
Pozorišta u Srbiji
Kraljevačko pozorište ima sedam zaposlenih, u Pirotu ih je osam…
Od 2012. broj institucionalnih teatara ostao je isti ali je broj zaposlenih u njima prepolovljen, dok je broj premijera opao za 40 odsto
Foto: FCS
U subotičkom Narodnom pozorištu pripremaju predstavu o emigrantima s kraja 19. veka sa 40 učesnika u kojoj se govori na sedam jezika, po najstarije štampanoj drami na srpskom jeziku koju je napisala žena – Albina Podgradska
U Narodnom pozorištu u Subotici u toku su probe neuobičajene predstave. U pitanju je praizvedba najstarije štampane drame na srpskom jeziku koju je napisala žena, predstava ima oko 40 učesnika, oni govore na srpskom, mađarskom, romskom, slovačkom, bunjevačkom, nemačkom i poljskom jeziku, a uz Narodno pozorište koproducenti predstave su Seoski kulturni centar Markovac, Dečje pozorište i Edukativni centar Roma.
Njen naslov je „Sirota Mileva iz Bosne u našoj civilizaciji 1878“, autorka je Albina Podgradska, a rediteljka Anđelka Nikolić.
„Sledimo tekst spisateljice“, objašnjava za „Vreme“ Anđelka Nikolić neuobičajenu produkciju. Glavna junakinja je, priča rediteljka, „ devojčica Mileva, izbeglica iz Bosne u kojoj u to vreme bukti ustanak protiv Osmanlija. Civilizacija koja se pominje u naslovu, i u koju dolazi sa majkom, nakon smrti ostalih članova porodice, je tadašnja Austrougarska – a današnja Vojvodina, po svemu sudeći Sombor ili Subotica.“
Anđelka Nikolić kaže da „okolnosti njihovog snalaženja i pokušaja integracije u novu sredinu veoma podsećaju na situaciju današnjih izbeglica, sa koje god strane da dolaze. Sredina u koju dospevaju Mileva i njena majka je multietnička, ali klasne razlike obeležavaju je više nego nacionalne. Veliki je, naime, jaz između sloja siromašnih i zaduženih građana, i kapitalista koji se bogate na njihovoj nevolji.“
„Nedostaje sistemska pomoć za najugroženije slojeve, u koje spadaju i izbeglice, tako da njihova sudbina često zavisi od dobre volje i solidarnosti građana koji su u nešto boljem položaju. Humanitarne akcije su sa jedne strane pokazatelj čovečnosti, ali tanka je linija posle koje se one pretvaraju u prolazni trend, u nešto što više služi tome da donese ugled onima koji daruju, nego da zaista pomogne onima kojima se pomaže.“
Anđelka Nikolić kaže da su glavni likovi žene i deca, tako da se pomenuta problematika zapravo prati iz njihove vizure, što je izuzetna zanimljivost pogleda drame Albine Podgorske.
„Albina Podgradska je fascinantna ličnost“, kaže rediteljka. „Po struci učiteljica, po nacionalnosti Slovakinja, napisala je ovaj komad 1880. godine u svojoj osamnaestoj godini, i ubrzo nakon toga umrla, tako da nije imala prilike da razvije svoj očigledni dramaturški talenat. Osim što je izvesno bila dobro upućena u društvene i političke prilike svog vremena, i poznavala pozorišne konvencije, Albina je bila poliglota; komad je pisan dominantno na srpskom, ali ima i scena na mađarskom, slovačkom i romskom jeziku, pa i nekoliko rečenica na poljskom. Ovi jezici imaju opravdano mesto u drami, jer na njima komuniciraju pripadnici pomenutih nacionalnosti, koji i danas tu žive, a retko imamo prilike da svedočimo njihovom dijalogu na pozornici.“
Ističe da je Albina Podgradska samo jedna u nizu naših književnica iz XIX veka kojima nije ukazano dovoljno pažnje u vremenu u kojem je stvarale, tako da nisu imale prilike ni da dobiju stručnu ocenu savremene ili potonje kritike, niti da ostvare ozbiljniji uticaj na naredne generacije „Verujem da bi, inače, naša književna, pa i pozorišna scena danas drugačije izgledala, i u tematskom i u formalnom smislu, da bi mnoge konvencije bile drugačije, ili da ih ne bi bilo.“
Ova predstava je, može se reći, vezana i za Čitaonicu „Ekatarina Pavlović“ u selu Markovac i njene misije istraživanja istorije naše književnosti.
„Ova mala, ali zanimljiva javna biblioteka osnovana je pre tri godine u selu Markovac, i angažovana je na polju borbe za rodnu i druge pravde u oblasti kulture i obrazovanja. Uprkos mojoj velikoj želji da predstavim javnosti ovaj komad, prošlo je nekoliko godina od trenutka kada sam ga prvi put pročitala, do stvaranja uslova da otpočne rad na predstavi. Naša institucionalna pozorišta se očito ustežu da preuzmu rizik produkcije tekstova čiji značaj nije potvrđen prethodnim postavkama, a verujem da je i multilingvalnost, kao i neobično veliki broj likova izazvala nepoverenje.“
Na stvaranju predstave zajedno rade ansambli mađarske i srpske drame Narodnog pozorišta, grupa članica Dramske sekcije Dečjeg pozorišta, gostujući glumac čiji je maternji jezik slovački, kao i predstavnice i predstavnici romske zajednice. Premijera je 14. marta.

Od 2012. broj institucionalnih teatara ostao je isti ali je broj zaposlenih u njima prepolovljen, dok je broj premijera opao za 40 odsto

Ilustracije Jakše Lakićevića u romanu „Sto posto tuđa posla“ ne podilaze mladom čitaocu. To je razlog zašto ova knjiga, osim samog romana Olivere Zulović, nije samo za starije osnovce

Nedavno otvoren Muzej Viminacijum izuzetan je u državi jer se nalazi na samom lokalitetu. Arheologija i zaštita nepokretnog kulturnog nasleđa prioriteti su Ministarstva kulture, rekao je ministar Selaković. Međutim, za Belo brdo nema novca u ovogodišnjem budžetu, a Generalštabu je oduzet status kulturnog dobra

Zbog projekta Prestonica kulture, Leskovac će ove godine u svoju kulturu uložiti najviše do sad, a Ministarstvo kulture je osiguralo potpuno nova sredstva, od kojih će biti podignut i spomenik kralju Milanu

Dobro došli u kratku retrospektivu najboljih svetskih muzičkih izdanja u 2025. godini. Prednost smo dali ostvarenjima sa visokom umetničkom vrednošću, a ne obavezno onima sa velikim brojem hitova
Intervju: Nenad Lajbenšperger, ličnost godine 2025.
Nemam prava da ćutim na nepravdu Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve