
Država i umetnici
Zašto su članovi komisije za nacionalnu penziju anonimni
Ne zna se ko je birao kandidate za nacionalnu penziju, ali ni još mnogo toga u vezi ovog priznanja kojim se država zahvaljuje umetnicima za vrhunski doprinos kulturi
Foto: FCS
U subotičkom Narodnom pozorištu pripremaju predstavu o emigrantima s kraja 19. veka sa 40 učesnika u kojoj se govori na sedam jezika, po najstarije štampanoj drami na srpskom jeziku koju je napisala žena – Albina Podgradska
U Narodnom pozorištu u Subotici u toku su probe neuobičajene predstave. U pitanju je praizvedba najstarije štampane drame na srpskom jeziku koju je napisala žena, predstava ima oko 40 učesnika, oni govore na srpskom, mađarskom, romskom, slovačkom, bunjevačkom, nemačkom i poljskom jeziku, a uz Narodno pozorište koproducenti predstave su Seoski kulturni centar Markovac, Dečje pozorište i Edukativni centar Roma.
Njen naslov je „Sirota Mileva iz Bosne u našoj civilizaciji 1878“, autorka je Albina Podgradska, a rediteljka Anđelka Nikolić.
„Sledimo tekst spisateljice“, objašnjava za „Vreme“ Anđelka Nikolić neuobičajenu produkciju. Glavna junakinja je, priča rediteljka, „ devojčica Mileva, izbeglica iz Bosne u kojoj u to vreme bukti ustanak protiv Osmanlija. Civilizacija koja se pominje u naslovu, i u koju dolazi sa majkom, nakon smrti ostalih članova porodice, je tadašnja Austrougarska – a današnja Vojvodina, po svemu sudeći Sombor ili Subotica.“
Anđelka Nikolić kaže da „okolnosti njihovog snalaženja i pokušaja integracije u novu sredinu veoma podsećaju na situaciju današnjih izbeglica, sa koje god strane da dolaze. Sredina u koju dospevaju Mileva i njena majka je multietnička, ali klasne razlike obeležavaju je više nego nacionalne. Veliki je, naime, jaz između sloja siromašnih i zaduženih građana, i kapitalista koji se bogate na njihovoj nevolji.“
„Nedostaje sistemska pomoć za najugroženije slojeve, u koje spadaju i izbeglice, tako da njihova sudbina često zavisi od dobre volje i solidarnosti građana koji su u nešto boljem položaju. Humanitarne akcije su sa jedne strane pokazatelj čovečnosti, ali tanka je linija posle koje se one pretvaraju u prolazni trend, u nešto što više služi tome da donese ugled onima koji daruju, nego da zaista pomogne onima kojima se pomaže.“
Anđelka Nikolić kaže da su glavni likovi žene i deca, tako da se pomenuta problematika zapravo prati iz njihove vizure, što je izuzetna zanimljivost pogleda drame Albine Podgorske.
„Albina Podgradska je fascinantna ličnost“, kaže rediteljka. „Po struci učiteljica, po nacionalnosti Slovakinja, napisala je ovaj komad 1880. godine u svojoj osamnaestoj godini, i ubrzo nakon toga umrla, tako da nije imala prilike da razvije svoj očigledni dramaturški talenat. Osim što je izvesno bila dobro upućena u društvene i političke prilike svog vremena, i poznavala pozorišne konvencije, Albina je bila poliglota; komad je pisan dominantno na srpskom, ali ima i scena na mađarskom, slovačkom i romskom jeziku, pa i nekoliko rečenica na poljskom. Ovi jezici imaju opravdano mesto u drami, jer na njima komuniciraju pripadnici pomenutih nacionalnosti, koji i danas tu žive, a retko imamo prilike da svedočimo njihovom dijalogu na pozornici.“
Ističe da je Albina Podgradska samo jedna u nizu naših književnica iz XIX veka kojima nije ukazano dovoljno pažnje u vremenu u kojem je stvarale, tako da nisu imale prilike ni da dobiju stručnu ocenu savremene ili potonje kritike, niti da ostvare ozbiljniji uticaj na naredne generacije „Verujem da bi, inače, naša književna, pa i pozorišna scena danas drugačije izgledala, i u tematskom i u formalnom smislu, da bi mnoge konvencije bile drugačije, ili da ih ne bi bilo.“
Ova predstava je, može se reći, vezana i za Čitaonicu „Ekatarina Pavlović“ u selu Markovac i njene misije istraživanja istorije naše književnosti.
„Ova mala, ali zanimljiva javna biblioteka osnovana je pre tri godine u selu Markovac, i angažovana je na polju borbe za rodnu i druge pravde u oblasti kulture i obrazovanja. Uprkos mojoj velikoj želji da predstavim javnosti ovaj komad, prošlo je nekoliko godina od trenutka kada sam ga prvi put pročitala, do stvaranja uslova da otpočne rad na predstavi. Naša institucionalna pozorišta se očito ustežu da preuzmu rizik produkcije tekstova čiji značaj nije potvrđen prethodnim postavkama, a verujem da je i multilingvalnost, kao i neobično veliki broj likova izazvala nepoverenje.“
Na stvaranju predstave zajedno rade ansambli mađarske i srpske drame Narodnog pozorišta, grupa članica Dramske sekcije Dečjeg pozorišta, gostujući glumac čiji je maternji jezik slovački, kao i predstavnice i predstavnici romske zajednice. Premijera je 14. marta.

Ne zna se ko je birao kandidate za nacionalnu penziju, ali ni još mnogo toga u vezi ovog priznanja kojim se država zahvaljuje umetnicima za vrhunski doprinos kulturi

Film „Saučesnici“ čiji je producent Lazar Ristovski, razgolićuje koruptivni sistem u kome živimo. Da li je Ristovski odlučio da „pumpa“?

Novom Uredbom o koeficijentima koju potpisuju premijer Macut i ministar Selaković, gotovo da su izjednačene plate umetnika i radnika u tehničkim službama

Sin i ja stvaramo u porodičnoj kući, u našem kućnom studiju, ne sukobljavamo se, imamo blizak i topao odnos. Isto sam to zaključio dok sam čitao knjigu koju je napravio Spenser Tvidi, o ljudima koji prave muziku iz svog “bedroom” studija. Išao je sa drugarima po kućama i gledao kako ljudi snimaju uz pomoć štapa i kanapa

Na kraju “običnih” godina prave se liste knjiga, filmova i pozorišnih predstava. Međutim, ova godina je bila jedna od onih koju ćemo pamtiti po intenzivnoj borbi za društvene promene pa nema smisla ponašati se kao da je sve regularno. Zato ću u ovom tekstu pisati ne samo o predstavama već i o pozorišnim utiscima koje ćemo poneti iz 2025. godine
Novi Trampov poredak (I)
Najpoželjnija nekretnina za američkog predsednika Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve