

Komentar
„Osuđeni ratni zločinac“
Hašim Tači je bio zločinac i kad je kao predsednik sedeo sa Vučićem i baronesom Ešton. Sada je samo osuđen. O licemerju u „regiji“ i plemenskom moralu koji prevazilazi krvna zrnca


Predsednik Srbije Aleksandar Vučić konačno je počeo formiranje nekakvog pokreta sa nekim profesorima. Super, njih niko ne zna pa ne može da ih gađa jajima
I to se desilo!
Posle skoro tri godine glasina pa najava, prvi među nama se dao u formiranje nekakvog pokreta „za narod i državu“ ili „državu i narod“, ko bi upamtio, a i nije previše bitno.
Bitno je da je Vučićev poduhvat „rebrendiranja“ konačno počeo dok on i njegovi više na ulicu ne smeju da izađu da ne bi dobili jaje u glavu.
„Rebrendiranje“, dakle, nikad potrebnije i šteta je što Aleksandar Vučić ne ide do kraja u tome – pa da rebrendira i samog sebe. Recimo, da nalepi lažne brkove i skloni se sa vlasti pa pokuša da živi povučeno u Jajincima.
Ovako je to okasneli pokušaj da se predsednik, marketinški dakako, izdvoji od nevoljene stranke od koje već dugo ima veći rejting.
Narod ima lepši izraz
Koncept je da između vođe i naroda ne treba da postoji posrednik. I ovi dosadašnji – parlament, recimo – tretirani su kao smetnja direktnoj vezi narodnog korpusa i vođe.
Kažem, to marketinški stručnjaci zovu „rebrendiranje“, ali narod kaže em lepše em tačnije – isto sranje, drugo pakovanje.
Vučić je u pokret za nešto i nešto pozvao nekolike profesore bliske vlastima čiji je najveći kvalitet da šira javnost za njih nema pojma. Mogu, takoreći, da prođu ulicom, a da ih niko ne opsuje ili ne gađa jajima.
Planovi za taj pokret bivali su sve skromniji i skromniji, da bi to na kraju ostao čisti beg Vučića od stranke koja mu i dalje treba samo kao sistem korbača za uterivanje ljudi na biračka mesta.
Drugi poslovi, recimo bludničenje nad svakim tenderom, odavno su autsorsovani u mali krug ljudi od poverenja. Za to stranka i ne treba.
U Srbiji postoji jedna tema
Ako će se iz tog pokreta roditi išta konkretno, a ono možda nekakva ekspertska vlada, ili barem mandatar. Jer tu vreme curi, a Vučić na izbore ne sme.
Inače će od tog pokreta ostati čudo od tri dana, kao i oko tobože jeftinih stanova za studente, dobijanja kreditnog rejtinga i sličnih dimnih zavesa kroz koje i dalje izbija – nikad jače – Vučićev najveći problem.
Pobuna koja je iz studentske prerasla u opštu Vučiću poručuje ono što je on godinama govorio o opoziciji – neće ga narod. U ovom ili onom pakovanju, svejedno.
Uostalom, jedina aktuelna pakovanja su ona od po deset ili dvadeset jaja.


Hašim Tači je bio zločinac i kad je kao predsednik sedeo sa Vučićem i baronesom Ešton. Sada je samo osuđen. O licemerju u „regiji“ i plemenskom moralu koji prevazilazi krvna zrnca


Prvi na Studentskoj listi Ilija Srdanović bi oberučke trebalo da prihvati poziv na TV duel Aleksandra Vučića, prvog na listi Ujedinjena Srbija. Naravno, pod određenim uslovima


Naprednjaci su ugrabili sve notare da bi prvi predali listu. Bio je to mali autogol – jer studenti su od prikupljanja potpisa napravili feštu i odličnu reklamu. Tako nekako će izgledati cela kampanja


Zašto režimu trebaju mržnja i podele? Kako su na njih odgovorili studenti? Kome i zbog čega smeta Kesić i društvo iz emisije „24 minuta“? I kako su opozicione stranke završile u izbornoj fusnoti


Rušenje Vučićevog režima na izborima je dečja igra u odnosu na ono što nas čeka posle: obnavljanje do temelja razorene zemlje. Ne postoji teži zadatak od toga da se od podanika stvore građani, ali to je pitanje opstanka Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve