Dok su prethodnih godina slogani Oktobarskog salona (Ukusisurazličiti, Urekonstrukciji, Arton – Millenniumoff) bili više eterične, asocijativne naznake ili dosetke, slogan ovogodišnjeg 42. Oktobarskog salona – Umetnicibiraju – pogodak je u samu koncepcijsku srž. Dakle, Oktobarski salon, najobimnija i najznačajnija smotra savremene likovne umetnosti u Srbiji, i najstarija kulturna manifestacija na nivou Beograda, tokom više od četiri decenije postojanja, a naročito tokom protekle, prošao je kroz različite organizacione i koncepcijske promene. Ove godine, u regularnoj proceduri, imenovan je novi devetočlani Savet koji je stao iza koncepcije da svako od članova predloži po jednog umetnika u funkciji selektora. I tako se, pod radnim naslovom Umetnostviđenaočimaumetnika, dogodio prvi Oktobarski salon u trećem milenijumu i 21. veku, prvi koji je u celosti pripreman i ostvaren u postmiloševićevskoj Srbiji, i prvi na kom su radove birali isključivo umetnici.
Dakle, aktuelni Oktobarski salon protiče u znaku radikalne decentralizacije postavke – 116 radova 73 autora razasuto je po mnogim izložbenim ali i vangalerijskim prostorima širom Beograda. Otvaranjem prve u nizu izložbenih postavki, 1. oktobra u Umetničkom paviljonu „Cvijeta Zuzorić“, publika je odmah bila suočena sa značajnim promenama – jer, za razliku od ranijih godina, to nije bila centralna postavka tj. sveobuhvatni presek aktuelne likovne produkcije u Srbiji, već autorska izložba selektora/umetnika Ere Milivojevića. Istražujući anonimnost u sklopu planetarne ekologije umetnosti Milivojević je odabrane radove poznatih i nepoznatih autora, u oba slučaja – nepotpisane, objedinio konceptom/pojmom AnonimusArt, koji on označava kao „pokušaj oslobađanja od ‘umetničkog ega’, njegovo potiskivanje, ne toliko asketsko koliko na način onih koji su posvećeni“. Sredinom oktobra ovu postavku smenila je rafinirana selekcija DarijeKačić – no, obe su publici pružile ugodno otkriće da „Cvijeta“ u funkciji Oktobarskog salona ne mora nužno da izgleda kao prenatrpani depo ili krcati magacin, već je to prostor u kom i radovi i publika mogu da ostvare i udah i izdah. U svečanoj sali Skupštine grada Beograda predstavljena je selekcija Slobodana Mašića, radovi beskompromisnih indivudalaca, sada već starije generacije – Reljića, Otaševića, Damnjana, Neškovića, Bema, ali je u sklopu ovog izbora ostvaren i fin i gibak iskorak u prostor grada – time što je u njega uvrštena i nedavno sagrađena crkva Sv. Vasilija Ostroškog na Bežanijskoj kosi, čiji je arhitekta Mihajlo Mitrović, kao i zgrada RTV Pink, projekat arhitekte Aleksandra Spajića, te je za publiku Salona organizovan prevoz i obilazak ovih objekata. Izborom autora predstavljenih u Salonu Muzeja savremene umetnosti, Saša Marković Mikrob, i sam samouk i legenda beogradskog andergraunda, apostrofirao je prisustvo, delovanje, značaj i poetiku autodidakta u aktuelnoj produkciji, fenomen koji je bitno uticao na očuvanje vitalnosti scene tokom 90-ih. Novosadska Grupa Apsolutno je multimedijalnom postavkom u Galeriji i MMC Maverick u Domu omladine Beograda, kao i Galeriji Studentskog kulturnog centra fokusirala uticaj informatičke ere na likovnu produkciju u Srbiji. Izbor Grupe Škart ostvaren je kao začudan spoj autorskog odabira neobičnih radnji i izloga širom grada u kojima su izloženi radovi Dečijeg oktobarskog salona. U sklopu dve „primenjaške“ selekcije: Marije Kranjc u Galeriji Progres i Nade Aksentijević u Galeriji Kulturnog centra Beograda, prelamaju se negativni aspekti sve manje suvisle administrativno-birokratsko-cehovske podele na tzv. likovne i primenjene umetnosti. Izuzetno rafinirana i sofisticirana jeste selekcija slikarke Marije Dragojlović ostvarena u prostoru Legata Sekulić, formalno u sklopu Muzeja grada Beograda, u stanu na drugom spratu neobarokne zgrade u Uzun Mirkovoj ulici, upravo dela arh. Sekulića (čime su i indirektno aktuelizovani nejasan status i problemi vezani za ovaj dragoceni legat potpuno nepoznat široj javnosti). U patinu ovog građanskog ambijenta sa aromom dalekih pretkomunističkih vremena inkorporirani su radovi sedmoro savremenih beogradskih umetnika, te nas takav spoj upućuje, između ostalog, na razmišljanja o građanskoj kulturnoj arheologiji, o dekadenciji, o bizarnom, o diskontinuitetu građenja ukusa u našoj sredini.
Dakle, ovog puta su umetnici odlučivali o svemu – bili su selektori, članovi žirija za nagrade, autori tekstova u katalogu, konačno, i izlagači, a takvim je obrtom, suprotno od proklamovanih težnji i zadataka Oktobarskog salona, ostvarena potpuna legalizacija neobjektivnosti i subjektivnosti izbora – jer, biti umetnik znači biti profesionalno opredeljen i orijentisan ka istraživanju, razvijanju i artikulaciji vlastite individualnosti i subjektivnosti – a što je u javnosti već unapred stvorilo negativna predubeđenja, zazor, strepnje da se sve to lako može pretvoriti u divlju orgiju privatnog i ličnog.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Kod samih plovnih vrata luke, „Kontakt 2025.” prošle subote zakucao je završni udarac za ovaj put, koncert beogradskih Partibrejkersa. Jer, pre tri godine su na Sajmu slavili svoj 40. rođendan, ali sad je pravo vreme za autentični bunt rokenrola u Srbiji
Rezultati vojvođanskih konkursa za kulturu neskriveno ukazuju da Pokrajina ne želi da pomaže one koji su podržali studente. A to su Sterijino pozorje, Egzit, Akademija umetnosti, Tvrđava teatar, Šekspir festival, Akademska knjiga...
U utorak 3. juna, dodelom nagrada i programom pod nazivom Epilog u ritmu, završeno je jubilarno 70. Sterijino pozorje. Ovaj festival je tačna slika situacije u kojoj se nalazi naše pozorište uvek – čak i onda kada pozorišna javnost nije zadovoljna načinom podele nagrada, ili onda kada se čini da selekcija nije “pravedna”. Zato u ovom tekstu neće biti reči o svih 12 predstava (devet u takmičarskom programu i tri u Krugovima), koje je odabrala selektora Ana Tasić, već o pokušaju da se uhvati slika naše teatarske situacije
Žitelje Kosjerića i Zaječara zapala je velika simbolička dužnost. A to je da svojim glasom odbrane čast Srbije od revizionističkog režima koji joj pljuje u oči pretvarajući žrtve u krivce i čije nasilje i laži zaista podsećaju na fašizam
Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića
Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!