Za mesec dana, na ovogodišnjem Beogradskom festivali igre bilo je 34 izvođenja 18 kompanija iz 12 zemalja sveta na 10 lokacija u Beogradu, Novom Sadu i Subotici
U ovdašnjim krugovima medijske i kulturne scene Beogradski festival igre je asocijacija na miljenika vlasti, zato što godinama unazad na konkursima Ministarstva kulture za sufinansiranje programa i projekata dobija najviše novčane iznose. S obzirom da je direktorka ovog festivala Aja Jung bila druga na listi SNS na izborima za Beograd 2018. godine (pa je odustala), kao i da podržava vlast, pomenuta asocijacija je razumljiva.
Ali, šta god da su motivi i razlozi tradicionalnoj izdašnosti Ministarstva kulture prema Beogradskom festivalu igre, nepravedno bi bilo ne primetiti da je taj novac dobro upotrebljen.
Upravo završeno 21. izdanje Beogradskog festivala igre trajalo je mesec dana na deset lokacija u Beogradu, Novom Sadu i Subotici. Bilo je 34 izvođenja 18 kompanija iz 12 zemalja: SAD, Kina, Kanada, Izrael, Australija…, a sve to je odgledalo 17.000 ljudi.
Onima koji kažu da je program bio na visokom nivou se može, a i ne mora verovati, ali je činjenica da su na ovom festivalu bili selektori i slični profesionalci zato što im je bilo lakše da dođu u Beograd i na jednom mestu odgledaju sve što ih zanima, nego da putuju po svetu.
Shodno sloganu „Savršene različitosti“, predstavljeni su najraznovrsniji žanrovi savremene igre, od kamernih do velikih produkcija.
Najveću medijsku pažnju, organizatori kažu da je ove godine bila zavidna, dobili su Joan Buržoa i njegova Neuhvatljiva tačka odlaganja, vodeći koreografi današnjice Damjan Žalea (Proklizavanje) i Šaron Ejal (SAABA), u izvođenju Kompanije igre Opere Geteborga, i slavna Kristal Pajt sa Skupštinom – izvođenje u Novom Sadu je bila međunarodna premijera, i svakako Aurelija Tijere Čaplin, unuka Čarlija Čaplina, u komadu Zvona i čini.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
„Red Pants“ serija iz Kirgistana čiji je jedan od producenata Miloš Đukelić, pobednik je festivala „Series Mania“. U konkurenciji je bilo 1500 projekata iz celog sveta
Od Beograda do Berlina jasno je da je pank živ i zdrav. U Beogradu više muzički i stilski, u Berlinu ideološki i filozofski. Spaja ih univerzalnost pokreta. I besmrtnost ideje
Evo, pedeset odsto naše publika čine klinci od 20 i nešto godina. To retko koji bend ima. Pevaju pesme sa našeg prvog albuma, kada se još nisu ni rodili. To je najveći uspeh koji možeš da zamisliš
Šta sve spaja naprednjačke crnokapuljaše sa bandom Veljka Belivuka? Zbog čega u Beogradu gore lokali i automobili? I zašto bez batinaških fantomki i bejzbol palica Vučić više ne može da opstane na vlasti ni u mesnoj zajednici
Dve godine od nestanka male Danke Ilić nema ni tela, ni optužnice. Jedini opipljiv rezultat istrage je što je policija nekažnjeno ubila čoveka u pritvoru. I nikom ništa
Aleksandar Vučić i Srpska napredna stranka frizirali su Platonovu ideju države i postigli ono što se u istoriji retko viđalo: kriminalizovali su sebe same
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!