

Književnost
Semjuel Beket u Beogradu: Dramaturg apsurda i boljeg posrtanja
Ovogodišnji Irski festival u Beogradu posvećen je 120. godišnjici rođenja Semjuela Beketa. I tokom meseca frankofonije biće priređena izložba Beketu u čast




U subotičkom Narodnom pozorištu pripremaju predstavu o emigrantima s kraja 19. veka sa 40 učesnika u kojoj se govori na sedam jezika, po najstarije štampanoj drami na srpskom jeziku koju je napisala žena – Albina Podgradska
U Narodnom pozorištu u Subotici u toku su probe neuobičajene predstave. U pitanju je praizvedba najstarije štampane drame na srpskom jeziku koju je napisala žena, predstava ima oko 40 učesnika, oni govore na srpskom, mađarskom, romskom, slovačkom, bunjevačkom, nemačkom i poljskom jeziku, a uz Narodno pozorište koproducenti predstave su Seoski kulturni centar Markovac, Dečje pozorište i Edukativni centar Roma.
Njen naslov je „Sirota Mileva iz Bosne u našoj civilizaciji 1878“, autorka je Albina Podgradska, a rediteljka Anđelka Nikolić.

„Sledimo tekst spisateljice“, objašnjava za „Vreme“ Anđelka Nikolić neuobičajenu produkciju. Glavna junakinja je, priča rediteljka, „ devojčica Mileva, izbeglica iz Bosne u kojoj u to vreme bukti ustanak protiv Osmanlija. Civilizacija koja se pominje u naslovu, i u koju dolazi sa majkom, nakon smrti ostalih članova porodice, je tadašnja Austrougarska – a današnja Vojvodina, po svemu sudeći Sombor ili Subotica.“
Anđelka Nikolić kaže da „okolnosti njihovog snalaženja i pokušaja integracije u novu sredinu veoma podsećaju na situaciju današnjih izbeglica, sa koje god strane da dolaze. Sredina u koju dospevaju Mileva i njena majka je multietnička, ali klasne razlike obeležavaju je više nego nacionalne. Veliki je, naime, jaz između sloja siromašnih i zaduženih građana, i kapitalista koji se bogate na njihovoj nevolji.“
„Nedostaje sistemska pomoć za najugroženije slojeve, u koje spadaju i izbeglice, tako da njihova sudbina često zavisi od dobre volje i solidarnosti građana koji su u nešto boljem položaju. Humanitarne akcije su sa jedne strane pokazatelj čovečnosti, ali tanka je linija posle koje se one pretvaraju u prolazni trend, u nešto što više služi tome da donese ugled onima koji daruju, nego da zaista pomogne onima kojima se pomaže.“
Anđelka Nikolić kaže da su glavni likovi žene i deca, tako da se pomenuta problematika zapravo prati iz njihove vizure, što je izuzetna zanimljivost pogleda drame Albine Podgorske.
„Albina Podgradska je fascinantna ličnost“, kaže rediteljka. „Po struci učiteljica, po nacionalnosti Slovakinja, napisala je ovaj komad 1880. godine u svojoj osamnaestoj godini, i ubrzo nakon toga umrla, tako da nije imala prilike da razvije svoj očigledni dramaturški talenat. Osim što je izvesno bila dobro upućena u društvene i političke prilike svog vremena, i poznavala pozorišne konvencije, Albina je bila poliglota; komad je pisan dominantno na srpskom, ali ima i scena na mađarskom, slovačkom i romskom jeziku, pa i nekoliko rečenica na poljskom. Ovi jezici imaju opravdano mesto u drami, jer na njima komuniciraju pripadnici pomenutih nacionalnosti, koji i danas tu žive, a retko imamo prilike da svedočimo njihovom dijalogu na pozornici.“
Ističe da je Albina Podgradska samo jedna u nizu naših književnica iz XIX veka kojima nije ukazano dovoljno pažnje u vremenu u kojem je stvarale, tako da nisu imale prilike ni da dobiju stručnu ocenu savremene ili potonje kritike, niti da ostvare ozbiljniji uticaj na naredne generacije „Verujem da bi, inače, naša književna, pa i pozorišna scena danas drugačije izgledala, i u tematskom i u formalnom smislu, da bi mnoge konvencije bile drugačije, ili da ih ne bi bilo.“

Ova predstava je, može se reći, vezana i za Čitaonicu „Ekatarina Pavlović“ u selu Markovac i njene misije istraživanja istorije naše književnosti.
„Ova mala, ali zanimljiva javna biblioteka osnovana je pre tri godine u selu Markovac, i angažovana je na polju borbe za rodnu i druge pravde u oblasti kulture i obrazovanja. Uprkos mojoj velikoj želji da predstavim javnosti ovaj komad, prošlo je nekoliko godina od trenutka kada sam ga prvi put pročitala, do stvaranja uslova da otpočne rad na predstavi. Naša institucionalna pozorišta se očito ustežu da preuzmu rizik produkcije tekstova čiji značaj nije potvrđen prethodnim postavkama, a verujem da je i multilingvalnost, kao i neobično veliki broj likova izazvala nepoverenje.“
Na stvaranju predstave zajedno rade ansambli mađarske i srpske drame Narodnog pozorišta, grupa članica Dramske sekcije Dečjeg pozorišta, gostujući glumac čiji je maternji jezik slovački, kao i predstavnice i predstavnici romske zajednice. Premijera je 14. marta.


Ovogodišnji Irski festival u Beogradu posvećen je 120. godišnjici rođenja Semjuela Beketa. I tokom meseca frankofonije biće priređena izložba Beketu u čast


Najteži mi je bez dileme bio intervju sa Džonijem Štulićem. Tu je ona njegova valjda hiljadama puta citirana izjava da smo prethodnih 40 godina slušali zavijanje vukova, a da ćemo zato narednih 40 slušati blejanje ovaca. Bilo je teško ne zato što je on bio neprijatan ili problematičan sagovornik, naprotiv, već zbog toga što se svojski trudio da sve svoje stavove što preciznije objasni. Tako da je umeo i da zakomplikuje odgovore, a ja sam se trudio da što bolje razumem šta želi da kaže




Svetska premijera opere Klovnovi montrealske i naše kompozitorke Ane Sokolović odigrana je poslednjeg dana januara u Montrealu


Krajem februara, početkom marta u Beogradu su gostovala dva crnogorska pozorišta. U subotu 28. februara, na Velikoj sceni “Olivera i Rade Marković” gostovao je Centar za kulturu Tivat sa predstavom Contra Mundum. U nedelju 1. marta, na sceni “Raša Plaović” Narodnog pozorišta gostovalo je Nikšićko pozorište sa predstavom Otac
Režimska propaganda i njene žrtve
Šta Vučić zna o masakru u kafeu Panda i ubistvu braće Bitići Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve