
Komentar
Besmisleno prebrojavanje na pomenu
U Novom Sadu je održana ogromna komemoracija za žrtve nadstrešnice, dirljiva i neophodna. Fiksacija na tačan broj ljudi tu je potpuno promašena jer ovo više nije ta igra

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić konačno je počeo formiranje nekakvog pokreta sa nekim profesorima. Super, njih niko ne zna pa ne može da ih gađa jajima
I to se desilo!
Posle skoro tri godine glasina pa najava, prvi među nama se dao u formiranje nekakvog pokreta „za narod i državu“ ili „državu i narod“, ko bi upamtio, a i nije previše bitno.
Bitno je da je Vučićev poduhvat „rebrendiranja“ konačno počeo dok on i njegovi više na ulicu ne smeju da izađu da ne bi dobili jaje u glavu.
„Rebrendiranje“, dakle, nikad potrebnije i šteta je što Aleksandar Vučić ne ide do kraja u tome – pa da rebrendira i samog sebe. Recimo, da nalepi lažne brkove i skloni se sa vlasti pa pokuša da živi povučeno u Jajincima.
Ovako je to okasneli pokušaj da se predsednik, marketinški dakako, izdvoji od nevoljene stranke od koje već dugo ima veći rejting.
Narod ima lepši izraz
Koncept je da između vođe i naroda ne treba da postoji posrednik. I ovi dosadašnji – parlament, recimo – tretirani su kao smetnja direktnoj vezi narodnog korpusa i vođe.
Kažem, to marketinški stručnjaci zovu „rebrendiranje“, ali narod kaže em lepše em tačnije – isto sranje, drugo pakovanje.
Vučić je u pokret za nešto i nešto pozvao nekolike profesore bliske vlastima čiji je najveći kvalitet da šira javnost za njih nema pojma. Mogu, takoreći, da prođu ulicom, a da ih niko ne opsuje ili ne gađa jajima.
Planovi za taj pokret bivali su sve skromniji i skromniji, da bi to na kraju ostao čisti beg Vučića od stranke koja mu i dalje treba samo kao sistem korbača za uterivanje ljudi na biračka mesta.
Drugi poslovi, recimo bludničenje nad svakim tenderom, odavno su autsorsovani u mali krug ljudi od poverenja. Za to stranka i ne treba.
U Srbiji postoji jedna tema
Ako će se iz tog pokreta roditi išta konkretno, a ono možda nekakva ekspertska vlada, ili barem mandatar. Jer tu vreme curi, a Vučić na izbore ne sme.
Inače će od tog pokreta ostati čudo od tri dana, kao i oko tobože jeftinih stanova za studente, dobijanja kreditnog rejtinga i sličnih dimnih zavesa kroz koje i dalje izbija – nikad jače – Vučićev najveći problem.
Pobuna koja je iz studentske prerasla u opštu Vučiću poručuje ono što je on godinama govorio o opoziciji – neće ga narod. U ovom ili onom pakovanju, svejedno.
Uostalom, jedina aktuelna pakovanja su ona od po deset ili dvadeset jaja.

U Novom Sadu je održana ogromna komemoracija za žrtve nadstrešnice, dirljiva i neophodna. Fiksacija na tačan broj ljudi tu je potpuno promašena jer ovo više nije ta igra

Bol Dijane Hrke od ovog trenutka bol je svakog građanina Srbije, koji je sačuvao u sebi jezgro ljudskosti u neljudskom režimu Aleksandra Vučića
Junaci priče o oslobađanju Srbije od varvara već godinu dana su studenti. Oni su prozreli srpskog gospodara muva, isprečili se nekadašnjim gradorušiteljima na putu uništavanja civilizacijskih vrednosti

Mladi ljudi spavali su pod oktobarskim nebom u Inđiji. Šta su za to dobili tamošnji naprednjaci? Još jedan mandat direktora škole ili javnog poduzeća? Legalizaciju divlje gradnje? Ugradnju u lokalne biznisiće

Odluka Beogradskog sajma da kazni izdavače koji će 1. novembra zatvoriti štandove najnovija je bruka i urušavanje ugleda Sajma knjiga. Režimsko gaženje institucija kulture se nastavlja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve