
Najmlađi
„Zora i San“ prva predstava „Kolevke teatra“, prve scene za bebe
Pozorište „Pinokio“ otvara prvu pozorišnu scenu za bebe „Kolevka teatar“ predstavom „Zora i San“, u kojoj učestvuju i gledaoci - bebe
Galeb Nikačević u muzičkom delu svog podkasta Agelast Session predstavlja bend Porto Morto spektakularno snimljen u beogradskim Silosima. Nikačević za „Vreme“ govori o tom snimanju, svom podkastu i promeni medijskog sveta
Galeb Nikačević Haši-Jare, autor popularnog podkasta „Agelast“, poznat je po dugim razgovorima sa zanimljivim sagovornicima. No, već je uveo dokumentarce i emisije o gastronomiji kao i „Agelast Session“ gde je muzika u prvom planu.
Do sada je predstavio bendove poput Koikoi, Buč Kesidi, Prti Bee Gee, muzičarke Bojanu Vunturišević i Ivu Lorens.
Ove srede (31. jul) na kanalu „Agelast“ na Jutjubu prvi put gostuje regionalni bend – Porto Morto. Nastup zagrebačkog benda snimljen je u beogradskim Silosima. Nikačević o tome govori za „Vreme“.
Kako je došlo do ideje za nastanak ovog muzičkog dela podkasta?
Muzika, kao i šira muzička kultura i supkulture, veliki su i nerazdvojni deo našeg identiteta. Ne samo mene, kao autora, već i cele ekipe koja stoji iza projekta Agelast. Da nije bilo muzike, ne bismo ni mi bili ekipa. Na neki način nas je ta kultura okupila i predstavlja centralni deo našeg društvenog života. Tako da je gravitiranje ovakvom formatu sasvim prirodno.
Nastalo je kao zezanje i dokolica tokom lokdauna u pandemiji, prvo sa MKDSL-om, potom sa Stray Doggom, zatim bendom Coucou Abel, Larskom iz Kragujevca… Nakon toga sve ostalo je počelo da dolazi prirodno, ali ne i bez teškoća. Do sada smo ugostili dvadesetak izvođača.
Sada, po prvi put, za gosta imate bend iz regiona. Zašto je izbor pao na Porto Morto?
Region je oduvek bio u planu, samo je veoma teško uklopiti sve pokretne delove ovakvog projekta, posebno ukoliko se radi ograničenim sredstvima. Potrebno je da je bend ovde, da ima slobodnog vremena, da imamo prostor, ekipu, opremu, budžet…
Sa bendom Porto Morto, a zahvaljujući projektu „A1 Kinoteka“ koji su ih doveli i obezbedili nam nužna sredstva, jedna ovakva stvar je mogla da se desi. A Porto Morto se stilom, autorskim izrazom, inovacijom svakako uklapaju u našu viziju ovakvog jednog formata.
Kako je izgledalo snimanje u Silosima?
Problem u Silosima je bio što su članovi benda bili razdvojeni, to jest, u svakoj od ćelija bio je po jedan član benda, iz čega je trebalo stvoriti i dinamiku i to da oni mogu da sviraju, a da se međusobno ne vide. Pored toga, silosi su arhitektonski neverovatna stvar, ali iznutra, za oko kamere, trebalo je prostor oživeti da ne izgleda monotono.
Rešili smo da koristimo i filmske stunt rigove za efekte letenja i na tome smo veoma zahvalni našem drugaru Milanu Alavanji koji se bavi ovim stvarima za holivudske produkcije u Srbiji, pa smo uspeli i da ih podignemo u vazduh.
Ali to je ostavilo jednu sitnicu… Kako će da sviraju? Tako da je projekat imao domino efekat problema, ali mislim da smo izašli na kraj sa njime.
Kako gledate na jačanje podkasta na domaćoj i regionalnoj sceni?
To je sjajna stvar, jer ljudi osvešćuju da je došlo vreme evolucije medija i da ćemo vrlo brzo morati da promišljamo šta uopšte znači reč „mediji“ danas i sutra, na koji način ih konzumiramo, kako mediji budućnosti menjaju kulturne matrice i poslovni ekosistem.
Ali najvažnije od svega je — kako ćemo regulisati ovaj fenomen tako da se u njemu utvrdi bastion poverenja, smernice po kojima bi svi trebalo da rade. Trenutno to nemamo, pa sve više podseća na Divlji Zapad nego na uređeni sistem. Kao i sve mlade stvari, to ima puno svojih vrlina, ali i puno mana.
Svakako sam entuzijasta jer mislim da ovi formati spašavaju medije koji polako izumiru. Podkasti su pokazatelj da se ono što smo nekada zvali radio ponovo rodilo u novom ruhu, samo ga sada drugačije zovemo.
Da li možete da izdvojite nekoliko pouka iz razgovora sa svojim gostima?
Nezahvalno je izdvajati takve trenutke, niti bih mogao da ih se setim na ovaj način, ali vidim efekat kroz sve ove epizode i godine. Veoma je važan kontinuitet u radu, iz njega se uči najviše. Uče se nevidljive nijanse vođenja razgovora, otvaranja sagovornika, prilagođavanja i pripremanja za razgovor.
Kroz toliko različitih tema i priprema za njih, u jednom trenutku počnu da se preklapaju i da se povezuju fenomeni koje odjednom imaš osvetljene iz različitih uglova i to počne da ukazuje na prirodu sveta kojim smo okruženi, a time i naše mesto u njemu.
Pozorište „Pinokio“ otvara prvu pozorišnu scenu za bebe „Kolevka teatar“ predstavom „Zora i San“, u kojoj učestvuju i gledaoci - bebe
Rezultati vojvođanskih konkursa za kulturu neskriveno ukazuju da Pokrajina ne želi da pomaže one koji su podržali studente. A to su Sterijino pozorje, Egzit, Akademija umetnosti, Tvrđava teatar, Šekspir festival, Akademska knjiga...
U utorak 3. juna, dodelom nagrada i programom pod nazivom Epilog u ritmu, završeno je jubilarno 70. Sterijino pozorje. Ovaj festival je tačna slika situacije u kojoj se nalazi naše pozorište uvek – čak i onda kada pozorišna javnost nije zadovoljna načinom podele nagrada, ili onda kada se čini da selekcija nije “pravedna”. Zato u ovom tekstu neće biti reči o svih 12 predstava (devet u takmičarskom programu i tri u Krugovima), koje je odabrala selektora Ana Tasić, već o pokušaju da se uhvati slika naše teatarske situacije
Snežana Mijić je slikarka, konzervatorka u “Galeriji Matice srpske”, trenutno na doktorskim studijama primenjene umetnosti i dizajna na novosadskoj Akademiji umetnosti. Neposredan povod za naš razgovor je njena izložba “O svinjama sve najlepše”, u Kulturnom centru “Laza Kostić” u Somboru. Kustoskinja Iva Leković piše u katalogu: “Zoopraksiskop Snežane Mijić polazi od jednostavne zamisli koja se mutiplikuje u nekoliko pravaca tumačenja. Uzimajući motiv svinje iz fotografske serije životinja u pokretu Edvarda Mejbrida, koga možemo smatrati pionirom multimedijalnih i intermedijalnih istraživanja, autorka preispituje odnos tradicionalnih i novih medija, ujedno skicirajući i (uvek) aktuelno stanje društva”
Kad sam na jednom koncertu razbio glavu pivskom flašom, hirurg me je pitao “zašto?”. “Zbog loše situacije u društvu”, odgovorio sam
Intervju: Tužiteljka Bojana Savović
Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve