Izložba
Mirjana Boba Stojadinović: Moja četiri grada
„Mestopriča“ je izložba kojom Mirjana Boba Stojadinović označava 25 godina rada. Njena tema je prostor, načini na koje prostor omogućuje kreativne, društvene i političke frekvencije svakodnevice
Ova serija je zaludela dobar deo sveta svojom prvom sezonom, a BBC ju je naknadno uvrstio u svoju ponudu, dok poklonici sa vidnim nestrpljenjem iščekuju obećanu drugu sezonu
Kako su izvestili mediji širom planete – na red woke-ovskih cenzora i uškopitelja stigao je i opus donedavno nedodirljive Agate Kristi; sledi, dakle, hitro odstranjivanje svega iole uznemirujućeg i uvredljivog (naravno, to se ne odnosi na prikaze ubistava, bez kojih njenih misterija onda ne bi ni bilo u postojećim ili barem približnim oblicima), te će i dela ove neprolazno voljene autorke biti saobražena ovom vremenu izrazite površnosti u kome živimo i/ili životarimo. Istini za volju, ima u njenim delima, pa i u samoj njenoj biografiji dovoljno posla za gorepomenute jurišnike – ima tu i primera antisemitizma, klasne zadrtosti, rasizma, manje ili više implicitnog razumevanja za kolonijalističko ustrojstvo sveta i imperijalističko iživljavanje nad nemoćnijima sa pogrešno-zlosrećnih adresa… Ipak, zdrav razum nam nalaže da stvari posmatramo u socio-istorijskom kontekstu, imajući u vidu da su druga vremena sa sobom nosila možda danas ne toliko prijatne svetonazore, a da, uz to, uvek moramo imati na umu i spoznaju da teško može biti znaka jednakosti iznad ljudi i stvaralaca velikih postignuća i prijatnih ličnosti plemenitih i dobrohotnih pogleda na svet i čovečanstvo. Eto, i ova, nadajmo se, usputna crtica u istoriji ovovremenskog ludila, nanovo nas podseća na književnu baštinu Agate Kristi, a, budući da BBC već par godina ne izbacuje do tog nekog trenutka redovne nove serijske adaptacije njenih udarnih dela, publika je očekivano krenula da traga za zamenskim razonodama sličnog kova. I tu negde počinje priča o kvalitetu kolosalno uspešne britansko-američko-irske serije Magpie Murders, nastale na osnovu prvog iz novijeg serijala romana sa istom glavnom junakinjom. Ova serija je zaludela dobar deo sveta svojom prvom sezonom, a narečeni BBC ju je naknadno uvrstio u svoju ponudu, dok poklonici sa vidnim nestrpljenjem iščekuju obećanu drugu sezonu.
Magpie Muders, dakle, nije ekranizacija dela iz bibliografije Agate Kristi, ali jeste nastala na očiglednom tragu onog ponajboljeg što čitaoci prepoznaju pod odrednicom sveta ili mitopoetike ove autorke. Podžanr je dosta blizak samoizabranom nadahnuću – u pitanju je misterija koja se ispreda oko ubistva (ubistava) koja su se odigrala u selima i gradićima u dubini britanske teritorije, u univerzumu davnih dana označenim sintagmom country house murder/mystery (u tom smislu, svakako treba pružiti čitalačku šansu i naslovima koje nose potpis i kod nas malo prevođene P. D. Džejms, koja je kvalitetom nadvisila Agatu Kristi, a koja je za sobom ostavila nekoliko odličnih misterija upravo gorenavedene podfele). Konkretnije – Magpie Muders (i kao serija od šest epizoda od po oko 45 minuta trajanja) u igru odvažno unosi i prstohvat postmodernosti i uvek dobrodošle metatekstualnosti – u žiži je sumnjivo samoubistvo širom sveta popularnog pisca tog žanra, a zaplet pritom donosi i važnu narativnu i dramaturšku odrednicu zvanu ‘priča u priči’, gde gledalac naporedo, gotovo u redovnim i jednakim tranšama prati priču na dva vremenska fona – jedan se tiče savremenog trenutka, a drugi prati misteriju sa stranica nedovršenog romana ubijenog/samoubice, gle čuda, sa sijaset refleksija i podudarnosti između onoga što se zbivalo u životu autora i onoga na čemu je zasnovao zaplet tog, eto, poslednjeg mu romana (za života). Ova ideja je sprovedena u delo krajnje brižljivo i, ukupno gledano, konsekventno, bez uočljivijih šavova na spoju ta dva kraka priče; i ne samo to – postignuta je i uverljiva iluzija komplementarnosti, a da sama misterija nije posrnula pod teretom brojnih flešbekova kao neretko skliskog autorskog izbora. Uz izuzetak pete epizode, gde su primetna izvesna ponavljanja, dušu dala za štrihovanje, a ta su ponavljanja ipak evidentna posledica samog formata, odnosno, šest epizoda za roman koji bi teško bilo komprimovati u radnju podesnu za meru jednog filma (dugog metra), dok je serija ipak donekle preteran okvir za ono što to polazno literarno nadahnuće ima da ponudi. Srećom, to bi bila jedina iole zasmetljiva manjkavost ove izvrsne prve sezone (nadajmo se) dugovečne serije.
„Mestopriča“ je izložba kojom Mirjana Boba Stojadinović označava 25 godina rada. Njena tema je prostor, načini na koje prostor omogućuje kreativne, društvene i političke frekvencije svakodnevice
Zadužbina Milana Mladenovića sprema tužbu protiv vlasnika TV Pink jer neovlašćeno „obrađuje“ pesme kultne Ekatarine Velike. Kažu, hteo je da kupi prava, ali njima ne pada na pamet da to dopuste
Zgrada Narodnog pozorišta u Subotici, čija rekontrukcija je trajala dve decenije, poredila se sa „Skadrom na Bojani”. Završena je nakon sedamnaest godina, a plaćena je pola milijarde dinara više nego što je predviđeno
Izložba radova koje su naši umetnici prošlog veka naslikali zbog Pariza i o Parizu, istovremeno govoreći i o njihovim danima provedenim u gradu za koji Cuca Sokić kaže da mu je „svaka fleka, nekako na svom mestu“
„Novi narativ“, teatrološka studija Marine Milivojević Mađarev ispituje kako dramski pisci, pišući o prošlosti, utiču na promenu njene percepcije u sadašnjosti, a time posredno i same sadašnjosti stvarajući nov narativ
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve