Rediteljka Anja Suša je režirala predstavu u Beogradu nakon dužeg vremena. Ona je u Beogradu postigla značajne uspehe – režirala je više predstava, zagovarala novi, savremeni pristup u pozorištu za decu, vodila Malo pozorište “Duško Radović” i bila koselektor festivala Bitef. Poslednjih pet godina zaposlena je na Univerzitetu umetnosti u Stokholmu kao profesorka režije. Njen kratki povratak u Beogradu deo je repertoarske politike Bitef teatra koji namerava da na svojoj sceni otvori prostor za naše umetnike koji žive i stvaraju u inostranstvu. Podrazumeva se da takva ideja zaslužuje svaku pohvalu – previše talentovanih i obrazovanih ljudi je otišlo odavde. Za “maticu” bi moglo biti od koristi da makar pokuša da ih za sebe veže. Ostaje još da se vidi gde su sada sa svojim interesovanjima oni, a gde smo mi sa svojim potrebama i da li oni koji su otišli i mi koji smo ostali i dalje imamo najmanji zajednički imenitelj.
POBUNA ILI KOPRCANJE
Anja Suša je odabrala da postavi dramu Adresa svemir – nekoliko poruka Volframa Loca (Wolfram Lotz), u prevodu Bojane Denić. Adresa svemir nije drama u uobičajenom smislu već tekst koji je namenjen da bude izgovoren u pozorištu i da kroz pozorište govori o svetu i jeziku. Adresa svemir ispituje moguće odnose stvarnosti i naše percepcije stvarnosti, kako jezik oblikuje naše razumevanje stvarnosti, kako naše biće podnosi da njegovo razumevanje stvarnosti nije stvarnost sama već ograničavajuća jezička forma, kakva je veza realnosti i istine, postoji li uopšte istina i da li je ona relevantna, da li pozorište može da pronikne u stvarnost, šta bi se dogodilo kada bi likovi u komadu shvatili da nemaju svoju volju već da je ono što izgovaraju samo tekst koji je neko drugi napisao, da li je smrt kraj života i čemu život ako postoji smrt, ako mi imamo slobodnu volju zašto i naša smrt nije stvar naše slobodne volje, možemo li se pobuniti protiv stanja stvari ili je sve tek jedno besmisleno i uzaludno koprcanje, da li je spas od konačnosti u rođenju deteta, kakav je odnos medija i života, postoji li medij kojim bismo mogli da prenesemo svoju poruku u svemir i šta bi ta poruka bila, da li se naše savremeno razumevanje realnosti konstruiše kroz medije i da li je taj “novi smisao” tek naš bedni pokušaj da se spasemo straha od autentičnog osećanja praznine… Ovo su samo neke od pitanja koja otvara tekst Adresa svemir – nekoliko poruka u formi jedne otvorene i razbarušene igre rečima, pojmovima i različitim načinima na koji se može napisati jedan tekst (monolog, dijalog, stih).
Polazeći od otvorene forme ovog teksta i koristeći se svojim raznovrsnim pozorišnim iskustvom, Anja Suša stvara predstavu koja je sva sačinjena od različitih oblika teatarskih igara i koja u sebe uključuje ne samo glumce već i neke elemente tipične za pozorište, kao, na primer, zavesu koja odvaja prostor igre od prostora publike. Na početku predstave pravi se neka vrsta komentara na neuspešno pozorište sa decom u kome se deca tretiraju kao tzv. glumci koji treba da izgovore tuđi tekst – neka vrsta božićne priredbe u kojoj tri pastira dobijaju vest od anđela o rođenju deteta. “Deca” destruiraju predstavu koju je zamislio odrasli i time nas uvode u predstavu kakva će zaista biti, a to je neprekidni niz propitivanja onoga što mislimo da je pozorište – da li predstava mora da ima likove, radnju, priču, šta je priča… Osnovni motiv koji se ponavlja kroz čitavu predstavu je rođenje deteta i smrt (deteta) i pitanje da li rođenje deteta samo po sebi daje smisao životu, te sledstveno tome da li smrt znači ukidanje smisla. Ova tema se varira na više načina – dva dramska lika koji postaju svesni da su samo likovi žele da dobiju dete, otac kome je ćerka poginula u saobraćajnoj nesreći uzaludno pokušava da sastavi smislenu priču o besmislenom i strašnom gubitku deteta…
STRAH OD PAUZE
I pisac i rediteljka nas permanentno sprečavaju da uhvatimo smisao – to jest celoviti sklop ideja, jer nam na taj način žele potvrditi sopstvenu ideju da je svaki pokušaj konstrukcije priče tek iluzija o postojanju smisla. Kako se pisac poigrava idejom drame, tako se rediteljka poigrava idejom pozorišta. Rediteljka Anja Suša propituje strah od praznog prostora i strah od neplanirane pauze u predstavi koji su, u stvari, odjek straha od gubitka smisla, odnosno straha od smrti. Humor se zasniva na apsurdu i dadaističkim gegovima. Njegov cilj je da nas osvesti – sve je samo igra u kojoj je sve tako kako je, a kako je pojma nemamo i ne zanosimo se da ćemo ikada shvatiti jer smisao je tek konstrukt jezika, kao što i pozorište postoji samo ako prihvatimo njegove konvencije. Čitava predstava je neprekidna serija u kojoj se velike filozofske teme kojima je bremenit tekst proigravaju kroz različite pozorišne oblike i dekonstrukciju različitih pozorišnih konvencija. Ovu pozorišnu igru su drsko i poletno izveli glumci različitih generacija: Mladen Andrejević, Milutin Dapčević, Danijel Sič, Aleksandar Vučković, Nikola Malbaša, Jelena Ilić i Milica Sužnjević.
