Veliki državni posao: Kad Đuka intervjuiše, optužuje i presuđuje

Linija obrane Predraga Koluvije – prvooptuženog u slučaju Jovanjice – odavno se zna. Riječ je o pokušaju diskreditiranja inspektora Slobodan Milenkovića. Naime, neko mora biti kriv u jednom od najskandaloznijih postupaka u istoriji pravosuđa Srbije – čovjek optužen zbog najveće plantaže marihuane u Evropi ili policajac koji ga je uhapsio.

Ovu strategiju sprovodi Koluvijin advokat Vladimir Đukanović Đuka, ali malo tko vjeruje da je njen kreator. Zašto? Zato što u jednom od istupa, predsjednik Srbije je osporio dva „prolaska“ na poligrafu Milenkovića i njegovog kolege Dušana Matića. Tada je najavio i treće ispitivanje. Do njega nije došlo, oba policajca su odbila da učestvuju u vlastitom ponižavanju. Propao je i pokušaj smjene Milenkovića – iole suvislo objašnjenje „kreativci“ u MUP-u nisu uspjeli pronaći.

Ali koliko Milenkoviću i Matiću i dalje nije bilo lako, potvrdio je njihov advokat Zdenko Tomanović.

„Nisu dobili obezbeđenje, niti je još uvek gotova bezbednosna procena. Nisu ni u skladu sa praksom odmah posle prijave informacije o ugroženosti, njihovo mesto stanovanja obilazile posebne službe. Ali njihove kolege su se udružile i oni ih danonoćno čuvaju“, rekao je Tomanović u intervju za Vreme krajem novembra 2021.

Ipak, djelovalo je da se kampanja protiv Milenkovića donekle stišala. A onda je Đuka uz Koluviju dobi novi „adut“, pardon, klijenta – Dijanu Hrkalović. Bilo je dovoljno da  u televizijskom intervjuu svom advokatu kaže kako je čula da Milenković „radi drogu“ pa da Tužilaštvo za organizirani kriminal – iako je njene tvrdnje prethodno ocijenilo kao irelevantne – naloži prikupljanje informacija u vezi sa postupanjem inspektora.

Ukratko, kampanja diskreditiranja je dobila novi i zloslutni zamah. Na to je u više navrata upozorila kancelarija Tomanović. Posljednje je zahtjev Milenkovića ministru i v.d. direktoru policije da mu zbog zaštite ličnog i profesionalnog dostojanstava daju odobrenje da se obrati javnosti. Jer dok inspektor mora ćutati zbog propisa u službi, neumorno je blaćen i kriminaliziran.

Međutim, Đuka ne spava, on stalno vreba. Tako sada nudi i Milenkoviću da ga „unakrsno ispita“ pred kamerama. K’o veli – kada je mogao Koluviju, što ne bi i inspektora koji ga je uhapsio. Tada bi, pošto sasluša obojicu, „narodu bilo jasno“ tko je kriv.

Da Đuka intervjuira, pokreće istrage, a vala i presuđuje, ne smeta nikom – od samog vrha vlasti do pravosuđa i policije. Umjesto da je dobio orden i unapređenje, Slobodan Milenković je proglašen za  „državnog neprijatelja broj jedan“. Druge obrane nema osim ono malo pretekle kritičke javnosti. A veliko je pitanje da li će i do nje stići.

Ako je neko do sada i vjerovao da Jovanjica nije „državni posao“, eto mu najboljeg dokaza da jeste i to baš veliki.

Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com