Za mesec dana, na ovogodišnjem Beogradskom festivali igre bilo je 34 izvođenja 18 kompanija iz 12 zemalja sveta na 10 lokacija u Beogradu, Novom Sadu i Subotici
U ovdašnjim krugovima medijske i kulturne scene Beogradski festival igre je asocijacija na miljenika vlasti, zato što godinama unazad na konkursima Ministarstva kulture za sufinansiranje programa i projekata dobija najviše novčane iznose. S obzirom da je direktorka ovog festivala Aja Jung bila druga na listi SNS na izborima za Beograd 2018. godine (pa je odustala), kao i da podržava vlast, pomenuta asocijacija je razumljiva.
Ali, šta god da su motivi i razlozi tradicionalnoj izdašnosti Ministarstva kulture prema Beogradskom festivalu igre, nepravedno bi bilo ne primetiti da je taj novac dobro upotrebljen.
Upravo završeno 21. izdanje Beogradskog festivala igre trajalo je mesec dana na deset lokacija u Beogradu, Novom Sadu i Subotici. Bilo je 34 izvođenja 18 kompanija iz 12 zemalja: SAD, Kina, Kanada, Izrael, Australija…, a sve to je odgledalo 17.000 ljudi.
Onima koji kažu da je program bio na visokom nivou se može, a i ne mora verovati, ali je činjenica da su na ovom festivalu bili selektori i slični profesionalci zato što im je bilo lakše da dođu u Beograd i na jednom mestu odgledaju sve što ih zanima, nego da putuju po svetu.
Shodno sloganu „Savršene različitosti“, predstavljeni su najraznovrsniji žanrovi savremene igre, od kamernih do velikih produkcija.
Najveću medijsku pažnju, organizatori kažu da je ove godine bila zavidna, dobili su Joan Buržoa i njegova Neuhvatljiva tačka odlaganja, vodeći koreografi današnjice Damjan Žalea (Proklizavanje) i Šaron Ejal (SAABA), u izvođenju Kompanije igre Opere Geteborga, i slavna Kristal Pajt sa Skupštinom – izvođenje u Novom Sadu je bila međunarodna premijera, i svakako Aurelija Tijere Čaplin, unuka Čarlija Čaplina, u komadu Zvona i čini.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
„Vreme“ je dobilo pismo koje je Zoran Stefanović, umetnički direktor Drame Narodnog pozorišta, uputio Darku Tomoviću, predsedniku glumačkog sindikata, povodom krivične prijave u kojoj nije imenovan
Čačak nije hteo da ugosti „Naše dane“ a Niš „Bilo jednom na Brijunima“ iako su obe predstave bile rasprodate. Razlozi nisu obrazloženi, ali je ipak jasno koji su
Unesko je potvrdio da su najmanje četiri kulturne i istorijske znamenitosti oštećene u napadima na Iran. U Ukrajini je oštećeno više od 500 znamenitosti
Istorijski skup od Petnaestog marta nije bio „propuštena prilika“ nego važna stanica u borbi protiv režima. Narod je tada video koga je više, ali sada se vodi drugačija igra
Zbog čega Darko Glišić vreba starije osobe? Kako režim po ko zna koji put hoće da ih prevesla? Šta im Aleksandar Vučić daje desnom, a uzima levom rukom? I šta nam govori dramatično poskupljenje domova za stare
Pored sitnih kriminalaca i vucibatina za jednokratnu upotrebu postoji jedna kasta koja je na samom dnu naprednjačkog lanca ishrane. Nazovimo ih jadnici, mada njihov opis više odgovara stenicama
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!