Predstava Adresa svemir – nekoliko poruka zahteva maksimalno otvorenog gledaoca, spremnog na poigravanje formom i smislom, jer ako takav niste, a dođete da gledate ovu, predstavu moglo bi vam se desiti da sa predstave izađete zbunjeni, smoreni, pa čak i ljuti i da postavite pitanje šta je smisao stalne destrukcije smisla i koji je smisao pozorišta koje razbija svoje konvencije. Možda je to put stvaranja novog smisla i novog pozorišta? Srećom po predstavu, ona se igra u Bitef teatru koji je svoju publiku na prethodnim predstavama (Kretanje, Kao da kraj nije ni sasvim blizu, Izgubljeni pejzaži…) dobro pripremio za ovakve i slične eksperimente. Ti eksperimenti su u duhu onoga što već nekoliko godina gledamo na festivalu Bitef i predstavljaju pokušaj ove kuće da ono što su estetske vrednosti koje donosi ovaj festival uhvate korena u našoj sredini.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Inostrani autori i nova izdanja beogradskog izdavača Clio pod geslom „Manje je više“ koje otkriva i domet njegovih knjiga, ali i način kojim se opstaje u datim okolnostima srpskog izdavaštva
„Kreativni centar“ u „najboljem i najlepšem smislu obeležava izdavaštvo u zemlji“, istaknuto je u obrazloženju nagrade ovogodišnjeg Izdavača godine. Između dva Sajma knjiga, ovaj izdavač je objavio blizu 80 knjiga za bebe, decu, tinejdžere i roditelje
Kako su porodične priče urastale jedna u drugu, tako je rastao materijal za predstavu. Struktura te predstave je bila organski vezana sa procesom njenog nastanka. U ukupnom utisku predstava ima nečeg od strukture romana Sto godina samoće – pojedinačne priče se tako međusobno ukrštaju, da u romanu čitalac, a u predstavi gledalac, teško može da “pohvata” sve njene rukavce, ali jako dobro oseća celinu
Intervju: Džejson Moran, džez pijanista i kompozitor
“Odrastanje u osamdesetim godinama prošlog veka značilo je da je hip-hop bio – svuda. Moj stariji brat ga je baš mnogo slušao, pa sam i ja tim putem čuo sve isto što i on. Međutim, prvi sastav koji me je stvarno pomerio bili su Run-DMC. Ali, kao kolektiv, Public Enemy bio je upravo onaj bend koji me je promenio. Govorili su o političkim temama unutar svoje neverovatno zgusnute muzike, a to je bilo zaista moćno i poučno”
Mogli bismo da kao motiv uvedemo i “džentrifikaciju duše”, a što nas onda dovodi do kopče sa dva “egzotičnija” arthaus filmska ostvarenja koja su se tiho ušunjala na repertoare ono malo bioskopa i dalje voljnih da se bave filmovima tog soja
Gradonačelnik Loznice Vidoje Petrović, poznat pod nadimkom Knez, podneo je ostavku, pošto je 20 godina bio na tom mestu i niko mu ništa nije mogao. Petrović je ostavku podneo još početkom avgusta, ali ju je tek sad aktivirao, videći u kom smeru idu protesti protiv iskopavanja litijuma
Ministar kulture Nikola Selaković je bio jasan i dosledan: država nema ništa protiv da izdavači izdaju i na drugom pismu, ali će biti otkupljivane samo knjige objavljene na "prelepoj Vukovoj ćirilici". I to odmah. Zato što više nema cile-mile
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!