

Književnost
Semjuel Beket u Beogradu: Dramaturg apsurda i boljeg posrtanja
Ovogodišnji Irski festival u Beogradu posvećen je 120. godišnjici rođenja Semjuela Beketa. I tokom meseca frankofonije biće priređena izložba Beketu u čast




Za mesec dana, na ovogodišnjem Beogradskom festivali igre bilo je 34 izvođenja 18 kompanija iz 12 zemalja sveta na 10 lokacija u Beogradu, Novom Sadu i Subotici
U ovdašnjim krugovima medijske i kulturne scene Beogradski festival igre je asocijacija na miljenika vlasti, zato što godinama unazad na konkursima Ministarstva kulture za sufinansiranje programa i projekata dobija najviše novčane iznose. S obzirom da je direktorka ovog festivala Aja Jung bila druga na listi SNS na izborima za Beograd 2018. godine (pa je odustala), kao i da podržava vlast, pomenuta asocijacija je razumljiva.
Ali, šta god da su motivi i razlozi tradicionalnoj izdašnosti Ministarstva kulture prema Beogradskom festivalu igre, nepravedno bi bilo ne primetiti da je taj novac dobro upotrebljen.
Upravo završeno 21. izdanje Beogradskog festivala igre trajalo je mesec dana na deset lokacija u Beogradu, Novom Sadu i Subotici. Bilo je 34 izvođenja 18 kompanija iz 12 zemalja: SAD, Kina, Kanada, Izrael, Australija…, a sve to je odgledalo 17.000 ljudi. 

Onima koji kažu da je program bio na visokom nivou se može, a i ne mora verovati, ali je činjenica da su na ovom festivalu bili selektori i slični profesionalci zato što im je bilo lakše da dođu u Beograd i na jednom mestu odgledaju sve što ih zanima, nego da putuju po svetu.
Shodno sloganu „Savršene različitosti“, predstavljeni su najraznovrsniji žanrovi savremene igre, od kamernih do velikih produkcija.
Najveću medijsku pažnju, organizatori kažu da je ove godine bila zavidna, dobili su Joan Buržoa i njegova Neuhvatljiva tačka odlaganja, vodeći koreografi današnjice Damjan Žalea (Proklizavanje) i Šaron Ejal (SAABA), u izvođenju Kompanije igre Opere Geteborga, i slavna Kristal Pajt sa Skupštinom – izvođenje u Novom Sadu je bila međunarodna premijera, i svakako Aurelija Tijere Čaplin, unuka Čarlija Čaplina, u komadu Zvona i čini.


Ovogodišnji Irski festival u Beogradu posvećen je 120. godišnjici rođenja Semjuela Beketa. I tokom meseca frankofonije biće priređena izložba Beketu u čast


Najteži mi je bez dileme bio intervju sa Džonijem Štulićem. Tu je ona njegova valjda hiljadama puta citirana izjava da smo prethodnih 40 godina slušali zavijanje vukova, a da ćemo zato narednih 40 slušati blejanje ovaca. Bilo je teško ne zato što je on bio neprijatan ili problematičan sagovornik, naprotiv, već zbog toga što se svojski trudio da sve svoje stavove što preciznije objasni. Tako da je umeo i da zakomplikuje odgovore, a ja sam se trudio da što bolje razumem šta želi da kaže




Svetska premijera opere Klovnovi montrealske i naše kompozitorke Ane Sokolović odigrana je poslednjeg dana januara u Montrealu


Krajem februara, početkom marta u Beogradu su gostovala dva crnogorska pozorišta. U subotu 28. februara, na Velikoj sceni “Olivera i Rade Marković” gostovao je Centar za kulturu Tivat sa predstavom Contra Mundum. U nedelju 1. marta, na sceni “Raša Plaović” Narodnog pozorišta gostovalo je Nikšićko pozorište sa predstavom Otac
Režimska propaganda i njene žrtve
Šta Vučić zna o masakru u kafeu Panda i ubistvu braće Bitići Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve