forme. Ona je u ovoj predstavi vrlo radikalna, te zato zahteva posebnu pažnju.

Maja Pelević nije sprovela neku klasičnu dramatizaciju Molnarove knjige, u smislu doslednog pretakanja romaneskne strukture u dramsku, već je prožimala dijaloške delove s pripovedačkim. Pored toga što nema klasičnu dramatizaciju, predstava nema ni klasičnu inscenaciju: tekstovi su snimljeni, njih ne izgovaraju profesionalni glumci već upravo ti klinci sa Vračara, a ono što se pred nama odvija kao „scenska radnja“ jeste prenos video tehnikom lutkarske animacije sa jednog stola-pozornice koji, zapravo, predstavlja maketu grada. Drugim rečima, likovi i situacije iz knjige su prikazani pomoću šahovskih piona koje, u stilizovanoj maketi grada, pokreću trojica lutkara, a ta se radnja projektuje na platno pred nama. Kao što je već naglašeno, ova radnja se prekida i duplira unapred snimljenim komentarima naših „uličnih klinaca“ na opšte teme odrastanja, socijalizacije ili morala, koje Molnarovo delo pokreće.

Iako veoma radikalan i savremen, ovakav pozorišni izraz nije nepoznat u kontekstu svetskog teatra. Naime, korišćenje dokumentarnog materijala, angažovanja amaterskih izvođača kojih se taj materijal najdirektnije tiče, animacija objekata i video-prenosa – sve su to pozorišna sredstva koja su nama veoma dobro poznata iz rada Rimini protokola; konkretno, Dečaci Pavlove ulice najviše asociraju na predstavu Mnemopark ove trupe. Suštinska razlika, i to u korist Mnemoparka, leži u tome što su u švajcarskoj predstavi glumci-amateri na sceni, a to rezultira neodoljivom scenskom zaigranošću i radošću, dok se u našoj oseća nedostatak živog prisustva, jer je sve medijski transponovano. Takođe, čini se da je i lutkarski deo u našoj predstavi – figure i maketa grada – mogao da bude inventivnije zamišljen. Ipak, i sa ovim rezervama, Dečaci Pavlove ulice su neosporno, na planu pozorišne forme, jedno od smelijih i zanimljivijih ostvarenja u našoj aktuelnoj produkciji i to ne samo u onoj namenjenoj omladinskoj publici.

I pored napredne forme, značaj ove predstave se, da se vratimo na početnu tezu, prevashodno nalazi u pomenutoj radikalizaciji u pogledu značenja Molnarovog dela. Dok njegovi junaci poštuju neka pravila hijerarhije i fer pleja u organizovanju i funkcionisanju uličnih „bandi“ – borbi za fudbalsko igralište, na primer – našim današnjim klincima, što jasno zaključujemo iz snimljenih komentara, to deluje gotovo smešno (svi „štićenici“ koji su učestvovali u ovom projektu morali su da pročitaju knjigu). Konkretno, paralela je ostvarena tako što se izdvajaju pojedini pojmovi iz dela (hrabrost, izdaja, hijerarhija, smrt), a onda ih deca komentarišu. Tako smo saznali da se današnji dečaci (i devojčice) iz Pavlove ulice dele na „blejače“, „blejače-narkomane“ (to su, valjda, oni što puše travu) i „blejače-kockare“ (poker aparati), da se organizuju tuče jedan na jedan, ali da one nekad završavaju tako što grupa izubija pojedinca šipkama, da nema hijerarhije niti autoriteta… Sve u svemu, Molnarovi delikventi deluju, zaista, skoro pa kao vitezovi u poređenju s našim klincima, iako i oni, kada ih gledate i slušate, ne deluju kao mali zlikovci, kao beznadežni nasilnici; oni su čak i simpatični, ali ono što nesumnjivo ostavlja užasavajući i zabrinjavajući utisak jeste njihova beslovesnost i skučenost njihovog sveta.

Ova predstava još jednom potvrđuje socijalni značaj omladinske scene Malog pozorišta „Duško Radović“, jedinstvene u našoj sredini, odnosno napora koji se u okviru ovog konteksta ulažu da bi se prepoznali problemi našeg društva koji imaju dugotrajno dejstvo. Značaj je tim veći kada znamo da ne postoje temeljna sociološka i psihološka istraživanja naše omladine, one koja je danas – a kao rezultat odrastanja u izolovanom, ratnom, ksenofobičnom i turbo-folk okruženju – veoma često izraz potpune beslovesnosti i najnazadnijih društvenih vrednosti… Idite da pogledate predstavu Dečaci Pavlove ulice da saznate ko su, zapravo, klinci što pljuckaju na stepeništu u vašem komšiluku ili bleje ispred televizora u… vašoj dnevnoj sobi.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kultura

22.novembar 2026. S. Ć.

Izložba „Ćirilica u pokretu“ je dobra praksa čuvanja nacionalnog pisma

U Galeriji Grafički kolektiv počinje izložba o ćirilici, što je pravi način kako zainteresovati javnost za nacionalno pismo – lepotom, a ne presijom i kaznama kao što je to radila dosadašnja vlast

Kultura

22.novembar 2026. S. Ć.

Vanja Ejdus i Igor Đorđević odbili da prime nagrade Narodnog pozorišta

Glumci Narodnog pozorišta Vanja Ejdus i Igor Đorđević odbili su da prime godišnje nagrade Narodnog pozorišta zato što je Uprava "pogazila kriterijume za dodeljivanje nagrade glumcima"

Kultura

21.novembar 2026. S. Ć.

Kamerna scena „Studio“: Predstave za mlade, mladih autora

„Studio Centar“ otvara Kamernu scenu. Na repertoaru su predstave za mlade, mladih autora. A toga u Beogradu nema

Kultura

21.novembar 2026. Sonja Ćirić

Ašhen Ataljanc: Zašto me UBUS nije predložilo za nacionalnu penziju

Ministarstvo kulture je prošle godine odbilo balerinu Ašhen Ataljanc za nacionalnu penziju, a ove godine je Udruženje baletskih umetnika Srbije nije ni kandidovalo

Otvaranje Festivala autorskog filma

Kultura

21.novembar 2026. S. Ć.

FAF: Konačno festival koji je napunio salu

Pred krcatom salom i sa Kanskim pobednikom, počeo je Festival autorskog filma - onako kako nisu počinjali prethodni ovogodišnji festivali u prestonici

Komentar
Lidija Vukićević polivena jogurtom ispred Skupštine Srbije

Komentar

Uloga jogurta u konstituisanju Skupštine Srbije

Zbog čega je neobična skupina ljudi predvođena Vučićem Aleksandrom, na konstitutivnoj sednici Skupštine Srbije, upala u amok zbog jogurta prosutog po glavi narodne poslanice, „ugledne umetnice“ i, dabome, žene?

Ivan Milenković
Vučić, Jovanov

Pregled nedelje

Skupštinski krindž Aleksandra Vučića

Kako je Aleksandar Vučić uverio javnost da naprednjaci nisu dostojni potpredsedničkog mesta Narodne skupštine i kako mu je njen predsednik – Aleksandar Čupić – pred svima teoretski i praktično objasnio šta je parlamentarizam

Filip Švarm
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure