

Komentar
I šta sad?
Lokalni izbori održani u nedelju pokazali su, pre svega, slabost vlasti i snagu onih koji bi da vlast menjaju. Šta im je sada činiti?




Šta je ogolio kolaps TENT-a? Zašto je Darija Kisić Tepavčević postala lik iz filmova Gorana Markovića? I kako se zove poslednja demokratska institucija u Srbiji


Zlatnu medalju za ovu nedjelju osvojila je nelagodnost. Riječ je o dominantnom osjećaju građana poslije kolapsa TENT-a: dok cijena plina na berzi probija nebesku granicu najavljujući energetsku krizu, otvoreno je pitanje kakva zima čeka Srbiju.
Naime, menadžment EPS-a i oni koji su ga postavili – od predsjednika Srbije pa naniže – izazivaju duboku strepnju. Na djelu je zaista savršena oluja. Meteorološkim rječnikom – ciklon nesposobnosti izazvan autoritarnim i demagoškim načinom vođenja države.
Slučaj TENT-a bacio je svjetlo i na direktore ostalih javnih poduzeće. Kakav je to kadar? Izdvajati pojedina imena ne vodi nikud pošto svi liče jedni na druge do neprepoznatljivosti. Ukratko: „zaslužni“ partijci, mahom sa kupljenim diplomama i plagiranim doktoratima, svjesni kome duguju imenovanja i spremni da sve progutaju i učine kako bi ih zadržali. Rijetko se među njima može naći netko stvarno stručan.
Ako je uprava EPS-u ogoljena u svom javašluku i nesposobnosti, ne postoji razlog za vjerovanje da je išta bolje u drugim javnim poduzećima koja nisu od tolikog značaja i u žiži javnosti. Hoće li u Srbiji poslije naprednjaka ostati kamen na kamenu?
Ovako stižemo do srebrne medalje osvojene ove nedjelje. Pripada Dariji Kisić Tepavčić za jedinstven doprinos istoriji beščašća. Njenog napad na režisera Gorana Markovića ne bi se postidio ni sam Šešelj. U osnovi, to je realistični autoportret: iz najnižih poltronskih potreba, ministrica za rad i još ponešto pocupkuje da ne bi ispala iz vidokruga Aleksandra Vučića. Ništa ovdje ne mijenja mogućnost da je njena prostota samo projektni zadatak u sklopu preusmjeravanja pažnje javnosti sa kolapsa TENT-a.
Zbog svega ovog Tepavčević Kisić djeluje poput pojedinih likova iz Markovićevih filmova. Neka ih pogleda, lako će se prepoznati.
Na kraju, brončana medalja odlazi organizatorima ekoloških protesta. Nakon povlačenje zakona o eksproprijaciji i referendumu, borba za „zrak, zemlju i vodu“ ni izdaleka nije završena. Aleksandar Jovanović Ćuta i drugi zato pozivaju na nastavak protesta poslije Božića.
Uglavnom, nije istina da su u Srbiji sravnjene sve demokratske institucije. Ostala je samo jedna, a zove se – ulica.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com


Lokalni izbori održani u nedelju pokazali su, pre svega, slabost vlasti i snagu onih koji bi da vlast menjaju. Šta im je sada činiti?


„Tokom lokalnih izbora je zabeleženo više ometanja i fizičkih napada na novinare, uprkos tome što su bili jasno označeni kao predstavnici medija“, naveli su Evropska federacija novinara i mreža Sejfdžurnalists


Nije Vučić Putin, niti to može biti. Putina se ljudi plaše, a od Vučića im se samo ide u toalet. Da bi postao ozbiljan diktator, čovek mora za to da bude talentovan. I mora imati validniju diplomu od one dobijene od Vojislava Šešelja


Ništa nije bilo normalno pre, za vreme i posle izbora u deset lokalnih samouprava 29. marta 2026. Bio je to vrhunac nenormalnosti koju je uspostavila Srpska napredna stranka. Aleksandar Vučić je u nedelju uveče slavio nakaradnost sopstvenog sistema vladanja


Studenti su uspeli ono što već godinu i po dana pokušavaju - da na glasanje motivišu apstinente, građane koji su deceniju i više ubijeni u pojam, apolitični i nezainteresovani za budućnost zemlje. Za vlast to znači da im se na sledećim parlamentarnim izborima crno piše
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve