Darko Macan: Nema smisla deci proricati rat, treba se moliti da ih mimoiđe

Odgovore na neka od pitanja kako izgleda današnjica gledana iz sutrašnjice, ponudio je Darko Macan čuveni hrvatski strip-autor u knjizi Sutra. 21 priča za 21. vek koju je nedavno objavio „Kreativni centar“.

Knjiga je namenjena tinejdžerima, čitaocima koji imaju nebrojene nedoumice o vremenu u kome žive. Odgovori koje im je ponudio Darko Macan su u formi živo ispričanih dogodovština njihovih vršnjaka iz budućnosti. Jasni su, često su saveti, a često i  naravoučenija. Srđa Dragović ih je ilustrovao.

„Igram se“

Darko Macan kaže za „Vreme“ da pričama iz 21. veka ne kritikuje svakodnevnicu već se više igra njenim pojavama i pita:

„Pamtite li iz školskih dana više igru, drugove, događaje i emocije ili gradivo? Istina je ionako relativna, neupitan je samo način na koji je doživimo.“

Današnji odrasli se plaše kako će njihovi tinejdžeri da se snađu sa AI, avatarima i sličnim tehnološkim napastima budućnosti, dok je likovima u pričama Darka Macana to sve u redu. Zato Sutra deluje i kao poruka odraslima da ne treba da da se boje takvih promena.

„Ne znam imam li pravo ikome popovati, ali sam prilično siguran da nijedna odluka koju sam u životu donio iz straha nije bila dobra. Jednako tako, svatko tko rabi strah da bi nas na nešto naveo – strah od toga što će biti prihvatimo li AI ili je ne prihvatimo – ne želi nam dobro. Kako pričamo o znanstvenoj fantastici, na tu temu bih naveo i jako mi drag citat iz Herbertove Dine, ’Strah je ubica uma’. Nadam se da vrijedi i obratno“, kaže Darko Macan.

Iako je sasvim sigurno da će AI već koliko sutra biti obična pojava, ipak, ljudi koji sad kreiraju obrazovanje u Srbiji svim silama se trude da je proteraju iz škole.

„Političari su samo vetrokazi“

„Douglas Adams, znameniti SF autor, je nekom prilikom rekao da sve što vidimo kao djeca prihvaćamo kao da je oduvijek bilo tu, ono što srećemo u pubertetu doživljavamo kao uzbudljivo i nešto čime bismo se željeli baviti, a kad odrastemo počnemo od svega zazirati i na sve gunđati. U kojem smjeru će otići mladi i AI, odlučit će njih dvoje, bez nas. A političari ionako nisu ništa nego vjetrokazi“.

Ilustracija 1

U jednoj od priča iz Sutra đaci beže sa časova. Da li to znači da će školski planovi i programi i u budućnosti biti dosadni kao što su sad?

Macan podseća da „otkako je škole, postoje i priče o djeci koja je ne vole. To nije nužno osuda školstva i pedagogije, koliko suština pripovjedanja: kakva se priča uopće može ispričati o djeci koja vole školu? Ili o odraslima koji vole svoj posao, susjedima koji su u dobrim odnosima, narodu koji ne prigovara političarima. Takve mogu biti reportaže, ali priča nema bez sukoba“.

Dodaje: „Osobno sam oduvijek volio ići u školu, ali zanimljivije su mi, naravno, bile priče o djeci koja to nisu činila.“

Dalje, takođe u jednoj od priča, Hana je postala ono što bi volele verovatno sve njene vršnjakinje (i ne samo one) – idealna devojka sa reklame. Međutim, desilo joj se nešto što nije očekivala.

Darko Macan kaže da se „može naučiti da je dva više dva koliko nam već kažu da jest, ali tek kad na svojoj koži osjetimo koliko nam je plaća nedostatna da pokrijemo kredite, shvatimo surovu stvarnost matematike. Geografija se shvaća na granici, istorija kad vas prvi put netko pogleda kao pripadnika naroda, a ne pojedinca koji ste vjerovali da jeste. Priča o Hani je priča o snovima koji se skrše kad se ostvare, a to je, mislim, univerzalno. Gore je samo kad se ne ostvare“.

„Zeznuto je naći se u vestima“

Iako znamo da sutra zavisi od danas, sutrašnjica koju „predviđa“ Macan nije opasna, u njoj nema strahota koje današnji mladi svakog dana vide na televizorima. On se slaže da „rat udišemo kao i kisik“ i podseća da „u jednakoj mjeri razmišljamo o oba: o kisiku samo kad nam ga ponestane, a o ratu tek kad nam se previše približi. No, opet, kao i s gradivom: lasno je gledati rat na mobitelu, puno zeznutije naći se u vijestima“.

I zato, „nema smisla djeci proricati rat, samo moliti se da ih mimoiđe“.

Tinejdžere u Srbiji današnje vreme je već izmestilo u neke buduće, zrelije godine. Oni su svesni stvarnosti, stalo im je da bude bolja, pa zato i rade na tome da se promeni. Kakva bi literatura takvoj generaciji odgovarala?

„Ona koju će sami napisati“, kaže Darko Macan. „Svaki onaj tko je, ovako ili onako, natjeran na odrastanje gubi potrebu za literaturom koja će mu tumačiti svijet, pa je mijenja literaturom kojom želi svijetu protumačiti sebe.“

„Jedva čekam vidjeti kakav novi svijet zamišljaju njihova pera, makar me pritom, što je izgledno, otpisali.“

Priča da dva dana nedeljno predaje strip na jednom privatnom sveučilištu.

„ I, ako sam išta shvatio, onda je to koliko trenutačna situacija, u Hrvatskoj i šire, mladima (a bome ni starima) ne nudi nikakvu suvislu viziju budućnosti. Svaka politička opcija nudi izlaz samo u, ovakvoj ili onakvoj, boljoj prošlosti, a prošlost mlade ne zanima. Njih zanima što ih čeka, zanima ih s čime će se morati nositi, čemu se mogu nadati, zanima ih sutra“, ispričao je Darko Macan, autor 21 priče iz 21. veka skupljene u knjizi Sutra.

Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!