

Teatar
Kako je napukla scenografija najbolje predstave Narodnog pozorišta (FOTO)
Na fotografijama koje objavljujemo je scenografija predstave "Očevi i oci", najnagrađenije predstave Narodnog pozorišta - dokaz o odnosu uprave prema onome što baštini




Nakon što je Simon Vizental otkrio da je policijski službenik iz Beča Karl Zilberbauer zapravo policajac koji je 1944. u Amsterdamu uhapsio Anu Frank, njemu je suđeno ali je ustanovljeno da je "samo vršio svoju dužnost". Umro je u penziji kao slobodan građanin
Nakon pada diktatorskih režima veliki broj onih koji su činili zlodela često se vadi na to da su „samo obavljali svoju dužnost“.
U Muzeju grada Graca pogledao sam izložbu „Hitlerovi izvršioci“ koja se bavi upravo policajcima iz Austrije koji su širom Evrope „radili svoj posao“ za Treći rajh. Izložba je otvorena do 5. marta pa ako vas put nanese u taj deo Austrije preporučujem da je pogledate.
Karl Ziberbauer
Jedan od tih koji su „samo radili svoj posao“ bio je i Karl Ziberbauer, tada tridesettrogodišnji policajac iz Beča koji je 1942. poslat u okupirani Amsterdam. Upravo Karl je, naime 1944, uhapsio jevrejsku devojčicu Anu Frank u njenom skrovištu.


Zilberbauer je 4. avgusta 1944. dobio naređenje svog nadređenog Julijusa Detmana da istraži dojavu o tome da se Jevreji kriju na adresi 263 Pinsengracht u Amsterdamu. Poveo je sa sobom nekolicinu holandskih policajaca. Prilikom kasnijeg ispitivanja Oto Frank, otac Ane Frank i jedini iz porodice koji je preživeo rat, svedočio je da je Zilberbauer bio iznenađen što se grupa Jevreja tu uspešno skrivala duže od dve godine.
Ana Frank je poslata u koncetracioni logor Bergen-Belzen gde je i umrla od tifusa. Posle rata, Karl je osuđen na godinu dana zatvora zbog „lošeg tretmana uhapšenih lica“ posle čega je nastavio da radi kao policajac. Tek 1963. „lovac na naciste“ Simon Vizental došao je do saznanja da je upravo Karl Zilberbauer bio policajac koji je uhapsio Anu Frank.
Na ponovljenom suđenju ustanovljeno je da je Karl „samo radio svoj posao“ i da je uhapšenike „tretirao korektno“. Vraćen je u policijsku službu. Umro je 1972. u Beču, u penziji kao slobodan čovek.
August Majsner
Izložba „Hitlerovi izvršioci“ obuhvatila je i slučaj Augusta Majsnera, rođenog Bečlije koji je 1942. postavljen na čelo policijskih i sigurnosnih snaga nacističkih okupacionih vlasti u Srbiji. Istakao se u sprovođenju nacističke politike „čiste arijevske rase“ i diskriminaciji Slovena, Jevreja i Roma.


Čim je krajem januara 1942. preuzeo dužnost, Majsner je započeo reorganizaciju svih policijskih operacija u okupiranoj Srbiji. Obrazovao je četiri oblasne policijske komande koje su se naslanjale na četiri vojne oblasne komande i deset policijskih okruga, koje su odgovarale vojnim okružnim komandama.
Oduzeo je od Milana Nedića komandu nad Srpskom državnom stražom, i takođe je obrazovao brojne pomoćne i dobrovoljačke policijske jedinice na celoj teritoriji okupirane Srbije.
Jedna od jedinica koje je kontrolisao Majsner su bile Pomoćne policijske trupe, regrutovane od ruskih folksdojčera sa teritorije okupirane Srbije, ali takođe i iz Hrvatske, Bugarske, Grčke i Rumanije i koje je obučavala Ordnungspolicaj. Planirano je da ona dostigne jačinu od oko 400 ljudi, ali je malo poznato o njenim aktivnostima.
Na kraju rata 1945. bežeći na zapad pao je u ruke Američkoj vojsci koja ga je nakon ispitivanja izručila Jugoslaviji.
Za razliku od svog kolege Zilberbauera, August je u Beogradu osuđen na smrt streljanjem i pogubljen 1947.
Zgradu u kojoj se nalazi Muzej grada Graca još jedna stvar povezuje sa našim krajevima. Naime, u njoj je 1863. rođen nadvojvoda Franc Ferdinand o čemu svedoči i ploča na ulazu u muzej.


Na fotografijama koje objavljujemo je scenografija predstave "Očevi i oci", najnagrađenije predstave Narodnog pozorišta - dokaz o odnosu uprave prema onome što baštini


Uz povećanje budžeta, Spasoje Ž. Milovanović izabrao je predstave za Bitef. Kaže da je birao ansambl predstave i da dolaze iz „belog sveta“


U Muzeju primenjene umetnosti otvara se izložba „Linija života“ na kojoj je izbor iz 40 godina stvaralaštva Aleksandra Zografa, jednog od najcenjenijih evropskih autora stripova


Puštam da me vibracije momenta i instrument ponesu i odvedu negde. Imam i sigurnosne baze u koje mogu da se vratim, u slučaju da previše posumnjam u ono kuda sam krenuo. To može da bude lista kompozicija, ako se radi o konceptu, međutim, vrlo često je ne poštujem. I kada se odvažim da potpuno odem negde gde ne treba, tad sam u stvari najsrećniji i najzadovoljniji sobom


Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve