

Lični stav
Cenzura i održavanje privida
Mesto cenzurisanog sadržaja retko ostaje prazno i najčešće se popunjava prihvatljivim sadržajem da bi se održao privid pune i moćne strukture




„Ljudi su toliko puni straha da pravo na svoje mišljenje odbijaju u startu. Oni hoće da svoju krivicu podele sa drugima, da ne preuzimaju odgovornost, u jednoj neodređenosti hoće ljudi da žive“
Zoran Kostić Cane (r. 1964), pevač i autor legendarnog benda “Partibrejkers”, kao i super-grupe “Škrtice”, nedavno je objavio zbirku pesama pod nazivom Ukrštene reči. Ali, čak i bez ovog knjiškog opredmećenja svojih britkih tvorevina uma, Cane je odavno ušao u misaone čitanke sopstvene generacije i mnogih narednih naraštaja.
Njegovo delovanje na javnoj sceni, međutim, nikada nije bilo priključeno na pogon ex-YU patetike niti je tapkalo u mestu, reciklirajući samo sebe. Pritom, iako uvek odvažan da naglas kaže istinu, Zoran Kostić Cane nije sebi dopuštao da je ikada isporuči kao šupljoglavu banalost za poštapanje ništarija. Zato je on naš heroj – nikad robom, snobom i zlobom.
„Postoje dve stvari po kojima mogu da te pamte – ili po hrabrosti ili po kukavičluku. Znači, po onome kako se postaviš prema svemu, prema aktuelnom trenutku, prema večnosti, prema čoveku, prema samom sebi. Da li ćeš se kriti ili ćeš, tu gde si – živeti“, priča Cane u intervjuu za „Vreme“.
„Nekad smo“, kaže, „manje znali, pa smo više hteli. Nismo se obazirali na moguće opasnosti koje donose naši postupci. Nismo bili svesni posledica koje će imati naše činjenje, koje je tad bilo na bazi – i nesvesti i jedne nepromišljene mladosti i osećaja za pravdu“.
A onda je nepromišljeni mladalački instinkt naleteo na „kompromis opstanka“.
„Svi ljudi sad hoće da pored gorućih stvari prođu neoprljeni. Znači, posle svega, da ih nije briga nizašta. Da gledaju svoja posla, da jure za nekim sitnim interesom i da imaju neku svoju malu korist. Puno linija malog otpora odredilo je naše živote. Stepen svega toga nam pokazuje ko smo i šta smo“.
A posledica toga je: ko iskače – smeta. Ko misli – mora da se čisti.
„To sve ima napisano u knjizi“, kaže Zoran Kostić Cane. „Jer, jednostavno su ljudi toliko puni straha da pravo na svoje mišljenje odbijaju u startu. Oni hoće da svoju krivicu podele sa drugima, da ne preuzimaju odgovornost, u jednoj neodređenosti hoće ljudi da žive…“
Pročitajte ceo intervju sa Zoranom Kostićem Canetom u dvobroju „Vremena“ koje je dostupno na trafikama i u digitalnom izdanju od četvrtka, 1. avgusta 2024.


Mesto cenzurisanog sadržaja retko ostaje prazno i najčešće se popunjava prihvatljivim sadržajem da bi se održao privid pune i moćne strukture


Otvorena je izložba „Od zemlje ka nebu“ Dušana Petrovića na kojoj su skulpture od drveta – sekvoje, hrasta, bukve, graba i kedra


Matica srpska je otkazala koncert Katarine Jovanović zbog pevanja satirične pesme, a pre desetak godina je priređivala predavanja desničara


„Ričard Drugi“ je nova predstava Jugoslovenskog dramskog, za koju njen reditelj Boris Liješević kaže da komunicira sa našim vremenom i da se u njoj kriju možda neki odgovori


Srđan Valjarević, Narator je konačno progovorio i Roman o agoniji i vedrini; Laguna, 2024. i 2025.
Režimski Napad i odbrana Beogradskog univerziteta
Ne boje se kriminala, boje se obrazovanja Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve